Zatvaramo trgovinu nakon 22 godine rada

Još 1988. godine, 9. srpnja diplomirani ekonomist Vlado Križaj iz Donjeg Kraljevca – procjenjujući da dolazi vrijeme slobodnijeg poduzetništva – otvorio je (kao obrt) Trgovački centar Nada u Donjem Kraljevcu, u kojem su potrošači, za razliku od uobičajene dotadašnje prakse društvenih trgovina, trebali naići i na bolji asortiman roba, na susretljivost i ljubaznost osoblja, na odnos koji potrošača stavlja u centar zbivanja.
Kao obrt, trgovina je radila do 22. listopada 1997. godine, a od tog vremena kao malo obiteljsko poduzeće Nada d.o.o., s potpuno istom djelatnošću, jer je od te godine Vlado ostao u mirovini. Prisjeća se:
- Kad smo otvorili trgovinu, jedini privatnici trgovci u Međimurju bili su Miro Vucković, Antun Janković, Vlasta Krajcer i – mi... Zatvorili smo trgovinu 7. veljače ove godine, nakon 22 godine i sedam mjeseci rada – najduže smo izdržali kao mali trgovci – a od samog početka, pa evo do današnjih dana, u stalnoj smo borbi s okruženjem u kojem za male trgovce, kao važan segment trgovačke grane, nikad nitko i ništa nije učinio, ponajmanje država koja je velikim opskrbnim centrima posljednjih godina sve dopustila, ne uviđajući što znače male trgovine za neposredno susjedstvo, za održanje osobnog odnosa s potrošačima u toj dnevnoj kupovini...
Kad smo otvorili trgovinu, Međimurjem je vladao neprikosnoveni Trgocentar čije je rukovodstvo na pojavu privatnih trgovina reagiralo upravo neprijateljski, pa smo mi svoju trgovinu napunili prvom robom iz trgovine VA-MA Varaždin, a borili smo se i s nerazumijevanjem proizvođača. Mi smo im bili premali, a s druge strane, bojali su se reakcije tadašnjih velikih trgovačkih kuća – što će biti ako nas krenu puniti robom? Samo usput – gdje je taj Trgocentar danas!?
Ljudi su nas objeručke prihvatili, police smo punili robom iz Kolonijale Maribor, MIP-a Ptuj, VA-ME, iz Ludbrega, Slavije iz Zagreba... Kad je Trgocentar krenuo poslovati i s nama – robu smo mogli dobiti veleprodajno, po cijenema kakve su u njihovim trgovinama bile maloprodajne!
- Zatvorili smo trgovinu – nastavlja Nada Križaj – nakon 22 godine i sedam mjeseci rada, a cijelo to vrijeme, usprkos teškoj borbi na tržištu, nikad nisu kasnile plaće osoblju, nikad nismo kasnili ni dana s plaćanjem obveza, nikad bili dužni ni lipu za porez... Događalo se da primimo poziv telefonom i pitanje partnera – pa kaj, već ste platili!? Danas se pokazuje da je bolje zatvoriti na vrijeme, prije nego počnu problemi, nego ostati u neravnopravnoj utrci s velikim centrima.
- Mi smo u poziciji – zaključuje Vlado – da si to možemo dopustiti. Oboje smo u mirovini, stavit ćemo poduzeće prvo u mirovanje, a kasnije, vidjet ćemo... Procjenjujem da će se male trgovine kroz godinu-dvije gasiti jedna po jedna, a što to onda znači za ljude iz susjedstva, za starce koji idu po kruh i milijeko i nemaju auto za odlazak u veliki, udaljen trgovački centar... U trgovinu koja je dehumanizirana, u kojoj nema trgovca na usluzi, tko tamo ljudima pomaže, tko s njima razgovara? Građani će sa sadašnjim trendom izgubiti dio komocije. Mi mali trgovci nismo se mogli dovoljno dobro organizirati da bismo postigli kondiciju u nabavi kakvu imaju veliki lanci sa svojim robnim markama, sa super rabatima kod proizvođača, pa sad možete vidjeti da mali trgovci od centra do centra idu osobnim autima i nabavljaju robu za svoje trgovine... To nema smisla. Mi imamo rješenje za sebe, u naš prostor uskoro dolazi samposluživanje Betexa, a što će biti s ljudima koji još ne mogu u mirovinu, a do mirovine kao mali trgovci neće izdržati? (MB)