SUSJEDI SMETA BUKA, PROIZVODNJA PREKINUTA (III.)

Gospođo Ovčar, niste Vi u glavnoj ulozi!

Na članak kojim ukazujem u kakvu su nezavidnu poziciju došli proizvođači krumpira ovisni o pakirnici “Belpak” u Belici opširnim je pismom reagirala gđa. Branka Ovčar, tvrdeći da su iznijete dezinformacije, da je napisano jednostrano, mimo novinarske etike(?!). 

Pa, gospođo Ovčar, zahvaljujem Vam na pouci, ali dopustite mi da sad i ja, autor članka, Vas obavijestim što Vas nije obavijestila inspekcija. I  to zato što, gđo. Ovčar, niste Vi u glavnoj ulozi u ovom slučaju, niti ste vi problem, Vi ste samo problem “pokrenuli s mrtve točke”, a ja sam tek opisao posljedice. Nikakve potrebe nije bilo uznemiravati Vas pitanjima, jer što ste imali reći – u prijavi je inspekciji. Zapisano u dokumentima koje imam. Uzgred: Vama nije inspekcija dostavljala redovita izvješća kako se ta “vaša stvar” odvija!? Zar je moguće da Vi ne znate je li pakirnica zatvorena (a pečat na vratima vidi se s prozora Vaše kuće), zar Vama stvarno nitko nije došao podnijeti izvješća ima li sve potrebne dozvole za rad?!  Dakle, dokumente sam koristio, vjerodostojne, službene informacije, a ne “neprovjerene, iskrivljene i netočne informacije”. Sve su relevantne informacije napisane u rješenjima i zapisnicima Uprave za sanitarnu inspekciju Ministarstva zdravlja – Sektora županijske sanitarne inspekcije, PJ – Odjel za sjeverozapadnu Hrvatsku, Ispostava Čakovec (od 19. rujna i od 7. studenog 2014. godine, te od 16. siječnja i 16. ožujka 2015. godine). Imam i “izvještaj o mjerenju buke okoliša” ovlaštenog poduzeća sa svim pokazateljima stvarnog stanja. Stoga Vi za mene niste ni potreban, ni relevantan izvor i vjerujte - nisam se ogriješio o pravila profesije

A razgovarao sam s predstavnicima “Belpaka”, jer oni imaju problem, oni ne mogu raditi, ne Vi, gospođo Ovčar, Vaš je problem riješen, pakirnica je zapečačena. To što je time ugrožena izravno egzistencija Vaših sumještana nije Vaš problem. Znam, Vi ste u pravu, zakon treba poštivati. Znam također da niste Vi, gđo. Ovčar, zatvorili pakirnicu. I ja to nisam ni napisao! I ne znam u čemu sam Vas to “javno klevetao i ismijavao”? Ali znate li što još nisam napisao? Nisam napisao da Vam nitko od susjeda nije želio potpisati “peticiju” (a znam za to), nisam ni napisao da suvlasnike “Belpaka” nazivate “bogatunima” (a znam i za to, a vjerujte, malo tko bi želio biti takav “bogatun”), nisam napisao ni reakcije Vaših susjeda (a možete ih vidjeti potpisane imenom i prezimenom u komentarima članka na Fb-stranici MEĐIMURJA), jer sam bio uvjeren da cijeli problem nije u Vašem odnosu prema pakirnici ili prema vlasnicima tegljača koji parkiraju na platou uz Vašu kuću ili prema komunalnoj buci s parkirališta pred ugostiteljskim objektom ili buci koju donosi promet na zavoju kraj crkve... Svi ti izvori buke (pod)jednake su razine. Nisam ni napisao da Vama buka ne narušava kvalitetu Vašeg življenja. To je Vaša (pr)ocjena i nema je nitko pravo osporavati. 

Članak sam napisao jer je problem u nečem drugom. U definiranju tog područja u prostornom planu. Vi živite, pakirnica krumpira, ugostitelj i prijevoznici rade, a promet ide kroz “mješovitu stambeno-poslovnu zonu”, koja je  “pretežito stambena”. Da je zona definirana “pretežito poslovnom”, tada Vam ni Belčić ni “decibelčić” ne bi bio problem. Općinsko vijeće Općine Belica pokrenulo je izmjene i dopune prostorno planske dokumentacije. Ispravit će se nelogičnost, najavljeno je: na selu gdje se ljudi ubijaju od posla na svakoj okućnici, svaki je grunt mali pogon, pa će se i definirati svo selo mješovitom, ali “pretežito poslovnom” zonom, uz zakonska ograničenja (razina buke, primjerice, na 65 dB). U suprotnom, moralo bi se zatvoriti desetak pakirnica od kojih Belica – živi! A vidite, onda će sve one zadovoljiti “sedam bitnih uvjeta za građevinu” i sve drugo (od propisa) koje Vi citirate i ljudi će dalje - normalno raditi.

Oprostite, gospođo Ovčar, ako Vas je uvrijedila moja opaska o “(pre)osjetljivim susjedima”. To je moj osobni dojam. Živim, naime, uz podvožnjak kroz koji (pod mojim prozorima) dnevno prolazi od 5.500 do 12.300 vozila (ovisno o danu) - automobili, autobusi, kamioni, tegljači... Od 0 do 24, ljudi rade u smjenama u zoni iz koje čujem (isto od 0 do 24) kompresore iz tvornice... A što mogu. Ne znam ni što ćete Vi kada se administrativno “poslože” uvjeti da ljudi mogu raditi (i pri tome nešto i bučiti, ne uvijek samo u uobičajeno radno vrijeme), nastojeći održati (ili pronaći) svoje mjesto na nemilosrdnom tržištu. Na kraju, znate što još nisam napisao? Nisam napisao da sam došao do pakirnice zadnjeg dana rada (subota, oko 10 sati) i pomislio da pakirnica ne radi, da su ljudi već otišli doma, jer se (na pet metara od pakirnice gdje sam parkirao) ništa, doslovno NIŠTA nije čulo! A pakirnica je bila u punom pogonu! 

Vidite: sad čitatelji mogu samo prosuđivati – lažem li ja i umanjujem problem ili pak lažete Vi jer – preuveličavate problem. Pozovimo zato u pomoć nekoga. Na, primjer Vaše susjede, koji su dali komentar mog teksta o pakirnici. Od mnoštva, navodim tek dva. Jedna čitateljica kaže: “To je naša susjeda. Sramota, mi smo prek njih, ali ništ ne čujemo. Jedino njenog psa koji počne lajati od sad pa do jutra...”.  Druga pak upozorava šire: “Nemam riječi, ovo kaj se događa kod nas već je prestrašno, jednima smeta lajanje pasa, drugima smrdi po kravama, trećima buka itd. Strašno, strašno, kao da su rođeni i kao da žive pod staklenim zvonom!!! Nek se srame svi takvi ljudi!”

Vidite kako ljudi imaju različiti doživljaj jedne te iste stvari? Zato nikoga nisam “prozivao”, niti procjenjivao tko je “odozgo”, tko je dužan, a tko “nedužan”. Prenio sam samo informaciju javnosti, jer je to moj posao. I ne zbog Vas, nego zbog problema koji objektivno pritišće cijelo selo, i ne na način kako to Vi doživljavate, već sasvim, sasvim drugačije.