Za "Međimurje" govori Sana Đukes, magistra ekonomije

Dvadesetčetverogodišnja Čakovčanka Sana Đukes nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja u Ekonomskoj i trgovačkoj školi u Čakovcu odlučila je nastaviti studij na području ekonomije, struke iz koje se danas regrutira najveći broj nezaposlenih. I u našem je kraju na stotine nezaposlenih mladih ekonomista s diplomama. Zapeli su u uskom grlu u(ne)ređene države, no, upravo je u svjetlu te činjenice Sanina priča ohrabrujuća.
Mlada magistra ekonomije kaže da joj je upornost prirođena, no, to nije bilo dovoljno. Trebalo je tijekom godina školovanja hraniti snagom nove motivacijske krugove, trebalo se izvrsnošću istaknuti u masi.
- Odabrala sam studij prema vlastitom afinitetu, ne razmišljajući tada o mogućnostima zapošljavanja. U vrijeme u kojem sam počela studirati kriza ni nije poprimila današnje razmjere. Smjer Ekonomike poduzetništva, koji se otvorio na varaždinskom odsjeku Fakulteta organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu, nudio mi je upravo ono što sam željela. Nije bilo jednostavno: već smo u prvom semestru imali toliko ispita da je u pravom smislu bio selekcijski te je od 200-tinjak studenata dalje prošlo tek nas 60.
S današnjeg aspekta, mislim da je za one koji su tek započeli studij najvažnije da ne dopuste da ih svlada strah od neuspjeha te da se strpljivo i uporno, korak po korak, kreću prema cilju. A cilj je ono što sam uvijek jasno vidjela pred sobom: realan i kratkoročan. Dekanova nagrada došla mi je kao točka na i. Nisam joj se nadala, no, zaokružila je taj dio mog života, kaže Sana Đukes.
No, uspješan niz trebalo je nastaviti i nakon studija, da bi diploma postala temelj samostalnosti i sigurne egzistencije.
- Još kao studentica, bila sam na praksi u REDEA-i i, kasnije, dobila ponudu za posao u njihovom Tehnološko-inovacijskom centru u Čakovcu, i to u okviru programa stručnog osposobljavanja za mlade visokoobrazovane ljude, dodaje Sana.
Naknada od svega 1.600 kuna mjesečno ne demoralizira našu sugovornicu iako priznaje da je to medalja s dva lica:
- Imam sreću što sam u ovom radnom okruženju naišla na ljude kojima je doista stalo do stručnog osposobljavanja mladih poput mene. U tom me svjetlu ne demoralizira niska naknada od 1.600 kuna. Od rujna, otkada sam zaposlena putem ovog programa, imala sam prilike za dodatnu edukaciju te svakodnevnu nadgradnju stečenih osnova na fakultetu. Pitate me što sve radim u TIC-u? Pitajte me što ne radim! Od različitih administrativnih poslova preko organizacija seminara i drugih skupova do sudjelovanja u pripremama projekata, što zahtijeva uistinu komplementarno znanje i timski rad. Zaista širok poligon za stjecanje iskustva. Nadam se da ću i nakon završetka programa stručnog osposobljavanja ovdje imati svoje radno mjesto, kaže Sana Đukes.
Nikad ne igram na sreću
sana ne smatra da je u njezinoj priči ključnu ulogu odigrala sreća:
- Nikad ne igram na tu kartu jer smatram da sreća nije nešto što pada s neba, već nešto što treba steći. Pozicije kojima sam težila dosegla sam isključivo radom i vlastitom sposobnošću. I da stvari nisu krenule ovako, snašla bih se.
Sigurno ne bih sjedila kod kuće i plakala jer sam bez posla. Na gospodarsku situaciju u zemlji ne mogu utjecati, ali mogu na sebe i vlastite stavove prema određenom izazovu ili problemu. Pri završetku fakulteta, razmatrala sam mogućnosti pokretanja vlastitog posla. Još kao studentica, uvijek sam pronalazila opcije da zaradim za džeparac te rasteretim svoju obitelj, kaže Sana koja se priprema i za nastavak visokog školovanja na specijalističkom studiju.
Kreacije radosti
najuži obiteljski i prijateljski krug ljudi Sana često obraduje jedinstvenim poklonima: unikatnim nakitom koji sama izrađuje.
- Dvostruka je to radost: obradujem najdraže nakitom, a sebi priuštim trenutke opuštanja. Osim tog hobija, slobodno vrijeme ispunjavam čitanjem (obožavam Coelha!) i brigom za moja dva psa. Vrlo su mi inspirativni jer sam svojedobno čak razmišljala pokrenuti neki posao vezan uz skrb za životinje, priča Sana.
Bravo!
Na nedavnoj promociji diplomanada na varaždinskom odsjeku FOI-ja, iz gledališta su Sanu pratile ponosna mama Ljiljana Đukes i baka Zlata Oreški. Dah im je zastao kad je, nakon redovne podjele diploma, njihova Sana, među rijetkima, još jednom pozvana pred publiku - da primi veliku pohvalu za izvrsnost!
- Bilo je to iznenađenje i za mene. Nisam znala da će to biti u protokolu promocije. Vidjeti sreću najbližih i meni je bila nagrada!
Željka Drljić

Osmero dobitnika Dekanove nagrade

Poznato je da su međimurski studenti u značajnom postotku uspješni na fakultetima, a jedan od dokaza je i ovaj popis s Fakulteta organizacije i informatike iz Varaždina. Između 50 nagrađenih studenata FOI-ja za različita postignuća u akademskoj godini 2012./2013. godini, čak osmero je s područja Međimurske županije. Fakultet nagrađuje najzaslužnije studente u nekoliko kategorija: za najviši prosjek ocjena po godini studija, za ostvarene zapažene rezultate na natjecanjima, dobitnike Rektorove nagrade te studente koji su bili nominirani za Rektorovu nagradu. Dobitnici Dekanove nagrade za visok prosjek ocjena u prošloj akademskoj godini iz našeg kraja su Marija Babok, Jasmina Pivar i Sana Đukes sa sveučilišnog studija Ekonomika poduzetništva te Dario Munđar i Kristina Fegeš sa stručnog studija Primjena informacijske tehnologije u poslovanju. Nina Carević, Mateja Mihalić i Marina Sklepić primile su Dekanovu, odnosno Rektorovu nagradu, za svoj rad pod nazivom Ovisnost o internetu među srednjoškolcima. (vk)