Arhiva 27.10.2010. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 11:12.

Što se krije iza slučaja Josipa Levačića?

Nedugo nakon što su kola Hitne pomoći pod sirenama dva puta projurila pokraj našeg uredništva (20. listopada, oko podneva), dolazi nam Josip Levačić iz romskog naselja kod Kuršanca tužeći se na diskriminaciju koju je, navodno, doživio od djelatnika Hitne medicinske pomoći u Čakovcu.
- Trogodišnji sin mog brata Valenta Oršuša iznenada je prestao disati i poplavila su mu usta. Dva puta sam s mobitela zvao Hitnu pomoć, no oba su mi puta poklopili slušalicu. Odmah sam nazvao policiju i molio ih da nam pomognu. Uzeo sam dijete i sjeo sa susjedom u automobil te smo pojurili prema Čakovcu. Mislim da je dijete već tada bilo mrtvo. S kolima Hitne pomoći koje je poslala policija sreli smo se u Strahonincu te su oni na cesti preuzeli dijete - ispričao nam je Josip Levačić. Krenuli smo tragom istine koja se vrlo jasno iščitava iz slijeda događaja koje saznajemo u policiji i iz kojeg je vidljivo da djelatnici HMP-a nikoga nisu diskriminirali, već po pozivu u pomoć odmah krenuli - punim gasom i pod sirenama!
POLICIJA POMOGLA
Od glasnogovornika PUM-a Krunoslava Gosarića saznajemo da je poziv policiji doista upućen 20. listopada u 11 sati i 49 minuta:
- Pozivatelj je rekao da ne može telefonski dobiti Hitnu pomoć te da upravo voze dijete u bolnicu. Tijekom tog kratkog razgovora telefonska veza je pucala. Naš operativni djelatnik je odmah, preciznije u 11.51 h, uputio poziv službi Hitne medicinske pomoći, gdje ga obavještavaju da su ambulantna kola već na putu prema Kuršancu. Policijski službenik u operativno-komunikacijskom centru ponovo uspostavlja telefonski kontakt s pozivateljem, kako bi saznao marku vozila radi lakšeg prepoznavanja na cesti u trenutku susreta s kolima HMP-a. No, u tom trenutku već dolazi do susreta medicinske ekipe i ljudi iz Kuršanca koji su prevozili dijete. Potom smo obaviješteni da se dijete zbrinjava u Županijskoj bolnici, i to je posljednje što znamo o slučaju i što je i bilo u okviru naše nadležnosti - kaže Gosarić.
MOJE JE DIJETE BILO TEŠKO BOLESNO
Na žalost, trogodišnji je dječak tog dana preminuo. U romskom naselju kod Kuršanca susrećemo se s ocem djeteta Valentom Oršušom koji kaže da u trenutku u kojem je djetetu pozlilo nije bio kod kuće i ne zna što se događalo. Ima zamjerku na odluku liječnika HMP-a, ali vezano uz događaj koji se odigrao dva dana ranije, 18. listopada.
- Moj sin Đuro od rođenja je bio jako bolestan i ja sam toga svjestan. Dugo je boravio i u bolnici na Goljaku, u Zagrebu (Specijalna bolnica za zaštitu djece s neurazvojnim i motoričkim smetnjama, op.n.), a 18. listopada uzeo je komadić kruha koji mu je zapeo u grlu i počeo se gušiti. Odjurili smo u Hitnu pomoć gdje su mu izvadili taj komadić kruha, no nisu dijete uputili na Dječji odjel, što im zamjeram. Liječnica s Dječjeg odjela naše bolnice davno mi je rekla da je moj Đuro toliko bolestan da, ako samo i zakašlje, mora odmah na odjel. No, u Hitnoj to nisu uvažili i poslali su nas kući. Tvrdim - da su ga tada zadržali u bolnici, moj bi sin danas bio živ - rekao je Valent Oršuš dodavši da se potužio i ravnateljstvu Bolnice gdje mu je rečeno da su liječnici učinili sve što je bilo u njihovoj moći, no da nesretnom djetetu više nije bilo spasa.
Željka Drljić
Snimio D. Lesar

Izvor: 2896