Arhiva 12.05.2010. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 10:37.

Tokarenjem do brzorastuće i visokoprofitne moderne tvrtke

TE-PRO d.o.o. Vrhovljan je mlada metalska tvrtka, osnovana početkom 2005. godine, a već krajem iste godine počela je ozbiljnija proizvodnja u Gospodarskoj zoni Sveti Martin na Muri. Osnovna im je djelatnost strojna obrada metala, tokarenje, glodanje, obradni centri, autogeno i lasersko rezanje, sastavljanje i varenje visokozahtjevnih pozicija te njihova strojna obrada. Iza tvrtke TE-PRO stoji austrijski kapital, odnosno matično poduzeće Ferrotechnik GmbH iz Graza. Vrhovljanskoj tvrtki na čelu je direktor Zlatko Rajf, tokar koji je 1991. otišao trbuhom za kruhom u Austriju i ostvario svoj san. TE-PRO se za naše prilike razvijao izuzetno brzo, a o tome direktor Rajf kaže:
- Samo nekoliko mjeseci nakon što smo počeli raditi, zbog obima posla, morali smo krenuti u proširenje pogona, a ove smo godine u funkciju stavili i peti pogon, uz nabavu cnc strojeva najnovije generacije – od obrade do laserskog rezanja, savijanja pozicija, sastava i varenja.
* Kako ste se Vi našli u tom poslu?
- Otišao sam u Austriju trbuhom za kruhom, Jugoslavija se raspala, poduzeća su propadala, pa sam zbog egzistencije morao otići. Po struci sam kovinotokar, sa srednjom školom, a nakon 11 godina rada u Grazu, vratio sam se ovamo i vlasnik me postavio za direktora.
* Jeste li se, odlazeći u Austriju, nadali takvom razvoju događaja?
- Ni u snu. Kad sam odlazio, mislio sam ostati godinu, dvije, nešto zaraditi i vratiti se doma.
* Zašto ste pogon odlučili graditi baš ovdje, a ne u recimo rodnom Murskom Središću, ili Čakovcu?
- Još dok sam bio u Grazu, radili smo s firmom CNC obrada, koji su tada bili u Hlapičini u iznajmljenom prostoru. Zbog potreba širenja, tražili su povoljnu lokaciju. Uputio sam ih u Mursko Središće, međutim, nisu naišli na razumijevanje. Cijena parcele bila je prevelika, pa su odmah i odustali, a Općina Sveti Martin na Muri ponudila im je povoljnije uvjete. Nakon njih, u ovu smo zonu došli i mi, što se sretno poklopilo jer CNC obrada danas radi 70-80 posto kapaciteta za nas, tako da nam je blizina dobro došla. Gotovo sva naša proizvodnja namijenjena je izvozu.
* Nije Vam ova lokacija malo “od ruke”?
- Nimalo, možda je čak i prednost što smo malo sa strane, nemamo nikakvih problema niti oko transporta niti bilo čega drugog.
* Izgleda da Vam već i ovaj prostor postaje pretijesan?
- Pred nepuna dva mjeseca, završili smo novi pogon od 1150 kvadrata i već je pun. I mašinama i materijalom, pa intenzivno razmišljamo o proširenju koje ćemo napraviti ili na postojećoj parceli, ili ćemo morati dokupiti još zemljišta.
* Posao Vam, unatoč recesiji, ide jako dobro?
- Da zaista, iako smo krizu i mi dijelom osjetili, prebrodili smo i to. Kad je bilo najgore, mi smo najviše investirali u proizvodnju, opremu, ljude...
* Imate li kakav savjet za naše “stručnjake” koji samo kukaju i kojima je kriza izgovor za sve?
- Mi smo, na žalost, daleko zaostali u tehnologiji, a naše poduzetnike kao da boli investiranje u suvremene tehnologije iako bez toga nema razvoja. Naši poduzetnici eventualnu dobit i novac koji zarade prvo ulažu u “debeli auto”, vikendicu na moru, ako treba i nekakav brod, a teško im je investirati u deset novih pločica za tokarenje. To je problem našeg zaostajanja i toga moramo biti svjesni.
* Protekle godine dobili ste nagradu Gazela?
- Istina, bili smo deseti u konkurenciji sjevernohrvatskih tvrtki po brzom rastu.
* Je li Vas iznenadio takav uspjeh?
- Tržište nas naprosto tjera tjera na rad. Da nas ne tjera, ne bismo se u to ni upuštali. Radi se o sigurnim investicijama, sa sigurnim povratom. Sve što smo investirali, toliko je sigurno da se i sam ponekad čudim kako je to sve skupa sjajno posloženo. Ali, stvarno je tako.
* Radili ste i doma i vani, kakva su Vaša iskustva?
- Od naukovanja sam tokar, radio sam u više firmi, a ako uporedimo iskustva, možda ćete se iznenaditi. Naši ljudi su toliko voljni raditi i učiti da zapravo nismo ni u kakvom zaostatku za Europom po tom pitanju. Niti naše obrazovanje nije toliko loše, zadnjih godina tu je, zahvaljujući i čakovečkoj Tehničkoj školi, postignut velik napredak. Dobivamo educirane učenike koji vrlo brzo savladavaju najnovije tehnologije, ali tu nastaju problemi. Uzalud vam sposobni ljudi ako moraju raditi na zastarjelim postrojenjima, starim alatnim strojevima. U takvim uvjetima nema ni stručnog usavršavanja, ali ni kvalitetne proizvodnje.
* Kako se snalazite s radnom snagom?
- To je priča za sebe. Ranije smo uzimali sve koji su došli pitati za posao. Uspjeli smo dobar dio tih ljudi naučiti poslu koji sada obavljaju, prekvalificirati ih. Sada više nemamo potrebe za toliko ljudi i biramo samo one koje trebamo.
Počeli smo s 12 ljudi, sada nas je 48, plus oko 35 ljudi u našoj tvrtki Fero Tehnik d.o.o. Hrvatska. Trenutno smo u završnoj fazi spajanja te dvije tvrtke.
* Austrijanci su zadovoljni ?
- Oduševljeni su i krajem i ljudima, ali i poslom koji obavljamo.
* Očito ćete iza sebe ostaviti dobro uhodan biznis?
- Imam dva sina koji studiraju strojarstvo. Stariji upravo završava studij, a nakon toga ide na dodatno doškolovanje za inženjera zavarivanja. Mi smo napravili sva certificiranja što se tiče svih vrsta zavarivanja, a ono što imamo u planu ove godine certificiranje je za zavarivanje za željeznička tračnička vozila. To je vrhunac zavarivanja, čime se mogu pohvaliti tek rijetki. Mlađi sin je na prvoj godini studija, tako da nema straha. Nasljednici su tu, imaju volje. Tempo je naporan, stalno se radi, ali dok ide, treba raditi. Nadam se da ćemo jednog dana doći do nivoa na kojem ćemo moći naći malo vremena i za sebe.
V.Trstenjak

Izvor: 2872