STARA ŠKOLA U HLAPIČINI PRED RUŠENJEM

Nakon odluke Školskog odbora OŠ Mursko Središće, koja je vlasnik škole, hlapičinska stara škola ipak će se rušiti. Napravljen je elaborat rušenja i raspisan natječaj za izvođača radova, o čemu smo već u više navrata pisali. Međutim, prošlog tjedna pozvala nas je mještanka Hlapičine Jelena Uremović koja najavljuje veliku akciju protiv rušenja.
Prva u nizu akcija bit će lijepljenje plakata protiv rušenja i potpisivanje peticije, a zatim i drugi oblici protesta protiv rušenja ovog povijesnog objekta. Gospođa Uremović o svemu je obavijestila Ministarstvo kulture i kaže da čeka njihov odgovor. Zgrada, istina, nije proglašena spomenikom nulte kategorije, ali su mjerodavni izdali mišljenje kako bi objekt bilo dobro sačuvati za buduće naraštaje. Na mjestu sadašnjeg objekta najvjerojatnije će se izgraditi dječje igralište ili slični sadržaji.
- Čekam očitovanje iz Ministarstva koje sam obavijestila o ovom slučaju, rekla nam je proteklog tjedna gospođa Uremović, te navela da je kontaktirala i restauratore koji su joj potvrdili da zgrada ima dobru statiku, krov, unutarnje uređenje i drveni dio.
- Negdje 1919. godine, nakon odlaska grofa Feštetića, zgrada je bila nacionalizirana, a od 1925. zgrada je postala školski objekt, tada još uvijek u vlasništu države. Feštetić je od Altana kupio Međimurje za 8.000 kruna, a u okviru toga je dobio i tu zgradu, izgrađenu još u XIV. stoljeću.
Nekad je u toj zgradi bio samostan ivanovaca koji je bitan za Hlapičinu jer je dio njene povijesti. Dio povijesti ovog kraja su i žitnice koje su sada privatno vlasništvo obitelji Belović. Što se tiče same zgrade, otkada je otišao Feštetić, u obnavljanje zgrade nije se uložilo ni kunu. Tek 1953. godine predloženo je obnavljanje zgrade, ali je, umjesto obnove, odlučeno da se kraj postojeće zgrade gradi mala škola. Naravno da zgrada propada, a jedino što treba popraviti su zidovi i krov. Ta je zgrada naše kulturno naslijeđe koje se ne bi smjelo dirati jer je u ovom dijelu Međimurja s takvom prošlošću još jedino ova zgrada koja nije rušena. Neshvatljivo mi je da se takva kulturna baština ruši radi jednog malog odbojkaškog igrališta. Svaka investicija u tu zgradu s vremenom će se vratiti, a zgrada će se u slučaju restauracije moći koristiti u brojne svrhe, tvrdi Uremović.
Na pitanje koji je njezin interes u svemu ovome, odgovara:
- Ja sam u toj zgradi pohađala osnovnu školu, a s druge strane, to je jedina zgrada kulturnog naslijeđa na ovom prostoru. Želim da i mladi jednog dana znaju odakle su, tko su i što su, želim da se ponose zgradom koja je dio prošlosti njihovog kraja. Europa bi drage volje financirala obnovu nečeg ovako vrijednog, ali treba napraviti projekte. Međutim, nitko se, izgleda, ne želi zamarati time jer nama je najlakše sve srušiti i na tom mjestu asfaltirati ili posijati travu. Čudi me što ima ljudi koji će, nakon što sruše ovako vrijednu baštinu, moći mirno spavati, ogorčena je gospođa Uremović koja je, čini se, krenula u borbu s vjetrenjačama iako optimistično najavljuje da će uspjeti protiv rušenja prikupiti više od pedeset posto potpisa svih mještana. (gl, vt)
Snimila Gabrijela Lipić