Zanimaju me financijski podaci suvenirnica!

Nezavisna vijećnica u Općinskom vijeću Nedelišća Dijana Posavec postavila je vijećničko pitanja vezano uz drvene kućice - međimurske suvenirnice, čija je sudbina danas potpuno nepovezana s prvobitnom idejom namjene.
- Zanimaju me financijski podaci o suvenirnicama. Zdrav razum ne vidi računicu u tome da je za izradu četiriju suvenirnica potrošeno 180 tisuća kuna, a sada se tri kućice prodaju za po deset tisuća svaka. Navodno ni izrada nije još plaćena, pa me zanima je li to točno i koliko je plaćeno voditeljici suvenirnica - pitala je D. Posavec.
Kako ga je vijećnica pozvala da odgovori na pitanja, vršitelj dužnosti direktora Mesapa u Nedelišću Vitomir Kirić rekao je da se ovo pitanje povlači već godinu dana. Podsjetio je da su tri kućice deponirane u Nedelišću, Donjem Kraljevcu i Murskom Središću.
- Samo izrada svake kućice stajala je 22 tisuće kuna. Postoji još uvijek dug od 30 tisuća kuna za materijal i 27 tisuća kuna tesaru Božiću koji ih je izradio. Tu je i dug prema Mesapu u visini 15 tisuća kuna. Sve to još nije plaćeno, pa je župan predložio prodaju - i to po deset tisuća kuna za jednu suvenirnicu. Ova u Nedelišću je prodana, a u Kraljevcu i Središću nisu. Najavljena nam je dotacija Hrvatske turističke zajednice u svrhu izrade suvenirnica, ali novac nikad nije stigao. Ideja je bila dobra, ali je šepavo išla - odgovorio je Kirić i dodao da je voditeljici suvenirnica isplaćeno 6 tisuća kuna neto za tri mjeseca angažmana.

Posavec vs Posavec

O ovoj smo temi pitali Matiju Posavca, zamjenika župana, koji je osmislio projekt suvenirnica, a danas je u poziciji da višestruko objašnjava - gdje je zapelo? On ističe žaljenje što se ovo pitanje već dvije godine povlači sjednicama općinskih vijeća, Županijske skupštine i medijima.
- To čine stalno isti ljudi kojima sam u više navrata dao sve odgovore, podatke i informacije. Pa opet, zbog njihove samopromocije, na ovo se uporno i dalje troši vrijeme. Projekt je bio moja ideja utemeljena na viziji razvoja kontinentalnog turizma. Želio sam da tijekom ljetnih mjeseci i turističke sezone na jednom mjestu ponudimo naše tradicijske proizvode i suvenire žiteljima, gostima, turistima. Ovaj je projekt početak ciljane kampanje, s nakanom da se stvori navika da poklone za poslovne partnere, prijatelje i goste kupujemo i da ih drugi kupuju - kod domaćih poduzeća, institucija i jedinica lokalne samouprave te da to čine prvenstveno kod međimurskih proizvođača suvenira. Sufinanciranje projekta odobrili su Županija i Ministarstvo turizma i time omogućili da se kod izračuna cijena marža kreće samo na 20 posto, što nije marža kojom se u normalnim okolnostima može pozitivno poslovati, ali je ovako proizvođač pristupačniji na tržištu. U projekt su bila uključena 23 dobavljača sa 145 artikala. Nema dobavljača čija roba nije prodana! Najviše su se prodavali suveniri koji nisu pretjerano skupi, a za nešto više od mjesec dana prodano je 525 razglednica. Suvenirnice su zainteresirale veliki broj posjetitelja, što potkrepljujem činjenicom da je izdano više od 400 računa i uprihodovano 25 tisuća kuna. U suvenirnicama su radili studenti, a obvezu njihova plaćanja preuzela je lokalna samouprava. Time je 12 studenata uspjelo ostvariti honorar - ističe Matija Posavec.

Je li međimurski konsenzus oko međimurskih projekata uopće moguć?

Matija Posavec također pojašnjava da su troškovi izrade suvenirnica, voditelja projekta, administrativne pristojbe i takse te uredskog pribora za potrebe poslovanja iznosili oko 80 tisuća kuna.
- Da, projekt je odobrilo Ministarstvo turizma, ali nisu i doznačili predviđena sredstva, pa je ostao nepodmiren dug prema poduzeću Mesap. Projekt je završen, neprodana roba je vraćena. Nije to sve, plan je bio da i u Zagrebu otvorimo reprezentativan objekt s međimurskim proizvodima, da isto učinimo u Sloveniji, Švicarskoj ili Austriji u kojima živi mnogo Međimuraca, a o prezentiraciji na obali da i ne govorim. Sve to zahtijeva podršku svih političkih i društvenih struktura. Na žalost, to se nije dogodilo. Nije bilo volje ni kod nekih mojih suradnika da se pomogne, a turizam nije u mom resoru funkcije koju obavljam. Smatram da svatko tko želi raditi u interesu Međimurja ne bi smio osuđivati i obezvređivati bilo čije ideje, trud i volju, pa ni onda kad oni ne dožive potpun uspjeh i realizaciju - zaključuje Matija Posavec. (A. Ličanin)