Zbog katastrofalne godine, 80 posto manje meda

I posljednje tri bile su loše, no, ova je godina katastrofalna. Tu su nam rečenicu redom ponavljali svi pčelari - članovi Udruge pčelara Međimurske županije Agacija s kojima smo popričali na njihovom redovitom godišnjem susretu održanom u nedjelju, 10. kolovoza u voćnjaku Zlatka Hlapčića zvanom Račinska peta, kod Novog Sela na Dravi.

- U 40 godina, koliko se bavim pčelarstvom, ova je definitivno najproblematičnija. Imat ćemo tek 15 do 20 posto od količine meda koji proizvedemo u nekoj prosječnoj sezoni, a nastavno na to, problem je i nedostatak zaliha hrane za pčele tijekom zime. Prihranjujemo već duže vrijeme, tu i tamo bude neka paša kojom smanjujemo prihranjivanje, no, daleko od toga da će biti dovoljno zaliha. I biljke sad u ovom razdoblju već i prestaju s medenjem, dok je sama prihrana sa šećernim sirupom vrlo slaba hrana za pčele… Razlog lošoj godini su vremenske (ne)prilike, općenito klimatske promjene koje pogađaju i biljke i pčele te, u konačnici, i nas. Primjerice, u prosječnoj sezoni bagrem u Međimurju daje 15 do 18 kilograma po košnici. Sad će biti do 20 posto od te količine. Jesenske paše nekad su davale i do 15 kilograma meda, no, posljednje tri godine mnogi nisu vrcali ni kapi. Tako će biti i ove jeseni. Ove se godine, ranije nego ikad, već u lipnju pojavila i varoa. Neke zajednice bile su toliko ugrožene da ne bi preživjele da nije bilo intervencije pčelara. Sve zajedno, oko 300 pčelara u Međimurju drži 13.000 košnica. U normalnim uvjetima, takva masa pčela daje od 150 do 200 tona, a sada ćemo proizvesti između  15 i 20 tona, kaže predsjednik Agacije Branko Lipić.

Zbog smanjenih količina, raste i cijena, pa Lipić dodaje da je Udruga pčelarima preporučila da flašica od 900 grama bagremovog meda stoji 50 kuna (dosad je bila 40 ili 45 kuna), kestenovog 60…

Da je ovo najgora, u 18 godina - koliko se on bavi pčelarstvom, požalio nam se i povjerenik Hrvatskog pčelarskog saveza te dugogodišnji član Agacije Željko Trupković:

Imam oko 100 košnica, dio stabilnih - stacioniranih, dio selećih. Kod potonjih, ove sam godine skupio 5 kilograma po košnici bagremovog meda, dok je inače prosjek 20 kilograma.

Dio košnica za med odvezao sam na Baniju. Vratio sam se s manjom količinom od one s kojom sam otišao tamo. Čitavo vrijeme pčele moramo hraniti i ne znamo kako ćemo skupiti dovoljno zaliha za zimu. Sveukupno, ove ću godine imati maksimalno 800 kilograma meda, dok ga je nekad bilo i do 2,5 tona. Cijenu sam podigao na 50 kuna za sve vrste meda. Mi pčelari bili bismo sretniji da je cijena 30 kuna, ali da ima više meda, no, iz ove kože se ne može, napominje Trupković. Komentirajući cjenovna kretanja, kaže i da je u inozemstvu med u trgovini jeftiniji nego kod proizvođača - pčelara, dok je kod nas obrnuto.

- Većina nas prodaje na kućnom pragu. Kupaca ima, dolaze i novi, no, sveopća kriza vidi se u tome što kupuju manje količine, po 1 ili 2 kilograma, dok se nekad kupovalo više, naglašava.

Unatoč problemima, interes sve veći

Ipak, unatoč nezavidnoj situaciji, pčelari sa zadovoljstvom ističu podatak da im u Udrugu dolazi sve više novih članova. Jedan od početnika u tom hobiju je i Josip Šipek - nastavnik u Osnovnoj školi Tomaša Goričanca u Maloj Subotici i zamjenik načelnika Općine Strahoninec.

- Dosta dugo bavio sam se mišlju da krenem u pčelarstvo, a onda me nedavno potaknuo prijatelj koji posjeduje voćnjak, pa u njemu ima i tikve. Požalio se da ima problema s oprašivanjem. Posjetio sam drugog prijatelja - pčelara, i odlučio. Nabavio sam 10 košnica. Ove godine još baš nemam meda, no, svaki početak je težak i ne odustajem. U školi u kojom radim, u okviru medijske grupe snimali smo i film o lokalnim pčelarima, pa mi je i to bio dodatan poticaj. Iskusni kolege iz Udruge mnogo mi pomažu, a i sam se educiram, čitajući literaturu i putem interneta. Među pčelama jednostavno uživam, priča Šipek.

Njegov, iskustvom stariji, kolega Trupković dodaje kako u pčelarstvu treba ići polako.

- Ima onih koji misle da će baveći se pčelarstvom brzo zaraditi. Podignu kredit, nabave puno košnica i nakon godinu-dvije propadnu. Pravi pčelar se postaje na dva načina - tek nakon 10 godina bavljenja pčelarstvom ili dok vam sve pčele propadnu, pa počinjete ponovo od „nule“. Pčelarstvo je dijagnoza, zaključuje Trupković.

U okviru susreta pčelara održano je i predavanje na temu Dobra pčelarska praksa, o čemu je govorio tajnik Udruge Agacija Ivan Šopar.

Velimir Kelkedi