STARA ŠKOLA U HODOŠANU POSTAJE MJESNO RUGLO I SRAMOTA

Prva, namjenski građena škola u Hodošanu izgrađena je 1858. godine, što se danas uzima i kao godina utemeljenja samostalne Osnovne škole Hodošan, a od 1876. godine hodošanska je škola stalno (u svim državama i društvenim sustavima) imala i status državne škole.
Šezdeset dvije godine nakon gradnje prve namjenske školske zgrade u Hodošanu je - 1903. godine - izgrađena nova školska zgrada (čak sa stanom za učitelja), u secesijskom stilu, koja po vanjskom izgledu te uređenju interijera i eksterijera odstupa sasvim od tadašnjih međimurskih školskih zgrada.
Premda je sve do (kao mađarska državna pučka škola) ratnih operacija 1945. godine stajala praktično netaknuta, te su godine u ratnim prilikama uništeni knjižnica, prirodoslovna zbirka, namještaj, dokumentacija Škole... No, ipak, zgrada je kao temeljni školski objekt u Hodošanu služila sve do 1982. godine - do izgradnje najnovije školske zgrade sa sportskom dvoranom.
Stara hodošanska škola od tog je vremena – premda uz kasino u Čakovcu (danas Dom sindikata) mađarskog arhitekta Henrika Böhma iz 1904. godine druga najznačajnija građevina mađarskog stila secesije u Međimurju – praktično prepuštena zubu vremena. Dugo je godina (vlasnički) prelazila iz ruke u ruku, za vrijeme dok je bila u posjedu propalog GK-a Međimurje, čak je djelomično i obnovljena (krovište, sanacija vlage). Danas je pravo mjesno ruglo i sramota s kojim ni Vijeće mjesnog odbora Hodošana, ni Općina Donji Kraljevec ne mogu ništa napraviti.
NI KOMUNALNU NE UBIREMO
Kristijan Baranašić, zamjenik načelnika Općine Donji Kraljevec, kaže da se za objekt ne naplaćuje čak ni komunalna naknada:
- Niz godina pokušavamo nešto učitniti da se stara škola u Hodošanu uredi, privede nekoj novoj svrsi. Međutim, objekt je u privatnom vlasništvu, vlasnik mu je Free Technics d.o.o. Rijeka, poduzeće s kojim ni nemamo posebnih službenih kontakata (osim bezuspješnih pokušaja da se s direktorom poduzeća izravno razgovara o tom problemu), a što je najvažnije – mi za taj objekt ne možemo naplatiti ni kumunalnu nakanadu!
Objekt je, naime, pod zaštitom – dakle, građevina bivše škole u Glavnoj ulici u Hodošanu s pripadajućom katastarskom česticom stavljena je pod preventivnu zaštitu prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, pa je određena i obveza njenog upisa u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, na listu preventivno zaštićenih kulturnih dobara.
Ministarstvu kulture uputili smo i dopis, a nakon toga i požurnice, da odredi kategoriju objekta i, sukladno tome, mogućnost ili nemogućnost, da znamo na čemu smo, naplate barem komunalne naknade.
Možda bi naplata naknade bila stimulans vlasniku da nešto poduzme. Ipak se tu radi o većem objektu koji ne samo da propada, već je – ako se ne koristi – makar po komunalnoj naknadi, nepotreban trošak. No, iz Ministarstva odgovora nema, pa nema, a taj objekt bez papira iz Ministarstva ne možemo uvrstiti ni u jednu kategoriju za naplatu komunalne naknade.
PLANOVI NA LEDU
Što će biti s tim objektom, koja mu je namjena, postoje li kakvi planovi za obnovu, planira li se privođenje kakvoj novoj svrsi - trenutno ne može sasvim precizno odgovoriti ni Nedeljko Vujović, direktor poduzeća Free Technicsa iz Rijeke, s četrdesetak zaposlenika, specijaliziranog za opremanje ugostiteljskih, trgovačkih i ostalih objekata javne namjene:
- Taj smo objekt kupili od jednog našeg kooperanta s područja Donjeg Kraljevca. Početni su planovi bili objekt prenamijeniti u poslovni, eventualno s visokim turističkim sadržajem... Međutim, ovih posljednjih nekoliko kriznih godina i bitno promijenjene gospodarske okolnosti u neposrednom okruženju prisilile su nas da sve planove stavimo na led. Angažirali smo projektante da nam izrade nekoliko rješenja, što nije jednostavno - jer je objekt pod zaštitom. Ne znam hoće li to biti mali, a visoke kategorije hotel, dom za smještaj starih i nemoćnih ili objekat s poslovnim sadržajem...
U vrijeme u kojem se mora razmišljati u prvom redu o preživljavanju, a eventualno raspoloživ novac držati u rezervi umjesto aktivirati putem investicija – ja ne mogu drugo nego najaviti da smo svoje aktivnosti tempirali tako da odluku i jasan plan imamo do proljeća iduće godine. Planiramo predstavljanje – javno – planova u travnju. Znam vrijednost objekta i svjestan sam da ne može biti prepušten zubu vremena. Ovih ćemo dana angažirati našeg partnera u Međimurju da na odgovarajući način onemogući pristup u objekt, da se ga elementarno zaštiti od vandalizma... Ne uspijemo li naći dovoljno investicijskog potencijala da taj objekt obnovimo i privedemo novoj svrsi, mi uvijek imamo rješenje o kojem smo – da budem iskren – već i razmišljali. Objekt ćemo pokloniti Općini, pa se zatim nadati da će se – kad je već dio kulturno-povijesne baštine – obnoviti i sačuvati.
Marijan Belčić

Stara škola
Hodošanska stara škola je katnica kvadratničnog tlocrta s uglovnim istakom na glavnom pročelju. Ukrašena je specifičnom dekoracijom od crvene cigle na nazubljenim pilastrima, vijencima, prozorskim okvirima, bordurama i ožbukana finom jednoslojnom svijetlom žbukom. Ispred glavnog pročelja je malo pristupno dvorište s ogradom od ciglenih stupova i metalnih mreža. Prostori u interijeru premošteni su čeličnim traverzama (boltani), a posebno je vrijedna secesijska kovana ograda stubišta. Građevina je primjer arhitekture s prijelaza iz XIX. u XX. stoljeće (malo je očuvanih), izlaz je iz neostilske prakse i primjer secesijske građevine na razmeđi historicizma i moderne arhitekture.