Za List "Međimurje" govori Ivan Sokač, načelnik PUM-e

U posljednjih 7 godina nije bilo ubojstava koja nisu razriješena

Pitanja naše sigurnosti i kvalitete posla onih koji su zaduženi da je čuvaju uvijek su zanimljiva. U razgovoru za naš list pregled aktualnih kretanja stanja sigurnosti u Međimurju, ali i pogled na neke prijašnje događaje i ocjenu nekih stalnih ili rastućih problema dao je Ivan Sokač, načelnik Policijske uprave međimurske, koji je na toj dužnosti od 2004. godine.
Kako ocjenjujete stanje sigurnosti, kako ste sami zadovoljni njime?
- Mislim da je ono dobro. Ono se mijenja, u ponečemu su rezulati bolji, negdje lošiji. Lošiji su kod krađa i teških krađa iako tu imamo smanjenje u odnosu na prethodnu godinu. Smatram da to ipak nije dovoljno i da tu treba učiniti više. Dobra je otkrivačka djelatnost, razriješi se 60 posto djela, to je više od hrvatskog prosjeka, a Nijemci kažu da je već 40 posto uspjeh. Istina, tu treba voditi računa i o tamnoj brojci jer građani jedan dio tih djela i ne prijavljuju. Odličan je rezultat u borbi protiv droge, razbili smo grupe u u Čakovcu, Novom Selu Rok i u Nedelišću. Već godinu i pol dana u centru za ovisnosti nemamo evidentiranog nijednog novog ovisnika o heroinu. Imamo i nešto povoljniju situaciju u prometu. Ove godine, doduše, već imamo četiri poginula, ali je stanje u cjelini povoljno. No, u oblasti općeg kriminaliteta moramo učiniti više.
Kako policija može, osim otkrivanjem, učiniti nešto protiv kriminala?
- Prevencijom. Počinitelji krađa i teških krađa uglavnom su recidivisti, oni koji su nam već poznati. Tu imamo prostora, ali i lokalna zajednica. Malo kritički gledam na naše rezultate iako imamo puno rezultata kojima se možemo hvaliti. Izuzetno je dobro stanje javnog reda i mira, imali smo prvoligaša i dvije utakmice visokog sigurnosnog rizika, s Hajdukom i s Dinamom, a praktički bez incidenta. Imamo izuzetno povoljno stanje na državnoj granici, ilegalnih migracija je vrlo malo.
Kod nas su bili ljudi s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta UNPD-a i istraživali naše rezultate u prevenciji nepoželjnog ponašanja, posebno mladih. Najbolji su u državi. Tu je policija odigrala vrlo važnu ulogu kao pokretač svih aktivnosti, a u posljednju akciju Coolijade maksimalno su se uključili Grad, a konačno i škole, roditelji razrednici, nastavnici i profesori, a sve više i inspekcijske službe. Izuzetno sam zadovoljan i time kako funkcionira videonadzor centra grada. Ističem pritom da nitko tu ništa nije zlorabio, mislim na prigovore koji su upućivani da ljudi neće moći na miru kavu popiti jer će to netko slikati i negdje objaviti. Taj videonadzor koristi se samo za povećanje sigurnosti građana, za utvrđivanje prekršaja i kaznenih djela, krađa i provala. Nitko se zbog videonadzora ne osjeća manje slobodan. Nadam se da će u budućnosti zakonom biti određeno da nije policija ta koja nadgleda, nego da će ta mogućnost biti data i nekim jedinicama lokalne samouprave.
Bode nam oči to što se u čakovečkom parku prilično redovito događaju incidenti. Nije li tu moguće učiniti više?
- Zna se kad u parku ima problema, nije to stalno. Bude ih u proljeće, uz završetak škole i dane maturanata. I po mjestu i po vremenu, neke se stvari mogu predvidjeti. Svako vrijeme i situacija nosi svoje probleme. Početak školske godine nosi svoje propbleme, a ljeto svoje. Glasna glazba u centru grada, okupljanja motociklista, preglasna glazba i gužva pred diskoklubovima. U Međimurju ima niz mjesta u kojima nikad nije počinjena nijedna krađa. U tome je zadatak - moramo utvrditi koja su to mjesta u kojima se događaju kaznena djela. Neke se stari može predvidjeti i preventivno djelovati, ali ne samo policija. Itekako je bitna zašita koju poduzimaju sami vlasnici, npr. novčarskih ustanova, kladionica i sl. I u tome smo vrlo daleko otišli, prije svega mi, naš inspektor za zaštitarske i detektivske poslove, ali i zaštitarske tvrtke i komunalno redarstvo u Gradu Čakovcu s kojima odlično surađujemo. Tu smo sigurno otišli najdalje u Hrvatskoj. Zaštitarske tvrtke pokrivaju niz tvrtki i ustanova i većina dojava i zaticanja na djelu ostvari se u suradnji s njima. Oni su dojavnim sustavima i alarmima povezani, njihove interventne grupe noću i obilaze objekte, a to je jako bitno. Prije nekoliko godina smo dva ili tri puta imali zaticanje počinitelja na djelu, a sada toliko imamo mjesečno. Kada počinitelja uhvatimo, time najčešće riješimo još nekoliko prijašnjih kaznenih djela.
U Međimurju živi i brojna romska zajednica, što s obzirom na njenu posebnu socijalnu problematiku nosi i značajno sudjelovanje u nekim oblicima kriminala. Bi li naša statistička slika kriminala, već povoljna u odnosu na hrvatski prosjek, bila gotovo idealna kad bismo iz nje izlučili romsku manjinu? Bismo li onda bili tako dobri, odnosno mirni ili ima tu još nešto?
- Trebamo istaknuti da ne vodimo posebnu statistiku kad je riječ o nacionalnoj strukturi kriminaliteta. I prošle i ove godine imali smo sastanke s načelnicima općina i gradova u kojima ima romskih naselja. Bili su na njima i predstavnici Ureda za nacionalne manjine, saborski zastupnici i neke udruge. Policijski posao je, gledano u ovom kontekstu, bavljenje posljedicama, što su uzroci moraju reći drugi. Jasno da je udio počinitelja romske nacionalnosti proporcionalno velik kod imovinskih delikata, posebno kod delikata protiv spolnog ćudoređa, a osobito u oblasti maloljetničke delinkvencije.
No, s druge strane, ima kaznenih djela u kojima Roma kao počinitelja nema, npr. u gospodarskom kriminalitetu koji je društveno opasan po vrijednostima koje nosi, a u čemu smo sa 140 kaznenih djela ponešto gori od hrvatskog prosjeka.
A sprečavanje službenih osoba u obavljanju dužnosti? Nisu li policajci izrazito nesigurniji kada na zadatku moraju u neka romska naselja, nego na drugim mjestima?
- Istina, sprečavanje službenih osoba u obavljanju dužnosti u grupi imamo jedino u romskim naseljima, kao u nedavnim slučajevima u Paragu i Štefancu. U Hrvatskoj to inače imamo jedino s nogometnim navijačima i kod nas u nekim situacijama u romskim naseljima. Prošle smo godine imali 3 napada na službenu osobu i devet sprečavanja u obavljanju dužnosti, a ove godine zasad tri napada i četiri sprečavanja. Podaci se posljednjih godina ne mijenjaju bitno, negdje su na ovoj razini. Preklani je, npr., bilo deset sprečavanja, po tome smo negdje u hrvatskom prosjeku. Valja spomenuti i podatak da su od prošlogodišnjih devet slučajeva sprečavanja četiri bila u romskim naseljima, ali pet nije. Ono što će se promijeniti jest da je policija beskompromisna kad se radi o napadu na ovlaštene službene osobe, uporabit ćemo sva raspoloživa sredstva da se tome suprotstavimo. Tu ističem da smo mi predlagali stroža zakonska rješenja za odgovornost u takvim slučajevima, da se smatra da je onaj tko je napao policajca napao državu. Treba istaknuti kod ova dva posljednja slučaja da smo s istražnim sudom postigli dogovor da oni koji su policiju napali odmah završavaju u pritvoru.
Jesu li ta raspoloživa sredstva dovoljna? Trebate li veće ovlasti? Ima li vas policajca dovoljno? Osjećate li se sigurno, u smislu položaja i ovlasti koje vam daje zakon?
- Pitanje ovlasti policajca traži analizu. Ima razloga za, ali i protiv, ne želite prekomjernu upotrebu sredstava prisile. Za policiju se stalno postavlja pitanje taktike i metodike policijskog postupanja. Kod ubojstva u Sesvetama postavljalo se pitanje zašto je policajac išao sam i bez zaštitnog prsluka. Ali, u prvom trenutku, tamo kamo treba ići, najprije ide ophodnja.
U sesvetskom slučaju to nije bilo dovoljno. To ne znači da nas nema dovoljno. Nama nije problem za 15 do 20 minuta okupiti opremljene ljude za intervenciju, interventna policija uvijek je na raspolaganju, a ako treba, dolaze i ljudi iz susjednih uprava. Stvar je taktičke procjene mora li nekamo jedna ili odmah dvije ili tri ophodnje. Može se postaviti pitanje zašto je u Parag išla samo jedna ophodnja, ali u najvećem broju slučajeva, jedna ophodnja obavi sve što treba. Mi smo organizacijski dobro ustrojeni, a to je glavno.
Koliko vas sada ima?
- U upravi je sad 360 ovlaštenih službenih osoba, onih koji imaju značku i nose oružje. Po tome smo u hrvatskom prosjeku. Uz njih je tu i 90 neovlaštenih osoba, odnosno administrativnih namještenika. Moram istaknuti da smo dobili mlade kadrove, puno naših ljudi završilo je školu, imamo puno pripravnika, a veseli to što su imali dobre rezultate već kod upisa. Neki su završili i u drugim upravama.
Ne bi li u svakom većem naselju morao biti barem jedan policajac, a u Čakovcu i više, tako da bi u ophodnji u jednoj smjeni moralo biti oko 120 policajaca koji patroliraju Međimurjem?
- Broj ljudi je i prije bio isti, ali su bili drugačije raspoređeni. Pred dvadesetak godina, Čakovec sigurno ni u jednom trenutku, u bilo koje doba dana i noći, nije bio bez tri pozornika na ulicama. Danas se često događa da pozornika nema i nema ophodnje. Vjerujem da će se taj prinicip morati vratiti, taj policajac je najbitniji. On u kontaktu s građanima već svojom pojavom djeluje preventivno. No, vremena se mijenjaju, nekad su svi radili sve, a danas svatko radi svoju specijalnost. Da bi se utvrdilo prekršaj u prometu, treba imati poseban tečaj, certifikat za mjerenje brzine. Uviđaj mora raditi kriminalistički tehničar za to posebno osposobljen. Policija u zajednici radi svoje, svatko ima svoj posao, zato je problem rasporediti ljude. Nekad je policajac bio na ulici i mjerio je i brzinu, danas to ne ide.
Znači li to da bi ipak bilo dobro da vas je više?
- Ima nas koliko treba po našim standardima, ali jedan dio ljudi je angažiran na poslovima uz granicu, pa je upitno bi li trebalo zapošljavati ljude koji će onda ostati bez posla kad se šengenska granica premjesti na istok. Nije sve ni u efikasnosti djelovanja policije. Neki drugi elementi sustava bitni za borbu protiv kriminala ili sigurnost građana ne djeluju. Kod nas nema, npr., mjere rada za opće dobro ili mogućnosti porezne uprave da naplaćaje kazne, nije usvojen naš prijedlog da se prekršiteljima u prometu, recidivistima oduzima vozilo.
Što je sa slučajevima najtežih djela, sa smrtnim žrtvama, koja nisu razriješena - slučajevima Hutinski, Pavčec, Vodušek, Žmudj?
- Možda je baš to dobar rezultat što u posljednjih sedam godina nije bilo ubojstava koja nisu razriješena. Ne znam možemo li izvoditi nove dokaze, ali sigurno vodimo brigu o tim starim slučajevima. U slučaju Žmudj, npr., znamo sve okolnosti. To nije bilo ubojstvo, ali je tu bio netko tko joj je mogao pomoći, a nije, i njega još tražimo.
Čuje se prigovor da ste uspješni u onim slučajevima koji su jednostavni, a da su oni teži ostali neriješeni.
- Nije baš tako. Bilo je poslije Hutinskog niz ubojstava. Sva su razriješena. Ono u Prelogu tražilo je mjesece da ga se razriješi, pa u METSS-ovoj trgovini u Nedelišću, koje je isto iziskivalo mjesec dana napornog rada policije, pa slučaj ubojstva policajca koji je isto tražio policijski angažman. Na posebnom odjelu zatvora u Lepoglavi, od desetorice zatvorenika, tri su počinitelji ovih ubojstava. Slučajevi koji nisu razriješeni ne izazivaju kod ljudi poseban osjećaj nesigurnosti, što je bitno. Okolnosti su uglavnom poznate, ali mi nemamo dovoljno novih dokaza da bismo opet pokrenuli postupak.
Razgovarao
Dražen KOVAČ

192

Od 3. lipnja u cijeloj Republici Hrvatskoj na snazi je novi pozivni hitni telefonski broj policije - 192. Odluku o promjeni broja 92 u 192, uz suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova RH, donijela je Hrvatska agencija za poštu i elektroničke medije (HAKOM), na temelju Zakona o elektroničkim komunikacijama, što je u skladu s preporukama i odredbama Europske komisije. Naime, u većini europskih zemalja za pozivne brojeve hitnih službi koriste se kratki brojevi koji započinju znamenkom “1”, dok se pozivni brojevi koji započinju znamenkom “9” koriste za podatkovne usluge.
Problem uspostavljanja poziva preko hitnog broja 92 imali su vlasnici starijih modela mobilnih aparata, a pozive nisu mogli uspostaviti ni strani državljani prilikom ulaska u Republiku Hrvatsku. Novim brojem 192 taj je problem uklonjen. Do 31. listopada 2011. godine predviđeno je prijelazno razdoblje do kojeg će se policija moći nazvati i na stari pozivni broj 92. Nakon toga, na broju 92 glasovna poruka pozivatelje će uputiti na poziv broja 192.(r)