
Stjepan Golub, uzgajivač kunića orijaškog šarca
Stjepan Golub iz Šenkovca, umirovljeni stolar, među najstarijim je (po stažu) organiziranim uzgajivačima malih životinja u Međimurju. Član udruge uzgajivača bio je (i to slovenske jer nijedne u Međimurju još nije bilo) pred više od 40 godina, a uzgajivač?
- Uzgajivač malih životinja sam otkako znam za sebe! Kao dijete, uvijek sam nešto imao na brizi, no, uzgajivač u današnjem smislu, dakle u uzgoju pasminski kvalitetnih životinja, sam od 1975. godine. I to uglavnom kunića, makar nikad nism bio ni bez peradi, golubova... Do sada sam uzgajao praktično sve kod nas uobičajene pasmine kunića. Orijaše, ovnolike šarce, novozelandske bijele, novozelandske crvene, velike činčile... I golubovi paunaši su mi opsesija. Imam ih oduvijek...
MENTALNA I FIZIČKA REKREACIJA
- Uzgoj kunića nije samo hobi, može biti i komercijalno koristan... Naime, meni je to bio hobi, mentalna i fizička rekreacija dok sam radio. Stolar sam, godinama sam imao obrtničku proizvodnju, a sad sam, budući da sam u mirovini, okrenuo stvari naglavačke. Sad mi je stolarija hobi, a uzgoj malih životnja primarna aktivnost i konačno se tom zadovoljstvu mogu odazvati po miloj volji... Kad mi je već radionica tu, a od moje troje djece najmlađi, sin Saša školuje se za stolara, opet probam spojiti nešto korisno: izrađujem gajbe za uzgoj i prijenosne drvene gajbe za male životinje - kuniće, perad, golubove... Do tehničkih rješenja, kao dugogodišnji uzgajivač, došao sam sam, po iskustvu, jer znam što uzgajivačima treba.
ŠAMPIONI NE PADAJU S NEBA
- Saša tek izdaleka ulazi u taj svijet malih životinja. Draže su mu papige tigrice od kunića, ali spretan je u radionici, pa ako i ne bude danas-sutra uzgajvač malih životinja kao ja, bit će dobar prjatelj uzgajivača, majstor koji unaprijed zna točno što im treba... Kakva oprema za doma, a kakva kad se ide na izložbe...
Ja sam se izložbi nagledao. Od samog početka kako se bavim uzgojem pasminski čistih kunića izlagač sam, nakupilo se priznanja, medalja, pehara... Evo, sa zadnje izložbe u Nedelišću došli smo doma sa šampionskom titulom za kunića orijaškog šarca. Prelijep je. Ljudi misle – a kunići, pa to se koti kak šašavo, lako je izabrati najbolje... Međutim, krenuo sam u uzgoj orijaškog šarca (nekad smo ga zvali njemački veliki šarac) baš zato što je jako zahtjevan. Nije svejedno kakva je životinja po fizičkoj konstituciji, jako je važno da se selekcijom postigne ujednačen uzorak šara na krznu: crne uške, naočale, slabinske bočne pjege, tamna pruga cijelom dužinom kralježnice, šarmantno crna brada...
Druga je stvar ako se ide u komercijalu, pa su važne kile i komadi. I ja sam znao imati i do dvjesto komada kunića... Sad imam devet kunića, dva kvalitetna mužjaka, šezdesetak je mladih kunića u gnijezdima... Zamislite – od lanjskih osamdesetak komada mladih, tek ih je desetak bilo za izložbe!
NIJE SVE U NOVCU
- Pa tko želi izlagati – mora biti spreman na puno odricanja, na strpljivost... U krajnjoj liniji, i na troškove! Kupujem svu hranu za moje životinje – sijeno, kukuruz i druge žitarice, tvorničke brikete, djetelinu, zelje, mrkvu, suši se kruh... Po dvorištu je puno toga što treba nahraniti. To je ipak malo troška u odnosu na to koliko te životinje uzvrate sa zadovoljstvom koje imam kad ih gledam kako rastu, kad procjenjujem što će biti od ovog mladunca kunića, od onog pileta, od goluždravog goluba koji pišti za zalogajem... Zato velim: dok god mi zdravlje i kondicija budu dopuštali, ja ću biti uzgajivač. I ne mogu reći isplati li se to. Ne znam kako tko računa isplativost. U ljubavi prema malim životinjama isplativost se ne računa, a ako se i računa – u mojim kalkulacijama, u kojima novac nije najvažniji život, s malim životinjama oko sebe uvijek je isplativ.
Marijan Belčić
Izvor: 2968
Ostalo iz kategorije "Arhiva"





09.11.2015
Cvrčak i mrav iz druge basne

08.11.2015