ŠAF: Animaciji naučili 660 djece

Škola animiranog filma Čakovec - svi je znamo po kratici kao ŠAF, u 2011. godini sudjelovala je na nizu značajnih festivala dječjeg filma širom svijeta. Na najudaljenijem, u Auburnu u Australiji, njezin film Podmornica, dobio je prvu nagradu. Kontinuitet uspješnih nastupa na smotrama i festivalima svakako ima temelj u kontinuitetu vodstva - ŠAF od osnutka vodi, i ne misli od toga odustati, Edo Lukman, širom svijeta poznat i priznat kao učitelj animacije za mlade. Njemu u radu s djecom već trinaest godina pomaže Jasminka Bijelić-Ljubić - kontinuitet mora biti osiguran i u vodstvu, neke druge poznate škole filma utrnule su se jer ga nisu osigurale. Lukman nam je u kraćem razgovoru ocrtao sadašnjicu djelatnosti ŠAF-a, uz poneki osvrt na njegovu povijest.
Da bi se održao kontinuitet prisutnosti na festivalima i smotrama, treba održavati i kontinuitet zanimanja mladih za animaciju. Vole li još uvijek mladi Međimurci animaciju, kakav je interes djece?
- Način na koji radimo već je dobro uhodan, a zadnjih desetak godina broj stalno prisutne djece kreće se oko pedeset. Vrijeme rada poklapa se sa školskim ciklusom. U našem prostoru, u Centru za kulturu, svaka grupa djece okupi se dva puta tjedno. Ovdje ona stječu osnovna znanja iz animacije. Počinje se s manjim animacijama, a onda se, ovisno o mogućnostima svakog od polaznika, polako usvaja tehnike naše klasične produkcije.
Koliko je ljudi u ŠAF-u naučilo animaciju?
- U ovih gotovo 37 godina, osnovani smo 1975. godine, obljetnica će pasti 28. veljače, ŠAF-om je prošlo nešto više od 660 onih koji su stekli osnovnu kvalifikaciju, to znači da su ovdje učili barem jednu cijelu godinu i izradili jedan crtani film. No, onih koji su u raznim radionicama naučili nešto o animaciji ima najmanje 2 tisuće, čime možemo biti zadovoljni. Možemo reći da smo temeljima filmske ili medijske kulture naučili neke današnje televizijske snimatelje, druge učitelje animacije, grafičke dizajnere. I istaknuti televizijski novinar Damir Smrtić bio je naš polaznik.
Ovaj staž, svakako značajan i kao ljudski radni vijek, daje Vam pravo na usporedbe sadašnjeg djelovanja s onim kako je bilo. Kakvo iskustvo iz toga izvlačite?
- Tijekom tog vremena svjedočili smo o promjenama u mentalitetima i navikama. Još pred dvadesetak godina bilo je djece koja su takoreći djetinjstvo provodila u ŠAF-u, bila tu i vikendom i praznikom. Radne sposobnosti i moć usredotočenja na trajan rad, i to na duže vrijeme, u današnje djece su puno slabiji nego u prijašnjih generacija. Sada teže postižemo viši stupanj angažmana, potreban za izradu filma koji će zadovoljiti kriterije koje smo si sami postavili, da bude autentičan dječji film, originalne ideje i crteža. Današnja su djeca puno više individualisti nego su bila prijašnja, što je u redu ako ima snage da se ideju dovede do realizacije, ali je u pravilu potrebna suradnja. Maštovitost je nekad bila veća - nisam siguran čime bi se to sve moglo objasniti, možda školskim sustavom koji djecu danas tjera da puno “biflaju”, a manje razmišljaju i rade po zadatku, bez nastojanja da se razvije kreativnost. Danas se srećemo s pitanjima što mi predlažemo da se radi, dok je bit ŠAF-a da polaznik da zamisao, a mi ćemo osigurati tehničke pretpostavke i pomoći mu da nauči kako će ih iskoristiti. Osim toga, aktivnost je danas ograničena na djecu osnovnoškolske dobi. Kad prijeđu u srednju školu, u pravilu je prekidaju. I to vjerojatno treba pripisati školskom sustavu. Srednjoškolci kažu da su dosta zauzeti redovnim obvezama, a u samim srednjim školama nema baš zanimanja za ono što se ne događa u samoj školi. Možda je posrijedi i utjecaj interneta i drugih elemenata naše svakodnevice kojih prije nije bilo. Teško je reći, stvar je složena, dalo bi se raspravljati.
Vrijeme je gospodarske recesije, na kvalitetu niza aktivnosti utječe siromaštvo. ŠAF ne radi na komercijalnoj osnovi, ovisi o dotacijama - je li pogođen redukcijom?
- ŠAF je, srećom, prepoznat kao kulturna institucija koja je puno pridonijela i pridonosi promociji Čakovca, Međimurja i Hrvatske u svijetu. Prvenstveno nas Grad Čakovec zato financira stabilno, neke aktivnosti novčano pomaže i Hrvatski filmski savez, a nekoliko posljednjih godina dotira nas i Međimurska županija. Tu se okupljaju djeca iz cijelog Međimurja, a ovaj način financiranja omogućuje svoj toj djeci da tu stvaraju filmove. Mi se tim filmovima, a i drugim aktivnostima, sudjelovanjem na festivalima ili na raznim radionicama, ili međunarodnom razmjenom, organiziranjem međunarodne radionice, nastojimo odužiti Čakovcu i Međimurju. To je značajan opseg aktivnosti, čemu se obično ne pridaje značaj. Podsjetit ću da je tijekom svih ovih godina ŠAF posjetilo pedesetak najeminentnijih svjetskih animatora - bili tu su, npr., Frank Thomas i Ollie Johnston, animatori iz Disneyjevog studija, i Osvaldo Cavandoli, autor popularne Linee. Za Čakovec se tako čulo tamo gdje se ni Hrvatsku inače ne spominje često. U okviru turističkih posjeta Čakovcu ima i onih koji žele pogledati ŠAF, a tu su i školske ekskurzije – ŠAF-om je tako prošlo vjerojatno oko 3 tisuće ljudi, djece i odraslih On je otvoren za sve.
U svijetu stalnih promjena nije dovoljno aktivnost samo održavati, već je treba i tehnički osuvremenjavati. Drži li ŠAF korak?
- U posljednih desetak godina uspjeli smo osuvremeniti našu opremu. U novije vrijeme sve više koristimo digitalnu tehnologiju, ali ipak u kombinaciji s klasičnom. Volim reći: ruka je ruka, a olovka olovka, djeci je najlakše početi u dodiru olovke s papirom. Istina je da suvremena tehnika daje velik spektar mogućnosti, a naša je zadaća polaznike uputiti u njih, ali nemamo pretenziju tu ići do kraja, do potpunog oslanjanja na digitalnu tehniku. Osim što bi to bilo skupo, i ovladanje vještinom korištenja je zahtjevnije nego bi moglo izgledati neupućenom.
Dražen Kovač

Nagrade vesele, ali ne radimo zbog njih
ŠAF je 1978. godine osvojio nagradu Sedam sekretara SKOJ-a, u to vrijeme najprestižniju nagradu u nekadašnjoj Jugoslaviji za dostignuća mladih i u djelatnostima za mlade u znanosti, kulturi, umjetnosti i sportu. Lukman o tome govori odmjereno (ne samo stoga što je kasnije bilo dosta priznanja):
- Značaj te nagrade je što je došla u vrlo ranoj fazi našeg djelovanja, bili smo stari tri godine, a ne kao počast koja stigne kasnije. Ali njoj, kao ni drugim nagradama, ne pridajemo apsolutnu vrijednost. Naravno da nagrade vesele, ali ovo što radimo ne radimo zbog njih, već zato što nas to veseli. Najvećim uspjehom smatramo to što smo uvijek prisutni na manifestacijama posvećenim dječjem filmskom stvaralaštvu jer nas oni koji dijele našu ljubav prema dječjem filmu uvijek iznova zovu, a mi imamo što pokazati, održavamo kontinuitet proizvodnje od 3 do 5 filmova godišnje, uz naše minijaturice.

Dobro surađujemo sa školama
Edo Lukman spomenuo je da današnji školski sustav nije baš poticajan okvir onome čemu ŠAF teži, a on se oslanja na rad s mladima školske dobi. No, Lukman kaže da ŠAF sa školama dobro surađuje. - Prošle godine posjetilo nas je nekoliko školskih grupa, neke i izvan Međimurja, s ukupno 246 djece. U lipnju smo održali 18. međunarodnu filmsku radionicu. Voditeljice su bile Oksana Čerkasova iz Rusije i Ana Hušman iz Hrvatske, a među dvadesetak polaznika, uz djecu iz Dubrovnika, Pule, Šibenika i Varaždina, bila su i ona iz Dekanovca, Turčišća i Čakovca. Ove godine po treći ćemo put biti organizator i domaćin škole medijske kulture Dr. Ante Peterlić, za učitelje i djecu iz osnovnih škola.