ZDRAVKA SKOK: Kakvi smo ak se držimo kaj pajceki v cekaru?

I u Međimurju posljednjih godina raste broj ljudi s najvišim akademskim titulamama. Titulu doktorice znanosti stekla je i 43-godišnja Zdravka Skok iz Šenkovca, obranivši prošle godine doktorsku disertaciju na temu Kontrastivna analiza hrvatske frazeologije Međimurja i mađarskog Pomurja. Jezična stručnjakinja dr. sc. Zdravka Skok radi u čakovečkoj Gimnaziji Josipa Slavenskog, a satnicu dopunjuje u Gospodarskoj školi te honorarno predaje i na čakovečkom Odsjeku Učiteljskog fakulteta Zagreb. Ljubav prema hrvatskom jeziku, otkriva uz ostalo u razgovoru za list Međimurje, naslijedila je od oca Franje Kocijana.
Odakle zanimanje upravo za hrvatski jezik, kako ste odlučili da Vam to bude i životni poziv?
- Već kao dijete promatrala sam svog oca Franju Kocijana - učitelja Franceka, koji je većinu svog radnog vijeka predavao hrvatski jezik u OŠ Tomaša Goričanca u Maloj Subotici. Jedno vrijeme bio je i ravnatelj te škole. S tatom sam često razgovarala o jezičnim problemima i tako se rodila ljubav prema hrvatskom jeziku.
Nakon srednje škole, upisala sam studij kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1994. završila sam studij, udala se za Žarka Skoka i zaposlila u TIOŠ-u, sadašnjoj Tehničkoj školi Čakovec. Sjećam se mog učenika Matije Posavca (sadašnjeg župana) koji mi je u ime razreda čestitao na vjenčanju i poklonio prekrasan buket cvijeća.
Šesnaest sam godina radila u toj školi kao profesorica hrvatskog jezika. Međutim, iskreno, u strukovnoj školi izuzetno je teško predavati taj predmet. Zamislite - kako budućeg automehaničara motivirati na slušanje poezije? Ili čitanje Krležinih djela? Vrlo, vrlo, teško. Puno puta osjećala bih se očajno kad moja riječ ne bi dopirala do učenika. No, bilo je i ljepših trenutaka. Uvijek ima djece koja te „podignu“ i zbog koje nastavljaš raditi istim žarom. U svemu tome željela sam pronaći neki viši smisao. Godine 2006. u jesen upisujem poslijediplomski studij kroatistike. Tri sam godine vikendima slušala predavanja, polagala ispite i, nakon dvije godine istraživanja, završila studij izradom i obranom doktorskog rada. Vjerojatno ne bih uspjela da nisam imala veliku podršku obitelji, naročito mame Zlatice Kocijan koja je, nažalost, preminula prije deset mjeseci. Moji su sinovi Jakov i Ivan često bili s njom dok bih ja radila na radnji. Neizmjerno sam joj zahvalna na tome te sam doktorski rad posvetila upravo njoj.
Približite nam temu Vaše disertacije Kontrastivna analiza hrvatske frazeologije Međimurja i mađarskog Pomurja.
- U disertaciji opisujem frazeme Međimurja i mađarskog Pomurja. Orijentirala sam se na dva mjesna govora kajkavskog narječja – Serdahelj, mjesto mađarskog Pomurja, i Malu Suboticu - moj zavičaj uz koji me vežu prekrasne uspomene i središnje mjesto Međimurja. Uz pomoć Jolanke Tišler, poznate kulturne djelatnice iz Serdahelja, i Franje Mesarića - Frenkija iz Male Subotice, prikupila sam oko 1.500 frazema te ih opisala.
Izdvojite nam zanimljive primjere.
- Budući da je Serdahelj okružen mađarskim jezikom, neminovan je njegov utjecaj te je u tom mjestu zabilježeno puno frazema s hungarizmima – npr., hitvalen kak prase (slab, nerazvijen, ali i nemoralan), ravas kak lesica (lukav kao lisica), jaki kak mozdonj (izrazito jak – kao lokomotiva), dok je u Maloj Subotici više frazema s germanizmima – toknuti koga s hamrom po glovi (trknuti koga), držati se kaj frajlica (praviti se važan). Razlike postoje i na drugim razinama. Npr., u prikazu čovjekova vanjskog izgleda serdaheljski frazemi znatno nadmašuju malosubotičke. Samo se u Serdahelju kaže: lase kak šopica (neuredna kosa), nos kak buburek, nos kak svinjin hrnec (veliki nos), vrat kak goja (dug vrat), noge kak blambe (velike, neugledne noge). U Maloj Subotici česti su frazemi kojima se opisuju čovjekove karakterne osobine – figu v žepu kazati (biti licemjeran), rivati se kaj robača v rit (ulizivati se komu), držati se kaj pajcek f cekaru (praviti se važan). Dakle, iako pripadaju istom sustavu – kajkavskom narječju, mjesni govori slikovitošću i originalnošću čuvaju svoje specifičnosti. U tome je bogatstvo našeg jezika.
Kako ocjenjuje pismenost i poznavanje jezika kod mladih?
- Mogu reći da sam iskusila rad s gotovo svim profilima naše mladeži. Učiti hrvatski jezik najljepše je s gimnazijalcima. To su djeca koja cijene znanje, rade, proučavaju, koja su pristojna i daju smisao učiteljskom zvanju. Pismenost današnje mladeži nije na zavidnom nivou. To pokazuju i rezultati državne mature. Ocjena je prosječna trojka. No, svi smo pozvani da mijenjamo stvari nabolje. Jezikoslovci da istražuju, zapisuju, čuvaju jezik od odumiranja, profesori da motiviraju mlade na učenje hrvatskog jezika, a učenici da budu marljivi, poštuju svoje profesore i vole svoj jezik.
Gdje se vidite u budućnosti?
- Zasigurno ću uvijek raditi s mladim ljudima, ali isto tako znam da je doktorski rad samo uvod u područje znanosti te ću svojim daljnjim istraživanjima pridonositi razvoju mladih jezičnih disciplina – frazeologije, odnosno leksikologije.
Razgovarao Velimir Kelkedi