Vladimir Košir Tonka: Ne posustajem!

Skromnost i dobrota – tim bi se riječima najkraće mogao opisati Vladimir Košir Tonka iz Strahoninca, legendarni međimurski pjevač koji je posljednjih godina nekako i nestao s medijske scene. Ipak, kao i svih proteklih godina, i danas je prisutan na brojnim koncertima i priredbama, kako festivalskima, tako i onima po kojima je možda i najviše prepoznatljiv – humanitarnima. U razgovoru za list Međimurje kaže da je još od doba Domovinskog rata, do današnjih dana kao glazbenik nastupio na više od 200 priredbi humanitarnog karaktera. Mnoge je i sam organizirao, a sve to nikada ne želeći primiti niti kunu naknade.
Tonka je rođen u Maloj Subotici te se već u osnovnoj školi počeo baviti glazbom. Najprije je naučio svirati bisernicu i bio je član crkvenog i školskog zbora. Prvi sastav u kojem je svirao zvao se Runolist, a zatim su zaredale grupe Comete, Mareli, Stars, Zeleni val…
U to vrijeme nastupao je i na natjecanjima mladih pjevača te popularnim čajankama, a posebno pamti anegdotu iz Orehovice, dok je Krsto Papić snimao svoj legendarni film Mala seoska priredba.
– Nismo imali novac za ulaznice na izbor za miss, pa su nam predložili da kao trio Runolist nastupimo izvan konkurencije. Otpjevali smo Slabinčevu Te tri slatke riječi i zaradili ulaznicu. S Runolistom sam svirao i na dočeku nove godine u Filip Jakovu te Benkovcu u kojem je od tadašnjih međimurskih sastava bila i grupa Vem iz Ivanovca.
Kako ga je glazba sve više opčinjavala, Tonka je pohađao i sate gitare i solo pjevanja kod profesora Antuna Višnjarića te izvanredno Glazbenu školu u Varaždinu.
Dva desetljeća
humanitarnog rada
Početkom devedesetih godina snimio je i prvi album – Vino i gitare.
- To je bio potpuno domaći proizvod, snimljen u studiju Nenada Peršaka. Mogu reći da su pjesme poput Ruže za tebe, U tuđini, Stara ljubav i drugih naišle na dobar odaziv publike, kaže Tonka. 2001. godine u studiju Ivana Mikulića u Belici snimio je svoj drugi album Spasila me jedna žena. Autor teksta i glazbe za 10 skladbi koje je otpjevao bio je Stjepan Đurkin.
Svih tih godina, a početak je bio kad je u Hrvatskoj izbio Domovinski rat, Tonka se, kao i brojni drugi međimurski glazbenici, odazivao na brojne humanitarne koncerte. – U ratno doba izvukli smo ljude iz kuća i mislim kako je međimurska estrada pokazala da može i ima što pokazati.
Ni nakon rata, kaže, nije bilo humanitarne priredbe na koju se nije odazvao. Često ih je i sam organizirao, pozivajući i svoje prijatelje, poznate osobe hrvatske estrade, ali i vodeći računa o brojnim drugim detaljima.
- Organizacija svakog događaja zahtjevna je, posebno kad nemate zatvorenu financijsku konstrukciju i kad se često susrećete s poznatim međimurskim jalom. No, ja od bavljenja glazbom nikad nisam ni mislio zarađivati, već se radi o čistoj ljubavi. Jednako je tako važno što smo pomogli brojnim našim teško oboljelim sugrađanima, naglašava Tonka koji je inače strojar po struci i radi u jednoj čakovečkoj tvrtki u kojoj vozi valjak. U glazbenom djelovanju i humanitarnom radu uvijek ga je, napominje, posebno motivirala publika, dobro prihvaćajući njegove pjesme.
Premda je u medijima, pa i u radijskom eteru, posljednjih godina bio manje prisutan, Tonka je i danas aktivan - u humanitarnoj udruzi Fijolina, a sudjeluje i na pojedinim festivalima. Posljednji je bio onaj u mjesecu lipnju u Krapinskim Toplicama. Snimio je i nekoliko novih pjesama, no, još nisu objavljene jer su troškovi izdavanja, kaže, preveliki. Napisanih, a još nesnimljenih pjesama, ističe, ima 40.
- Radi se uglavnom o pop rock skladbama, no, u posljednje vrijeme sve više naginjem i onima međimurskima. Iako su me tijekom svih tih godina bavljenja glazbom pojedinci i povrijedili, ljubav prema zavičaju i ljudima koji ovdje žive uvijek me poticala da idem dalje, zaključuje Vladimir Košir Tonka.
Razgovarao
Velimir Kelkedi