STOTINE KILOGRAMA RIBE U MREŽI RIBOKRADICA

MEĐIMURSKI RIBOČUVARI U KLOPCI INERTNOSTI INSPEKCIJE I ORGANIZIRANOSTI KRIMINALA(CA)

Nedavno je ponovo mrak na oči pao međimurskim ribočuvarima kad su iz Hubertove grabe nedaleko Otoka izvukli više od 200 kilograma ribe iz mreže krivolovaca. Tržišna cijena te ribe doseže 5.000 kuna, ali stvarna šteta, prema pravilniku, premašuje 50.000 kuna. Na žalost, nije to nova slika volonterima koji krstare Dravom, Murom i jezerima te se suprotstavljaju ribokradicama.
- Naši napori daju rezultata, ali se u zadnje vrijeme toliko intenzivirao krivolov da imamo dojam da gubimo rat. A ratujemo s organiziranim kriminalom. Ribokradice su nerijetko naoružane, a u krađe kreću u skupinama: dok dvojica postavljaju mrežu, trojica stražare na obali. Istovremeno, s ukradenom ribom trguju slobodno, bez ikakvih sankcija. Riba se prodaje od vrata do vrata po svim međimurskim selima, a kvalitetniji primjerci završavaju u restoranima, čime nas ugostitelji direktno ugrožavaju. I nikom ništa. Mreže koje koriste ribokradice u ovoj su zemlji u slobodnoj i legalnoj prodaji. Primjerice, 30-metarska mreža od 150 centimetara visine košta 500 kuna i naručuje se iz Splita. Kad je riječ o prodaji ribe i posluživanju u restoranima, postavlja se pitanje gdje su nadležni inspektori?! Jedinu podršku imamo u policiji. Javljaju se na svaki naš poziv, ali je stvarnost ove zemlje da su policajci lošije opremljeni od nas, ribočuvara. Na Muri bilježimo možda malo manje mrežarenja, ali ne i manje ribokradica. U ovo zimsko doba i na Muri se događa pravi ribocid. Poseban problem ovog područja očitava se u tome što Mura “teče ravno, a državna granica meandrira” te je vrlo teško odrediti u čijoj je nadležnosti počinjeno nedjelo. S time su krivolovci vrlo dobro upoznati i koriste tu okolnost - ispričao nam je Darko Oreški, tajnik Međimurskog ribolovnog saveza.
ZNA SE TKO SU KRIVOLOVCI!
S kolegama ribočuvarima na međimurskim vodama dnevno doživljava pobjedu kriminala i nailazi na situacije koje govore o tome da su ribokradice sve organiziranije i sve bolje opremljene. Mrežama katkad premoste cijelu rijeku. U Savezu je prošle godine potrošeno 187.000 kuna na putne troškove za obilaske terena, a pedesetak ribočuvara čini nadljudske napore. Povezani su sa svim ljudima koji su u dodiru s vodom kako bi dobili što više pravovremenih dojava, no ribokradice se snalaze i u tom mulju:
- Prijetnje koje primaju ljudi svakodnevna su pojava i mnogi se takvih prijetnji plaše. Ljudima koji imaju vikendice uz Dravu ribokradice prijete spaljivanjem imanja, a ulaziti u konfliktne situacije riskantno je jer je vrlo često riječ o naoružanim ljudima - reako nam je vođa ribočuvarskog sektora sliva rijeke Drave Željko Bubanić.
Najcrnje u ovoj priči je da se sve zna:
- Ribiči većim dijelom znaju tko su ribokradice. Zna i policija. Riječ je o ljudima iz Međimurja i Podravine, međutim, problem je dokazati nedjelo na sudu. Zato još jednom apeliramo na sve građane koji uz vodu i na vodi primijete bilo kakve radnje koje su sumnjive ili nisu u skladu sa zakonom - neka odmah upute poziv nadležnima na brojeve 112 ili 92 - dodaje D. Oreški.
Apel građanima, sportskim ribolovcima i službama za zajedničko djelovanje u cilju očuvanja ribljeg fonda odašilje i predsjednik Međimurskog ribolovnog saveza Zoran Pfeifer:
- U protekloj je godini naša ribočuvarska služba, jedna od najboljih i najaktivnijih u Hrvatskoj, ostvarila značajne rezultate (107 prijava, oko 1.750 metara mreža...). No, zadnji nas događaji iscrpljuju i pokazuju da gubimo utakmicu i fizički i financijski. Bez uključivanja mjerodavnih službi, s organiziranim skupinama teško ćemo sami izaći na kraj. Mi smo samo volonteri koji izvršavaju svoje obveze prema Ministarstvu te kao nositelji koncesije gospodarenja nad vodama Međimurja izdvajamo velika sredstva od naših ribolovnica i članarina. Za ribočuvarsku službu godišnje je potrebno oko 150.000 kuna, a za poribljavanje se utroši oko 400.000 kuna. Zato se obraćamo javnosti kako bi svi u zajednici shvatili da ove naše prekrasne rijeke i jezera nisu samo naš problem. Želja nam je potaknuti sve građane da bez okolišanja prijave svako nedopušteno ponašanje na vodama kako bismo ostali poželjna destinacija za sve ljubitelje prirode i sportske ribolovce - kaže Zoran Pfeifer.
KORMORANI SU - UKUSNI. NAVALI NARODE!
Međimurske su vode dio Europe po jednom problemu - kormoranima. Lukave ptice nadmudruju se s ribočuvarima i tamane ribu u abnormalnim količinama:
- Problem kormorana problem je cijele Europe. Riječ je o ptici koja pojede pola kilograma ribe dnevno, međutim, ubije puno više i ostavlja jer je obično riječ o prekrupnim primjercima koje ne može progutati. Trenutno su nam kormorani devastirali derivacijski kanal, i to neposredno pred početak sezone.
U kanalu gotovo da više ni nema pastrve. S druge strane, renomirani stručnjaci izradili su nam studije koje pokazuju da je u našim vodama više pastrve nego u Gackoj. Stručni pokazatelji govore da imamo vode najbogatije pastrvom u srednjoj Europi. Nadali smo se da takav podatak neće promaknuti Turističkoj zajednici Međimurja koja bi od ovih naših voda mogla napraviti turistički bum, ali ništa - ispričao nam je Darko Oreški.
Svoj iskaz o susretu s kormoranima na drenažnom kanalu Drave kod Preloga dao nam je i ribočuvar Željko Potarić:
- Početkom veljače, prilikom obilaska kanala u kojem obitava pastrva, naišao sam na velik broj kormorana koji love i ubijaju ribu. Ptica je, po mojoj slobodnoj procjeni, bilo više od stotinu i sve su se do vode spuštale hodajući.
U vodu nisu slijetali zbog zbog traka koje smo postavili kako bismo spriječili kormorane. Petardama sam rastjerao kormorane te na vodi ugledao više od 70 mrtvih i ranjenih pastrva. Tog dana kormorane sam rastjerivao nekoliko puta, ali nakon njihovog pohoda, broj pastrva na ovoj je lokaciji prepolovljen.
- Pokušali smo kontaktirati i ornitologe, međutim, njihov lobi kaže “onog trenutka kad nestane hrane, nestat će i kormorana”.(?!) - dodaje tajnik MRS-a D. Oreški.
Na Baltiku su riješili problem ptica - ribožderačica - ljudi su ih počeli jesti i kažu da su prava delicija. Možda bi nešto na bazi kormoranovih prsa - na kiselo, mogla “skuhati” naša turistička zajednica - eto im izazova.
Željka Drljić