SANDRA HERMAN, ZAMJENICA ŽUPANA: Još se ne mislim udati!
Zamjenica međimurskog župana Sandra Herman (HNS), u politiku je ušla slučajno i vrlo brzo postala važna karika u HNS-ovom pohodu na vlast. Prosvjetna je djelatnica, do izbora ravnateljica OŠ Vladimir Nazor u Pribislavcu, članica Županijskog poglavarstva u mandatu župana Josipa Posavca, kada je vodila resore od kojih mnoge i sada vodi: kulturu, turizam, udruge, mlade. Neko je vrijeme vodila Turističku zajednicu Međimurske župaanije, dva mandata bila je u Općinskom vijeću Belice.
Mlada, lijepa i još uvijek neudata...
- Da, sve to stoji, rođena sam 1976., živim u Belici, neudata do daljnjeg, definitivno.
Ali priča se da je zamjenica župana našla dečka...
- To zbilja ne znam. Obično zadnja saznam novosti o sebi.
Znači, još ništa od svadbe?
- Zasada ne...
* Prirodna ste plavuša?
- Ne, ali, kako stvari stoje, začas ću biti. To mi je genetski predodređeno. Brat je 6 godina mlađi od mene i već je šarmantno “šaren”.
Vidim da ste i nakon izbora zadržali spontanost i otvorenost. Je li se odnos ljudi prema Vama promijenio?
- Ne, zato što se očito ja nisam promijenila, tako mi barem govore. Normalno komuniciram sa svima.
Kako funkcionirate s novim šefom, županom Matijom Posavcem?
- Dobro funkcioniramo u svakom smislu jer se stvarno Matija kao župan ponaša kako je i najavljivao. Imamo maksimalnu slobodu u odrađivanju svog posla. Župan je odgovoran za sve, ali nismo pod strahom, strepnjom.
Izgledate mi prilično relaksirano?
- Kao ravnateljica škole, sam radila samo jedno područje i radila sam ga predugo. Bilo je i previše problema zadnjih godina, previše mi je bilo svega na leđima, psihički sam bila izmorena. Znate, nekad je bolje biti predsjednikova žena, nego predsjednik... kao zamjenica sam uključena u više područja, ali uglavnom u ona koja me zanimaju i za koja imam potrebna znanja i iskustva. Zato sam sad opuštenija.
Prvi je dojam da ste “normalna vlast”, bliska ljudima. Hoćete li to i ostati?
- Stvar je u tome na koji način želiš raditi i funkcionirati. Poslovi se mogu raditi samo protokolarno, što je ponekad puno ljepše, jednostavnije. Međutim, moj je stav da se sve mora odraditi odgovorno i ozbiljno, naravno u suradnji s pročelnicima i službama.
Kakav je odnos prema pročelnicima? Tu je uvijek bilo tenzija.
- To su ljudi koje uglavnom znam otprije. Mislim da su dobro prihvatili novo vodstvo, prihvatili su potrebne promjene jer su dovoljno realni da shvate situaciju općenito, a i u Županiji. U jesen ćemo se do kraja posložiti - kad donesemo novi Pravilnik o radu, novi opis radnih mjesta…
Imam osjećaj da stvarno uživate na svojoj poziciji...
- Pa da. Ničim nisam iznenađena. 4 godine sam bila u Poglavarstvu. Nisu mi iznenađenje ni subote ni nedjelje ni protokoli... To sam sve na neki način već prošla.
U javnosti vlada mišljenje da velik broj zaposlenika u Županiji nema što raditi, da gube vrijeme...
- Ne. To ne stoji. Ako se od ljudi traži da se radi, oni će raditi. Nijedan nam čovjek do sada nije odbio suradnju, rekao da nešto neće napraviti ili se naljutio. Samo treba ljude posložiti i tražiti od njih maksimum. Ali i zaposleni moraju znati što se od njih traži, a uz to moraju biti kreativni, sami predlagati, iznositi ideje i rješenja određenih problema.
Kao ravnateljica škole, od vlasti ste tražili novu školu u Pribislavcu. Sada ste Vi na vlasti, a škole još nema...
- Imam isti stav kao i kada sam bila ravnateljica. Sada mogu pomoći da se to realizira jer ta je škola prijeko potrebna. Da je ranije izgrađena, izbjeglo bi se niz problema koji su sada prisutni. Nadam se da ćemo do 31.12., kada je rok za kanadidaturu projekata obrazovne infrastrukture, uspjeti sve napraviti kako bi se konačno ušlo u tu školu. Sve traje predugo, ali znamo zbog čega. Nema smisla to komentirati.
Što radite u slobodno vrijeme, ako ga uopće imate?
- Počela sam pomalo vježbati, pomalo me izmorila kampanja, a zadnjih sam godinu dana trošila na pripremu magistarskog rada iz turističkog menadžmenta, tako da sam se bavila time svo slobodno vrijeme što sam ga imala. Slobodno vrijeme najviše volim provesti u društvu prijatelja i obitelji.
Omiljena literatura, filmovi?
- U zadnje vrijeme zaspim na početku svakog filma i probudim se na nekom trećem. Čini mi se da puno spavam.
Sama?
- Sama.
Tko su Vam politički mentori?
- U stranku sam došla zbog sadašnjeg načelnika Zvonimira Taradija, i to igrom slučaja. Za politiku sam mislila da je poput nogometa - u nogometu svi trče za jednom loptom, dok u politici svi puno razgovaraju, a nikako da dođu do zaključka, i to mi se činilo strašno naporno. Zato sam tražila izgovore kako da mu kažem da ne bih u politiku, pa sam se izvlačila na činjenicu da sam mu to vrijeme bila među sucima porotnicima. ”Beba, ništa se ti ne brini, ja ću to riješiti”, snašao se Zvonko – i ja za tri dana više nisam bila u poroti. U ono vrijeme Josip Posavec bio je predsjednik HNS-a, a zahvaljujući najviše načelniku i ondašnjem županu, kao možda najmlađa u stranci, dobila sam određene pozicije. Bilo je zbog toga i malo zamjerki starijih stranačkih kolega, ali to je sada prošlost.
Radimir Čačić? Jedno Vas se vrijeme povezivalo s njim na privatnoj razini.
- To su stvari koje su mi smiješne kad ih pročitam. Ja nisam neka estradna zvijezda da bi me trebalo s nekim povezivati. To je stvar unutarstranačkih odnosa i međusobne komunikacije članova. Uvijek sam bila blizu, kao što sam bila i u Jožinoj ekipi, kao što sam sad u županovoj ekipi, a sad, kako je to netko shvatio. Smetaju me ta muško-ženska povezivanja. Nikad nisam imala takve probleme, uvijek sam s muškarcima fantastično surađivala. Nitko me nije gledao kao ženski objekt, nego s uvažavanjem.
Kako je to sad kod vas u stranci posloženo? Međimuci dobro kotiraju?
- Matija je u vrhu stranke, tu sam i ja, zatim Nenad Hranilović, Branko Sušec, Drago Glavina... Imamo 6 članova u Središnjem odboru, uz Predsjedništvo. Imamo saborskog zastupnika, imamo župana i zamjenicu.
Međimurski HNS-ovci prilično su utjecajni u stranci?
- Jesu. Mislim da smo napravili sjajan rezultat s ovim izborima, i to se uvažava.
Za predsjednicu Vesnu Pusić - čak i neočekivano dobar?
- Istina, možda su nas u startu čak i krivo procijenili.
Lijepo je biti na vlasti?
- Meni da. Ali nikad nisam išla na poziciju samo radi pozicije. Nikad nisam tako razmišljala, pa tako ni za ovo mjesto... Tu se dobro osjećam.
Što Vas je najviše razočaralo na ovoj funkciji?
- Nedostatak novca prvenstveno. Strašno je koliko ljudi treba neki oblik pomoći. Puno vremena trošim upravo na te ljude i nije to besmisleno, ali me kasnije muči kako ne postoji način da se tim ljudima pomogne. Problem je u sustavnim barijerama. To se dnevno zbiva, ljudi stalno traže pomoć, a mi im ne možemo pomoći i to me baš jako ljuti. Prije sam i sama bila u poziciji kritizirati neke ljude i institucije zbog nefikasnosti, ali sada vidim da stvari nisu tako jednostavne.
Najveći problem je socijalna slika Međimurja, romska populacija? Kako će se to riješiti?
- To može riješiti jedino dobar sustav prava i obveza. Nikada nisam gledala je li netko Rom, Rumunj, Turčin... Ne razmišljam na taj način. Svi bi trebali biti ravnopravni i po pitanju prava i po pitanju obveza. Tako dugo dok se to ne posloži na nivou države, neće biti dobro, javljat će se nezadovljstva u većinskom stanovništvu. Bila sam u Njemačkoj na stručnom usavršavanju - tamo sustav funkcionira, znaju se i sankcije.
Kod nas je tako posloženo da se kažnjava onoga tko radi. Često puta se pomaže one koji ne rade, a mogli bi, dok se na neki način kažnjavaju oni koji žele raditi jer su im zbog toga uskraćena mnoga prava.
Razgovarao
Vlado Trstenjak
TURIZAM
Bavili ste se i turizmom. Čini mi se da ta priča u Međimurju baš i ne funkcionira u praksi?
- Dolaze nam turisti na more, dolaze u Zagreb, ali kada idu u kontinentalnu Hrvatsku, dođu do Varaždina i tu stanu. Naš se proizvod mora nuditi svugdje, mora se znati što se kome nudi i sve ostalo. Moramo osnovati agenciju koja će obuhvatiti i ulaganja i natječaje, povezati kompletnu ponudu. Kada se sve poveže, to je druga priča. Turizmom se treba sustavno baviti, a turizam mi je najljepši dio priče. To me ispunjava, a vidim da i ljudi imaju interesa. Mislim da nas tu čekaju veliki rezultati, samo treba posložiti stvari. Trebamo utjecati i na Ministarstvo i na HTZ. Svi pričaju o ulaganju u kontinentalni turizam, a kad treba otvoriti lisnicu, onda je to zanemariv novac... Neka manifestacija u Umagu dobije milijun kuna, a naša dobije 20.000 kuna. To su stvari koje treba popraviti i u kontinentalni turizam treba više ulagati, ne samo deklarativno. (vt)
Izvor: 3043
Ostalo iz kategorije "Arhiva"
09.11.2015
Cvrčak i mrav iz druge basne
08.11.2015