Zašto plaćamo čak dva zdravstvena osiguranja?

Stalno čitamo u štampi, slušamo na radiju i TV kako smo među državama koje stoje daleko bolje što se tiče zdravstva od mnogih drugih zemalja u Europi. Otkako je na mjesto ministra zdravstva došao dr. Milinović, čekanja na pretrage, na operacije i na preglede navodno se smanjilo ništa manje nego tri puta. Na pregled kod specijalista ne čeka se duže od 30 dana. Sve je to tako na riječima, a u stvarnosti je često suprotno.
Naime, imam višegodišnje zdravstvene probleme sa želucem. Prije 3 godine pred sam Božić imala sam nesnosne višednevne bolove pa sam zvala našu bolnicu da pitam kada bih mogla doći na gastroskopiju jer mi prije propisani lijek nije više pomagao. Medicinska sestra me obavijestila da je prvi slobodan termin 23.2.2007. Ja sam se požalila da ne mogu tako dugo trpjeti nesnosne boli, ali sestra je bila neumoljiva: nema prije toga slobodnog termina. Morala sam otići u privatnu internističku ambulantu, gdje sam za svoj novac bila primljena već drugi dan. Obavila sam pregled, dobila određeni lijek i stanje mi je bilo dobro do početka 11. mjeseca ove godine, kada su se opet pojavili još veći problemi. Moja mi je obiteljska liječnica dala lijek koji može dati bez specijalista. Nakon pet tjedana stanje mi se nije popravilo i opet sam zvala bolnicu da pitam kada bih mogla napraviti gastroskopiju. Odgovoreno mi je: na kraju drugog mjeseca sljedeće godine! Na sve molbe odgovor je bio isti: ranije nema mjesta. Naravno, morala sam postupiti isto kao pred tri godine: odlazim u privatnu internističku ordinaciju gdje sam drugi dan pregledana, dobila lijek i već nakon nekoliko dana stanje se poboljšalo. Jasno, to je i koštalo 470 kuna!
Stoga se pitam: zašto se od moje plaće već 40 godina uzima za zdravstveno osiguranje, dok za dopunsko plaćam još od vremena kada je uvedeno? Zar bih ja i pored toga trebala tri mjeseca čekati specijalistički pregled i trpjeti neizdržive boli? Zar pored dva zdravstvena osiguranja moram još posebno plaćati privatnom liječniku (koji, jasno, za to nije kriv).
Uz ovo navest ću još i slučaj koji se dogodio mojem suprugu. Poslije dvije godine uzimanja antikoagulansa, doktorica Oslaković je predložila prekid ove terapije, pri čemu je trebalo obaviti brojne pretrage. Sve je to bilo obavljeno u relativno kratkom vremenu, ali je za pregled srca ultrazvukom u čakovečkoj bolnici rečeno da treba čekati neodređeno vrijeme, odnosno, da će pacijent biti pozvan. Obzirom na dobre rezutlate svih ostalih pretraga, odlučili smo ne čekati poziv za ultrazvuk srca, već to obaviti (za svoj novac) privatno. Bit će pred Božić puna godina kako je moj suprug (hvala doktorici Oslaković) “skinut” s antikoagulansa, ali poziv za pregled srca ultrazvukom još mu nije stigao! Jasno, i moj suprug ima obadva zdravstvena osiguranja...
Zato još jednom pitam: zašto plaćamo čak dva zdravstvena osiguranja, a u kritičnim situacijama moramo još plaćati i privatnicima? Zašto treba mjesecima čekati neke preglede i pretrage dok ministar tvrdi suprotno?
K.B., Čakovec (podaci poznati uredništvu)