STJEPAN BELIĆ: Od svjetske trgovine mesom jedino je droga unosnija

Preložanin Stjepan Belić (49) od roditelja je naslijedio obiteljsko gospodarstvo u kojem danas uzgojem rasplodnih svinja te, manjim dijelom, tovom osigurava egzistenciju obitelji. Desna ruka Stjepanu je supruga Mirjana na čijim je leđima i “nerealni poslovni sektor”, kako Stjepan u šali naziva kuhanje, pospremanje i sve ostalo što dočeka domaćicu.
- Stjepan me uvjerava da nisam ni svjesna koliko mi je dobro u “tvrtki” u kojoj je on “direktor” i u kojoj sam gospodar vlastite organizacije posla, ali ima trenutaka u kojima se s njim ne slažem - uz osmijeh komentira Mirjana Belić koja sa suprugom podiže četvero djece - dvoje studenata Jelenu (22) i Tomislava (20) te srednjoškolca Marija i osnovnoškolca Ivana.

DJETINJSTVO BEZ DJEDA MRAZA

Stjepan je vrlo rano naučio da je poljoprivrednik u neravnopravnom položaju u usporedbi s ostalim pripadnicima zajednice. Sjeća se božićno-novogodišnjih blagdana kad su sva djeca u školi dobivala poklone od Djeda Mraza, osim djece poljodjelaca. Za njih Djed Mraz u torbi nije imao ništa. No, Stjepana je nepravda nedavno ponovo ugrizla za srce. Jače nego ikad ranije:
- Moja kćerka dobila je studentski kredit od Grada, no, nisam joj u banci mogao biti jamac - jer sam poljoprivrednik. To me jako pogodilo. Iako na računu imam nekoliko desetaka tisuća kuna koje, doduše, stalno reinvestiram, banka me ne prepoznaje kao potencijal. Za usporedbu, radnik, koji će za dva dana ostati bez posla, u banci bez problema dobiva kredit ili mogućnost da nekom bude jamac - kaže Stjepan Belić.

ZAGRLJAJ

Naš je sugovornik još kao dijete zagrlio zemlju i više je nije mogao pustiti. Kao izniman učenik, sjajan matematičar, nakon srednje škole upisuje studij elektrotehnike u Sloveniji. No, splet okolnosti ga je vratio iskonu - zemlji.
- Na žalost, moja je majka rano umrla, tek što sam započeo studij. Bilo mi je žao ostaviti oca samog na zemlji i donio sam odluku da se vratim doma. Radio sam na tradicionalan način, ali sam s vremenom u tu tradiciju ubacio i matematiku.
Počeo sam računati te pokušao, uz ljubav prema poljoprivredi, ukalkulirati i zaradu. Od poljoprivrede se nitko nije preko noći obogatio, a moja želja je da supruga i ja zaradimo normalnu plaću od koje ćemo moći školovati djecu. Nemam vikendicu na moru, nemam jahtu... niti tome težim - dodaje Stjepan Belić kojeg je preloški HSS na posljednjim lokalnim izborima istaknuo kao svog kandidata za gradonačelnika.

ZAŠTO RADNIK NE VOLI SELJAKA?

Nagriženom zemljom ponovo su, istovremeno, koračali prosvjednici - mljekari i prosvjednici - otpušteni radnici. I - vidjelo se: radnik seljaka ne voli i kaže: Pogledaj, traktor mu je ko svemirski brod, dobiva poticaje i žali se! Što (još) hoće?! O jazu stvorenom između dva marginalizirana društvena sloja Stjepan Belić kaže:
- Problem je u nerazumijevanju. Radnici ne razumiju zašto dobivamo poticaje, čemu oni služe. Poticaje dobivamo da zemlja ne ostane zapuštena, da na njoj ne raste drač, da okoliš ostane zaštićen, a naš proizvod zdrav. Na nas se u društvu ne gleda kao na europskog seljaka, ne gleda se kao na ljude koji stvaraju nove vrijednosti. I to ne bilo koje vrijednosti - nego hranu koja je, uz energent, strateški proizvod. Zato mislim da i ova vlada griješi. Iluzija je da će nas iz krize izvući industrija. Koja industrija? Hrvatska ima turizam i poljoprivredni potencijal uz koji je usko vezan prehrambeni sektor. I to su strateške grane kojima se treba okrenuti - smatra Stjepan.

IZGUBLJENI TRAG MESA

Obitelj Belić prvenstveno se bavi uzgojem rasplodnih svinja, odnosno selekcijom te, dijelom, tovom. Među rijetkima u ovoj poljoprivrednoj grani imaju zatvoren proizvodni ciklus.
- I u svinjogojstvu se snažno osjeća utjecaj uvoznog lobija koji vlada tržištem. Mi proizvodimo 30 do 40 posto naših potreba, a sve ostalo je uvoz. Kad je riječ o kvaliteti, naša je ljestvica postavljena na 2,10 metara, ali je zabluda da to Europa traži od nas. Mi proizvodimo pod rigoroznijim pravilima od seljaka u EU i to zato što su propise prepisivali nestručnjaci. I nestručnjaci su donosili zakone. Zbog toga nam birokracija uništava proizvodnju, a zbog silnih ulaznih opterećenja, ne možemo konkurirati europskom seljaku.
Bivši ministar poljoprivrede Čobanković ostao je zabezeknut kad sam mu svojeveremeno rekao da su naši seljaci “sretni” što mogu sjesti u stare stojadine i otići u Sloveniju po umjetno gnojivo, proizvedeno u Kutini, zato što je jefitnije nego u Hrvatskoj! Pokušavao me uvjeriti da nije tako, dok mu suradnici nisu prišapnuli da je upravo tako. Ima još problema na koje vlast ne misli, valjda zato što joj je u interesu. Još samo kod malih, privatnih mesara može se naći kvalitetno meso, odnosno siguran proizvod. Jedan od iskusnih ljudi iz te branše rekao mi je: “Na tržištu postoji jeftin i kvalitetan proizvod. Na svakome od nas je izbor.” Tržištem vladaju veliki trgovački lanci koji nude, recimo, kremenadle po 18 kuna. Ako ih nude po takvoj cijeni, znači da su ih negdje dobili badava. Zar nije bolje da moje meso košta 5 kuna više, a tih 5 kuna ću potrošiti ovdje, u svom najužem okruženju?! Trag mojem mesu gubi se na pragu klaonice.
Dotle mu je moguće pratiti porijeklo, odatle više ne. I kome je to u interesu? Sigurno ne proizvođaču. Svi potrošači moraju biti svjesni da je poslije trgovine drogom jedino trgovina mesom unosnija! Gubljenje traga porijekla mesa otvara sumnju. Meso koje ljudi kupuju u velikim trgovačkim lancima zdravstveno je ispravno, no, kvaliteta je upitna. Nadležne inspektore pitamo - kontroliraju li uvezeno? Kažu: “Mi im vjerujemo. Tu se nema što kontrolirati!” A nama ne mogu vjerovati i stalno nas kontroliraju. Nadalje, iz EU fondova može se povući novac za zaštitu izvornog proizvoda. Međutim, kad je riječ o mesu, tu nema dosljednosti jer državi nije u interesu (posve dosljedno) zaštititi takav proizvod. Previše se novca vrti na tržištu mesa na kojem treba “utopiti” sve svjetske GMO-e i ostale proizvode koji su na rubu iskoristivosti - da bi se održao princip zarade - otkriva Stjepan Belić.
Na pitanje što zapravo kupujemo u centrima velikih stranih trgovačkih lanaca, naš sugovornik pojašnjava:
- Kupuje se zdravstveno ispravan, ali nekvalitetan proizvod. Kad je riječ o mesu, svaka domaćica dobro zna razliku između mesa koje je smrznuto pet, šest i više mjeseci od onog svježeg. Dugotrajno duboko smrznuto meso ima promijenjenu nutricionističku vrijednost. S obzirom da mu je porijeklo skriveno, možemo računati i na druge rizične faktore poput GMO ishrane i sl. Cilj vladajućima je sasjeći domaću proizvodnju i strancima otvoriti tržište, tj. put zarade.
Postavlja se pitanje tko u državi ostvaruje interes čineći takve poteze? Nijemci su pisali zakone po kojima mi radimo. S Hitlerom im nije uspjelo pokoriti Europu, ali s ovom sadašnjom ekonomskom politikom će je pokoriti, jer Nijemac kaže: “Vi samo radite, a zarada je naša!”
Željka Drljić
Snimio Dubravko Lesar