SREĆA u 4 lista djeteline

Otkad mi je umro muž prije sedam godina, a on je vozio auto, počela sam se kretati pješke. Od Savske Vesi do Čakovca mi je pola sata hoda. Jednom zgodom, gledajući u travu pokraj ceste, pronašla sam djetelinu s četiri lista. Isto tako i putem do trgovine. Tako sam postala ovisna o traženju baš na tom mjestu. Gdje bih ugledala jednu, znala sam da ih tu ima više. Znala sam pronaći po čak dvadesetak takvih djetelina. Bilo je nekih i s pet listova, a nekih i s osam. Tako su godine prolazile i nakupilo se oko 6.000 djetelina. Doduše, nisam ih još odlučila poslagati po nekom redu, ali to ću uskoro učiniti. Kada sam u novinama vidjela da su drugi, koji ih imaju puno manje, to uredno poslagali, sad ću poslagati i ja svoje. Smatram da imam najviše djetelina s četiri lista u Hrvatskoj – kaže Bernarda Tompoš (74) iz Savske Vesi. - U svom dvorištu pronalazim ih gotovo svakodnevno, tako da se često našalim i kažem da je moje dvorište dvorište sreće.
Otkad je gospođi Bernardi umro muž, posvetila se isključivo sebi, njeguje cvijeće i živi u tišini svoga doma. Izvan doma aktivna je među kuglačima u udruzi umirovljenika i dobrovoljnom vatrogasnom društvu.
- Kada me vide da gledam u travu, djetelinu ponekad dijelim isključivo onima kojima je sreća potrebna. Posebno se sjećam da me jedna žena zamolila djetelinu da njezin suprug ozdravi, a jedna druga mi je jednostavno rekla: „Molim vas, dajte mi jednu, meni je danas sreća jako potrebna.“ Nikad nisam saznala što ju je toga dana mučilo. Sigurna sam jedino u to da ću, dokle god me vid služi, djetelinu stalno tražiti. Smiju mi se mnogi, ali meni to ništa ne znači. Sinu Siniši to je zgodno i simpatično.
Prije nekoliko godina upoznala sam i svog prijatelja Dragutina Antonovića (51) iz Čakovca koji je također jednostavno počeo tražiti djetelinu s četiri lista. Mogu vam reći da u tome uspijeva i on, za razliku od nekih koji nikad nisu našli nijednu. Neće sreća svakoga.
- Što da vam kažem - na traženje djeteline potaknula me Bernarda. To postane jako zarazno, tako da sam godinu dana unatrag i ja pronašao oko 800 djetelina s četiri lista. Moja brojka skupljenih djetelina nije ni približno tako velika, ali veseli. Ja sam svoje djeteline uredno poslagao. Nisam škrt, pa i ja poklonim slučajnim prolaznicima koji je zažele, ali ima i onih koji to smatraju praznovjerjem, pa se jednostavno rugaju. Ali vjerujte, ti isti ne mogu pronaći nijednu. Ne bi li se zato trebalo upitati ima li ipak u svemu tome „ono nešto“? - rekao nam je Dragutin, zahvalivši Bernardi na prijateljstvu. Rekao je da će i dalje tragati za srećom, pa makar to bila samo djetelina. Uostalom, nasmijali su se prijatelji, pa zar potraga za srećom i nije smisao života?
Zinka Čižmešija
Snimio D.Lesar