VESNA I VIKTOR NOVAK: Proizvođači malina

Sezona je berbe koštuničavog i jagodičastog voća, što znači da su Vesna i Viktor Novak iz Žiškovca u poslu preko glave. Ne baš doslovce jer nasadi koje imaju – tisuću sadnica maline na 600 čhv-a i tisuću sadnica kupine na 1.200 čhv-a, ekonomski gledano, nisu potencijal od kojeg bi mogla (bez drugih djelatnosti ili izvora prihoda) živjeti prosječna obitelj.
EKOCERTIFIKAT
Međutim, na nasadima koje Novakovi njeguju odabran je zahtjevan tip uzgoja. Ovih dana očekuju službenu dostavu certifikata da su u sustavu ekološkog uzgoja, što znači da će sve što iz njihovih nasada izađe ipak imati – višu dodanu vrijednost.
No, Viktor precizira o kakvom se ekocertifikatu radi:
- Stekli smo ekocertifikat za plod, dakle za plod maline koji se prodaje kao konzumna malina. Zbog toga smo prošli proces certifikacije dug tri godine, stalno pod nadzorom Bioinstituta Osijek... To nam je ove godine bila dobra vijest. Loša je vijest ono što nas u uzgoju prati od početka godine: zbog vremenskih neprilika, zabilježili smo štete i više od 50 posto, tako da je urod i malina i kupina daleko od optimalnog. Malina je manje zbog zime jer u siječnju se temperatura nešto podigla, vegetacija je krenula, a onda je naglo zahladnjelo. K tome, u vrijeme Uskrsa bilo je jakog mraza...
Ipak, sve što se ubere – jer za jagodičastim je voćem kontinuirana potražnja na tržištu – proda se u berbi. Što ostane, ide u prerađevine, ali zbog naše regulative, zbog složenih uvjeta pod kojima se na OPG-u može organizirati prerada uzgojenog voća i povrća, mnogi proizvođači, kaže Vesna, na tržište izlaze samo s onim što su jednostavno certificirali:
- Iz naših malinjaka i kupinjaka na tržište izlazimo s konzumnom malinom i kupinom, a imamo i rakiju, liker i vino... Od malina i kupina imamo i prvoklasne džem, pekmez i sok, no - samo za po doma! To je sve iznimno kvalitetna zdrava hrana, ali da bismo mogli na tržište – morali bismo je pripremati u posebnim uvjetima, u posebno uređenoj prostoriji za preradu, premda su kućanice oduvijek sve to slagale doma, u kuhinji - zdravo, čisto i besprijekorno za svoju obitelj, generacijama! Ali to nije, kažu naši propisi, dovoljno dobro za naše tržište! U čemu je problem? Ulaganje u takav mali pogon za preradu za jedno obiteljsko gospodarstvo nije isplativo, ali kad bi se na razini Županije koja se – koliko je meni poznato, strateški orijentira na proizvodnju i zdrave hrane - na primjer, u praznim i neiskorištenim prostorima čakovečke vojarne, uredio javni prerađivački pogon, na manufakturnoj razini, mislim da bi ga voćari, povrtlari i mnogi drugi cijele godine praktično koristili. Mi u proizvodnji pekmeza, džemova, namaza, suhog voća, vrtlari u spremanju zimnice, sušenog povrća, slanog povrćarskog miksa za dodatak jelima... Zamislite butik proizvodnju koja se danas traži, u kojoj kupac zna što i od koga kupuje, jasno prepoznaje kvalitetu i zna da u tome što kupuje nema industrijske kemije, aditiva, konzervansa...
TRŽIŠTE JE NEUREĐENO
No, Viktor dodaje kako bi pogrešno bilo misliti da i plasman konzumne maline i kupine ide glatko:
- Iako prvoklasan plod ima svoje mjesto na tržištu i nema ga nikad dovoljno, naše je tržište nedovoljno organizirano da bismo se mogli osloniti na to da se nešto radi točno na dan i u sat. To je osjetljivo voće. Da bi u besprijekornom stanju došlo do kupca, puno toga mora biti ugođeno, a znate kako je kod nas... Imamo kupinu thornfree, što se ne proda kao konzumna bobica, može ići u vino, ali malina je u tri sorte – willamette, meeker i polana - koje dozrijevaju od sredine lipnja, pa sve do prvog jesenskog mraza, a za plasman cijela linija mora biti poštimana. Zato mislim da bi trebalo - a to proizvođači ipak ne mogu sami - uvesti više reda na tržištu, posebno kad je riječ o proizvodima s ekomarkicama. Zar oni, domaći, ne vrijede više od uvoznih banana za koje će se svaki trgovac slomiti kako bi ih uvijek imao dovoljno?! Zar za zimsku prehranu domaći ekološki proizvodi isključivo od voća, bez dodatka šećera i konzervansa, pasterizirani onako po starinski - kako su naše bake i prabake spremale zimnicu - nisu bolji izvor vitamina od egzotičnog voća koje je ubrano zeleno, dozrijevalo u komorama na brodovima, pa putovalo do nas tjedima i mjesecima? A kunemo se svi da je naša ekonomska budućnost u proizvodnji zdrave hrane! Mi, koji je proizvodimo, svoje smo već velikim dijelom napravili. Svi znamo tko bi trebao – za nas i jednako tako za kupce naših proizvoda - učiniti korak više!

Marijan Belčić