ŠENKOVEC: Ljubav bez granice...

Prije nekoliko dana, maltezer Grom iz Šenkovca, kućni ljubimac desetogodišnjeg Danijela Turka, uz veliku kost s mašnom i pasje kolačiće, proslavio je svoj četvrti rođendan. Obitelj Turk podijelila je s njim tu radost, a ujedno je to bila prilika da ukratko odvrte film njegovog kratkog psećeg života. Grom se rođendanu baš i nije radovao. Umjesto da bude razigran i veseo, iz dana u dan sve je sjetniji. Iako mu se riječima ne može objasniti, ali prema njegovom ponašanju, on i te kako osjeća da mu se dogodio gubitak. Izgubio je svoju voljenu maltezericu Angie.
Obitelj Turk ukratko je ispričala kako je Grom došao u njihov dom.
- Kad je Danijel krenuo je u prvi razred, najveći dio dana bio je sam kod kuće. Sve mu je to teško padal, a vrijeme do dolaska roditelja s posla bilo mu je predugo. Rješenje za njegovu samoću bila je kupnja malog maltezera. Danijel je iz legla izabrao najrazigranijeg i potpuno bijelog, kao snijeg. Mazasto štene dobilo je ime po glavnom junaku tada popularnog crtića Bolta. Hrabar psić imao je višestruke supermoći. Tako je i Grom od najranijih dana postao ravnopravan član Danijelovog društva, omiljen u obitelji koja mu je čak izradila putovnicu za zajednička obiteljska putovanja.
Da može govoriti, Grom bi, na svoj četvrti rođendan, zasigurno priznao da su mu najslabija točka upravo kujice - maltezerice. Među njima je bila jedna posebna - Angie. Ljubav njegovog života. S njome se pario, igrao, imao dva legla štenadi, bio joj je vjeran. No, ona je tijekom okota njihovih trećih štenaca uginula.
Poslije toga, Grom se počeo čudno ponašati.
- Sada, čim izađemo iz kuće, on samo pogleda u pravcu obližnjeg Čakovca, odakle je Angie, i ništa ga više ne može zaustaviti. Neko vrijeme gleda sjetno u daljinu, a onda se da u potragu za njom. Već znamo gdje ćemo ga naći. Luta u onom dijelu grada uz koji ga veže najljepši dio psećeg života. Druge kujice ga ne zanimaju, kaže Danijelova mama Danijela koja uvijek angažira svoje prijatelje ne bi li ga čim prije vratili kući.
Čak je nekoliko puta skoro bio ukraden. Tako lijep i snalažljiv, često zapinje za oko ljudima u čija dvorišta seže njegovo traženje, priča obitelj Turk.  
Tada ga vrate kući. Danijelu se, kao obično, jako obraduje. Kad ogladni, svoje omiljene krekere pojede kao „usisivač“, a voli sa stola ukrasti i slatkiše koje obožava. Potom se osami, kako bi mogao tugovati. Gledanje u daljinu njegova je uobičajena poza. Sve do ponovnog bijega, ne bi li sreo svoju “jedinu” u koju se zaljubio na „prvi pogled“.

Zinka Čižmešija