Arhiva 02.07.2014. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 12:47.

Umro Alojz Lukša(61) hrvatski rekorder u presađivanju bubrega 

U utorak popodne na posljednjem počivalištu Donjeg Vidovca sahranjen je 61-godišnji Alojz Lukša- Lojzek iz Donjeg Vidovca koji je preminuo u čakovečkoj Županijskoj bolnici u subotu 28.lipnja. Lojzek je bio hrvatski rekorder u presađivanju bubrega jer je su mu za života tri puta presađivani. 

Prije dvije godine navršilo se je  40 godina kako mu je u riječkoj bolnici na Sušaku bubreg darovala njegova majka Ana koja je umrla u 79-toj godini tri mjeseca prije smrti sina s kojim je skromno, samozatajno i nenametljivo živjela u obiteljskoj kući u Donjem Vidovcu. Pola godine od prvog presađivanja trebalo se je dogoditi drugo kada mu je bubreg darovala jedna medicinska sestra iz Rijeke. Njezin bubreg je u njegovom tijelu izdržao dvanaest godina pa je potkraj 80-tih ponovo dospio na listu čekanja za transplataciju  postavši i stalni pacijent Odjela za hemodijalizu čakovečke Županijske bolnice. Iznenada je uslijedio poziv iz Rijeke jer je za njega pronađen bubreg muškarca koji je preminuo od moždanog udara. Tako je u njegovo tijelo po treći put ugrađen novi bubreg koji je besprijekorno funkcionirao do pred nekoliko mjeseci kada se je njegovo zdravstveno stanje naglo pogoršalo.

Kada smo ga prije 2 godine pitali kako se osjeća sa smiješkom je kazao: - Bogu hvala, izvrsno. Jedem i pijem kao i svi zdravi ljudi. Još uvijek obavljam neke poljoprivredne poslove, vozim traktor. Niti sportu nisam okrenuo leđa. Kuglam s našim umirovljenicima, rekreativno igram stolni tenis. Kada je riječ o sportu, moram reći da sam poslije svega bio i trener mlađih selekcija ovdašnjeg Vidovčana koje sam poticao na ustrajnost, poučen svojim životnim iskustvom.

U Donjem Vidovcu bio je posebno  omiljen zbog svoje dobrodušnosti, a prije svega - optimizma. Bio je član HSLS-a,  sumještani su ga u jednom mandatu izabrali i za vijećnika u Općinskom vijeću.

– Za ovakav život koji živim valjalo se boriti. Ta me borba duševno stabilizirala, a sastojala se od svijetlog pogleda u sutra i pomoći ljudi velika i dobra srca kojima dugujem doživotnu zahvalnost – govorio je  Lojzek svakome i neizostavno ističući kako je Bog dao da u čakovečkoj Županijskoj bolnici upozna Branimira Vurušića, dr. med., liječnika specijalista interne medicine-subspecijalnost nefrologija, koji mu je neprekidno davao  savjete, bodrio ga i podržavao, bio mu na usluzi od upoznavanja do danas.

Donjevidovsko posljednje počivalište je prvog srpanjskog popodneva bilo krcato ljudima koji su se došli posljednji puta pokloniti ovom upornom borcu za život.

Izvor: 3088