Arhiva 06.10.2011. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 11:17.

U voćnjaku Zvonimira Siladija iz Kotoribe

Četrdesetšestogodišnji Kotoripčanin Zvonimir Siladi međimurskoj javnosti poznat(iji) je kao političar (nekada predsjednik Županijske skupštine, danas županijski vijećnik iz redova HSS-a), no naš je sugovornik po srcu i žulju - poljodjelac. Sa suprugom Irenom prije 14-ak godina počeo je podizati nasade jabuka u Kotoribi, a danas im u poslu pomaže stariji, 21-godišnji sin Saša, student prava.Voćnjak obitelji Siladi uskoro će prigrliti i najmlađi par ruku - 17-godišnjeg gimnazijalca Nikole.
Prije petnaestak godina, u javnosti je bila stvorena slika kako jabuka nema dovoljno te da uzgoj tog voća donosi velik novac. Dvoje diplomiranih inženjera agronomije, Irena i Zvonimir, imali su znanje i volju te sami proizveli sadnice i počeli podizati nasad. S prvim plodovima krenuli su i prvi problemi. No, klima tržišta tada je još uvijek bila na strani proizvođača:
- Kad mi je prva tuča oštetila plodove, prodao sam jabuke po 3,20 kn. Još su mi se otkupljivači ispričavali što ne mogu za “izbubanu” jabuku dati više. Poslije više nikada nisam postigao tu cijenu ni s neoštećenim plodovima. Danas je situacija s formiranjem cijene na tržištu sljedeća: na voćarskim sajmovima formira se cijena, no mi tu cijenu zapravo nikada ne postignemo. Kad završi berba, nikada ne znam koliko ću novaca dobiti. Potpisali smo (i) stavku ugovora koja kaže da će “otkupljivač isplaćivati prema tržišnim uvjetima”. Potpisali smo jer nismo imali druge opcije, a nismo ih imali jer smo neorganizirani. Sada s nama rade što žele. Za to smo sami krivi jer nismo stvorili zaštitne mehanizme i nemamo pravo nikoga za to kriviti. Rješenje je u ujedinjenju proizvođača, tj. u inicijativi koju smo pokrenuli; trebali bismo se organizirati te naše predstavnike poslati k nekoliko otkupljivača, u cilju postizanja bolje ponude. Još nam se nije dogodila nevolja velikih razmjera koja bi nas natjerala na ujedinjenje. Dogodi li se loša godina u kojoj će cijena jabuke pasti na 1,60 ili 1,50 kn, to za proizvođača znači - propast. Kako sada razmišljamo, samo nas takva velika nevolja može ujediniti - smatra Zvonimir Siladi.
Na pitanje može li politika pomoći, naš sugovornik kaže da je - zakasnila:
- Prije ulaska u Europsku uniju, politika je imala mehanizme koje je trebalo usmjeriti u izgradnju skladišnih kapaciteta koji bi bili u rukama proizvođača, a ne trgovaca, kao što je sada slučaj.

ZLATNI DELIŠES SKUP KO SUHO ZLATO

Od proizvođača do krajnjeg kupca jabuka prođe puno ruku, politike i famoznih tržišnih uvjeta, a Zvonimir pamti godinu u kojoj je zlatni delišes prodao za 2 kune, a prijatelj mu je javio da je tu sortu jabuke u jednom trgovačkom centru našao za 18 kuna po kilogramu!
Na ukupno 2 hektara obitelj Siladi uzgaja 3 sorte: idared, zlatni delišes i jonagold. Berba plodova na pet i pol tisuća stabala je u tijeku i trajat će oko mjesec i pol dana.
- Ova je suša ostavila tragova na jonagoldu. Ne može postići boju koju otkupljivač traži te sam odlučio u jesen izvaditi 500 stabala i ostati na idaredu i zlatnom delišesu. Iskustva mnogih voćara identična su mojima: za komercijalnu proizvodnju je bolje uzgajati manje sorti - dodaje Zvonimir.

DOSTOJANSTVO ZEMLJE

Zvonimir Siladi 15 godina izvodi generacije iz Gospodarske škole u kojoj predaje stručne predmete i mladima pokušava probuditi želju da - zagrle zemlju:
- To je zahtjevan zadatak jer su mladi utopljeni u mentalitetu koji poljoprivrednika prepoznaje kao osobu koja teško radi, teško živi, nikad nije dobro odjevena i nema dobar automobil. I poljoprivrednik sam sebe tako prepoznaje i takve poruke odašilje. Vrlo često ćete od poljoprivrednih proizvođača čuti da nikad nisu otputovali na godišnji odmor “jer nemreju i nemaju kome sve ostaviti”, što, uglavnom, nije točno, već je produkt mentaliteta koji treba mijenjati. Ako je čovjek stalno nezadovoljan, stalno u brizi, normalno je da će mlada osoba koja stasa u takvoj obitelji gledati da što prije pobjegne od poljoprivrede. Zato nitko od nas ne smije sebe zanemariti i uvjeren sam da će doći vrijeme dostojanstva i za poljoprivrednika. Ne znam hoće li to biti za 5 ili 10 godina, ali sam siguran da će to doba doći. Rad na zemlji je više od muke: niti u jednom poslu osim u ovom ne možete rezultate uloženog truda vidjeti nakon pola sata ili sat rada. Zemlja nas čini korisnima i ozdravljuje nas tim osjećajem. I ovaj moj voćnjak nije dao toliko koliko sam priželjkivao i zamišljao, ali je dao. U materijalnom smislu, ali i onom neprocjenjivom - emocionalnom. Ako si poljoprivrednik, znači da proizvodiš hranu, a to znači bavljenje najplemenijim poslom na svijetu - hranjenjem ljudi. To je iznimno važna stvar i takav je čovjek zaslužio poštovanje sredine. Ako je i ne primi, zaslužio je barem zavist te sredine kad sjedne u dobar automobil i uživa rezultate svog plemenitog rada. To pokušavam usaditi djeci u školi i vlastitoj, stalno im ponavljajući da se zemlje ne treba odricati. Ionako, uloženo u nju nikada se ne može dobiti prodajom - priča naš sugovornik.

MREŽA RAZAPETA U POSLJEDNJI TREN

Neuređeni odnosi na relaciji otkupljivači - proizvođači Zvonimira Siladija nisu pokolebali niti se ikada našao u grču razmišljanja o odustajanju od voćarstva. No, dodaje da ga je na putu zemlji pratila i sreća:
- Početkom svibnja ove godine mraz je poharao voćnjake u mom okruženju. Oba naša voćnjaka ostala su netaknuta: mladi voćnjak je uz staro korito Mure i vjerojatno je taj dio ostao zaštićen, a nad starim nasadom razapeo sam mreže znatno ranije nego što inače činim. Ranije, kad sam tek nabavio mreže, razapeli smo ih 3 dana prije snažne tuče - kaže Zvonimir.

NEMAM STABLA ZA SEBE

Na pitanje je li međimursko voće zdravo, Zvonimir Siladi srčano odgovara:
- Ovaj razgovor smatram prilikom da promoviram poljodjelstvo i voćarstvo kao granu... da ohrabrim i potaknem ljude. Naše voće je i te kako zdravo! U voćarskoj udruzi ostvarili smo čvrstu suradnju s našom savjetodavnom službom koja je, inače, bez ofiranja, najbolja u Hrvatskoj! Slušamo stručnjake i koristimo neznatno otrovna sredstva pri tretiranju. To za nas znači povećane troškove, ali i zdravo voće. Zato ja nemam dio voćnjaka “za sebe i svoju obitelj”. I inače zagovaram što je moguće manje “kemijanja”. Proizvodimo sok od jabuke za vlastitu upotrebu i on je mutan. Godišnje, članovi moje obitelji popiju i po 2.000 litara jabučnog soka. Možda ne izgleda privlačno u usporedbi s bistrim, međutim, zasigurno je kvalitetniji i zdraviji. S druge strane, plasman industrijske jabuke moguć je upravo putem razvijanja takve proizvodnje. Austrija i Mađarska značajno su tržište za plasman industrijske jabuke. Kad govorimo o zdravim plodovima iz međimurskih voćnjaka, dolazimo do još problema koje moramo rješavati: svi smo mi naviknuti da nam je trava zelena, a voda pitka. I krenuli smo “europskim putem” uništavanja tog bazičnog blaga. Isto tako, moramo poraditi na promociji domaćeg proizvoda i njegove kvalitete, a tu nam trebaju pomoći turističke zajednice i politika. Političari, s druge strane, moraju znati da hrana nije kategorija s kojom se na tržištu igra jer se nitko mudar ne kocka s temeljima - smatra Z. Siladi te upozorava da je poljoprivrednika sve manje:
- Nekada se na ovoj zemlji viđalo više ljudi. Danas tek nas desetak domahujemo jedni drugima i na ovim se poljima pozdravljamo s traktora. Nestajemo kao vrsta...
Ž. Drljić
Snimio D. Lesar

Izvor: 2945