Stočari, pokažimo da nismo nestali!

Puno je napora uloženo ove godine, prvenstveno od volontera iz udruga branitelja koji su fizički naporno radili kako bi pripremili izložbeni prostor, do predsjednika udruga stočara koji su svoje članove uvjerili da se mora promovirati proizvodnje najizloženije u kriznom vremenu, kako bi se u punom opsegu u okviru MESAP-a ponovo organizirala stočarska izložba.

Dakle, s uključivanjem svinjogojaca, govedara, kozara i konjogojaca (koji u proteklih nekoliko godina nisu prekidali nastupe). Ključni dio priprema obavili su Zoran Vidović, zamjenik župana, i Vitomir Kirić, direktor MESAP-a, no, za odaziv na izložbu presudan je bio dogovor župana Matije Posavca s poljoprivrednicima o isplati zaostalih poticaja - ukupno nešto više od 400.000 kuna - što Međimurska županija kao dug vuče nekoliko godina.

Na županovu riječ da će se do kraja lipnja isplatiti pola od ukupnog duga te preostali dio duga nakon rebalansa proračuna poljoprivrednici su odlučili krenuti na MESAP s mišlju - pokažimo da nismo nestali, ali i s idejom da se sa stvorenim preduvjetima krene u organizaciju prodajnih izložbi tijekom godine koje bi nadomjestile stočne sajmove i bile podjednako gospodarski korisne za njih koliko i za sam MESAP, kao sajam.

HRABRI MLADIĆI

Na stočarskim izložbama u petak i subotu, skromnim u odnosu na nekadašnje, pojavile su se dvije skupine stočara - hrabri mladići i iskusni veterani, a bilo je zanimljivo zablježiti njihova razmišljanja.

Denis Šafarić (17) iz Gornjeg Hrašćana školuje se još za poljoprivrednog tehničara u Gospodarskoj školi. Što u školi uči, doma u praksi provodi:

- Ja sam svoje buduće zvanje sam odabrao, nitko me na to nije silio ili upućivao, jer volim poljoprivredu... Sad sam završio treći razred, iduće sam godine maturant, ali radim doma s 35 krava... Sve je slabo u poljoprivredi, kao da je sve stalo i sve propada, ali imam hrabrosti i ne mislim odustati...

Mateja i Mario Vranović iz Gardinovca poveli su sa sobom na izložbu svoju dvogodišnju kćerkicu Asju koja se ne boji ni krava ni telića, ali se zato njeni roditelji pribojavaju svoju budućnost planirati u mlijekarstvu. Previše je neizvjesnosti, kaže Mario:

- Moji su se roditelji Marija i Đuro počeli baviti mljekarskom proizvodnjom. Doma je 25 krava u mužnji i petnaestak grla podmlatka, a kako je s proizvodnjom, sve znate - nama je otkupljivač Vindija. Sad je bila isplata za veljaču, mi stalno čekamo, niske su otkupne cijene, poticaji se ne isplaćuju korektno... Ne znam kako dugo će se prema nama tako odnositi i otkupljivači i država. Dok nas male ne unište?!

TREBA FINALIZIRATI

Marinko Šafarić (22) iz Pušćina, poljoprivredni tehničar, ima OPG službeno zapisan na njegovu majku Mariju:

- Ja sam još bio školarac, maloljetan, kad sam se počeo baviti mljekarskom proizvodnjom, pa je OPG prijavljen na mamu. Imam sedamnaest simentalki u mužnji, desetak grla podmlatka uz njih, a od dnevne proizvodnje mlijeka 250 litara od pasteriziranog mlijeka prerađujem u punomasni sir. Maksimalno finaliziram proizvodnju. Sir ide po narudžbi za ugostitelje, pekare... Znam što hoću i ne mislim posustati.

TREBAMO FER CIJENU

Priče kozara slične su govedarskima - Marija Horvat iz Trnovca ima dugogodišnje iskustvo u kozarstvu:

- Imamo OPG kojem je nositeljica kćerka Vlatka, a suprug Vladimir i ja zapravo radimo jer morali smo izmisliti izvor prihoda za obitelj kad je on ostao bez posla u Čarapariji, a ja sam isto bila doma... Nekad su nam koze bile nužno zlo, sad su nam egizstencijalni spas, a i zavoljela sam te drage životinje. Imamo ih pedesetak u mužnji, a želimo povećati krdo na barem sedamdeset komada u mužnji (pomladak ne računam). Samo mislim da otkupna cijena mlijeka koju imamo nije fer cijena. Sad je oko 4,5 kuna za litru, a korektna bi cijena bila barem šest kuna - i to nije pretjerivanje, nego granica na kojoj bi se moglo normalno poslovati

S KOLJENA NA KOLJENO

Obitelj Zadravec iz Oporovca među rijetkim je poljoprivrednim proizvođačima koji svoju proizvodnju počinju na polju, a finaliziraju u tržišno atraktivan proizvod na svom gospodarstvu. Oni su svoju kozarsku proizvodnju tijekom dugih godina ulaganja i napora uspjeli dovesti do finalizacije, do proizvodnje sireva, do ponude koja uključuje elemente ruralnog turizma. Pred dvadesetak godina Jasminka i Stjepan započeli su se baviti s kozarstvom, kćerkica Iva još se samo igra sa svojim “kozikama”, ali sin Stjepan, student prve godine na poljoprivrednom visokom učilištu u Križevcima, već nastavlja njihovim stopama:

- Upisao sam studij ciljano jer se ne bojim rada u poljoprivredi... Roditelji su napravili dobre temelje, ja sam odrastao uz našu kozarsku proizvodnju, mi - kakve god poteškoće bile - kao obitelj tu sad ne možemo stati...

SVINJOGOJSTVO NESTAJE?

Samo su dva svinjogojca bila na izložbi - Stjepan Belić pokazao je kakvi to nerastići s njegova gospodarstva osvajaju nagrade, a Dragutin Janković iz Male Subotice poljoprivredni je veteran koji ni u poodmakloj dobi ne miruje. Poznat je brojnim međimurskim poljoprivrednicima, pedeset godina drži rasplodne nerastove, a na MESAP je doveo dvogodišnjaka njemačkog landrasa:

- Dugo pamtim, a nisam zapamtio kad je u poljoprivredi bilo ovako teško. Poljoprivreda je najbolja kad se mala poljoprivredna gospodarstva mogu održati, kad ih je puno, onda je svega puno - od stoke do uroda na poljima... Nekad su na svakom gospodarstvu bile krmača, dvije ili tri. Ne znam hoće li iduće godine kome trebati nerast za pripust. Mislim da bi male ljude trebalo malo samo pomoći, pa bi se naša poljoprivreda obnovila...

Možda se u to - “samo malo pomoći” - baš može ubrojiti obnavljanje stočarske izložbe na MESAP-u i ubuduće aukcijskih prodaja uzgojno valjanog podmlatka. Nije bilo blistavo kao nekad, no, svaki novi projekt, kao i oporavak nekog prošlog, počinje s prvim korakom.