Umro Alojz Lukša(61) hrvatski rekorder u presađivanju bubrega 

U utorak popodne na posljednjem počivalištu Donjeg Vidovca sahranjen je 61-godišnji Alojz Lukša- Lojzek iz Donjeg Vidovca koji je preminuo u čakovečkoj Županijskoj bolnici u subotu 28.lipnja. Lojzek je bio hrvatski rekorder u presađivanju bubrega jer je su mu za života tri puta presađivani. 

Prije dvije godine navršilo se je  40 godina kako mu je u riječkoj bolnici na Sušaku bubreg darovala njegova majka Ana koja je umrla u 79-toj godini tri mjeseca prije smrti sina s kojim je skromno, samozatajno i nenametljivo živjela u obiteljskoj kući u Donjem Vidovcu. Pola godine od prvog presađivanja trebalo se je dogoditi drugo kada mu je bubreg darovala jedna medicinska sestra iz Rijeke. Njezin bubreg je u njegovom tijelu izdržao dvanaest godina pa je potkraj 80-tih ponovo dospio na listu čekanja za transplataciju  postavši i stalni pacijent Odjela za hemodijalizu čakovečke Županijske bolnice. Iznenada je uslijedio poziv iz Rijeke jer je za njega pronađen bubreg muškarca koji je preminuo od moždanog udara. Tako je u njegovo tijelo po treći put ugrađen novi bubreg koji je besprijekorno funkcionirao do pred nekoliko mjeseci kada se je njegovo zdravstveno stanje naglo pogoršalo.

Kada smo ga prije 2 godine pitali kako se osjeća sa smiješkom je kazao: - Bogu hvala, izvrsno. Jedem i pijem kao i svi zdravi ljudi. Još uvijek obavljam neke poljoprivredne poslove, vozim traktor. Niti sportu nisam okrenuo leđa. Kuglam s našim umirovljenicima, rekreativno igram stolni tenis. Kada je riječ o sportu, moram reći da sam poslije svega bio i trener mlađih selekcija ovdašnjeg Vidovčana koje sam poticao na ustrajnost, poučen svojim životnim iskustvom.

U Donjem Vidovcu bio je posebno  omiljen zbog svoje dobrodušnosti, a prije svega - optimizma. Bio je član HSLS-a,  sumještani su ga u jednom mandatu izabrali i za vijećnika u Općinskom vijeću.

– Za ovakav život koji živim valjalo se boriti. Ta me borba duševno stabilizirala, a sastojala se od svijetlog pogleda u sutra i pomoći ljudi velika i dobra srca kojima dugujem doživotnu zahvalnost – govorio je  Lojzek svakome i neizostavno ističući kako je Bog dao da u čakovečkoj Županijskoj bolnici upozna Branimira Vurušića, dr. med., liječnika specijalista interne medicine-subspecijalnost nefrologija, koji mu je neprekidno davao  savjete, bodrio ga i podržavao, bio mu na usluzi od upoznavanja do danas.

Donjevidovsko posljednje počivalište je prvog srpanjskog popodneva bilo krcato ljudima koji su se došli posljednji puta pokloniti ovom upornom borcu za život.