ŽELJKO PAVLIC: Previše dajemo, premalo dobijamo

Na skupštini Međimurskog demokratskog saveza, održanoj prošle jeseni, za predsjednika je ponovo izabran Željko Pavlic, njegov osnivač i predsjednik od osnutka, pred 7 godina. U tome nema novosti, ali iz MDS-a kao da ih u zadnje vrijeme i inače ima malo. Znači li to da je MDS ispunio razlog djelovanja ili iscrpio svoje snage – o tome i još nečem drugom razgovarali smo s novim, starim predsjednikom stranke.
Kao da se radi o oseki Vašeg djelovanja. Znači li to da više nema razloga za Vaš regionalistički angažman?
- Ne, ne radi se o oseki, radimo redovito, u općinskim vijećima i županijskoj Skupštini, prikupljamo sredstva za naš Fond stipendiranja međimurskih studenata i slično. S približavanjem lokalnih izbora pojačat ćemo aktivnosti, što je i normalno za svaku stranku, i bit ćemo prisutniji i u medijima. Naše regionalističko djelovanje, u cilju decentralizacije Hrvatske, u prvoj godini mandata ove vlade RH zaista smo malo stavili na stranu. Čekali smo poteze aktualne vlasti u tom smjeru s obzirom na predizborna obećanja. Na obećanjima je i ostalo, pa smo u dogovoru s drugim članicama Regionale pokrenuli inicijative da i Vladu RH i javnost upozorimo o potrebi što žurnije decentralizacije. Takvu smo inicijativu uputili našoj županijskoj skupštini, a ona je jednoglasno usvojila naš zaključak i pozvala Vladu da što žurnije započne proces decentralizacije. U Čakovcu je održana i sjednica Regionale na kojoj je zaključeno da i predstavnici Zagorske demokratske stranke i Primorsko-goranskog saveza svojim županijskim skupštinama predlože da se isti poziv uputi Vladi.
MDS je pri samom osnutku utvrdio dva osnovna cilja djelovanja - decentralizaciju Hrvatske kao uvjet brzog i kvalitetnog razvoja i Hrvatske i Međimurja te očuvanje statusa Međimurja kao posebne jedinice regionalne samouprave, odnosno županije-regije. Oni su, na žalost, i danas aktualni. Hrvatska je i danas među najcentraliziranijim državama Europe. Po najnovijim podacima Ekonomskog instituta iz Zagreba, udio lokalne i regionalne samouprave u ukupnim javnim prihodima Hrvatske je 10,9 posto, u rashodima 10,5 posto. Time je lokalni sustav zapravo blokiran ili suspendiran sredstvima kojima sada raspolažu većina općina, gradova i županija, tako i Međimurska. Ne mogu uopće, ili ne u cijelosti, obavljati poslove određene im Ustavom i zakonima. Zapravo je besmisleno današnji lokalni i regionalni sustav nazivati samoupravom kad centralna država raspolaže s 90 posto svih proračunskih sredstava. Ona ih često usmjerava prema svojim makropolitikama, a i prema snazi pojedinih lobija, a ne prema stvarnim potrebama na terenu. Nekad se to zvalo etatizam. Bez stvarne decentralizacije, Međimurje će biti osuđeno na puko životarenje.
ZA EFIKASNU I
JEFTINIJU DRŽAVU
Što je alternativa tomu?
- Tražimo da što više sredstava ostvarenih na nekom području na njemu i ostane, što znači preraspodjelu svih poreza, ne samo na dohodak, već i PDV-a, poreza na dobit i ostalih poreza i prihoda koji su sada gotovo u cijelosti prihod centralne države. Općine, gradovi i županije bile bi stimulirane da ulažu u gospodarski razvoj kad bi, za primjer, porez na dobit gospodarskih subjekata s njihovog područja bio njihov prihod. Ako se dodjelom ovlasti i novca ojača samostalnost lokalnih i regionalnih jedinica, one bi mogle voditi i svoje politike, prilagođene svojim specifičnostima.
Socijalna politika u Međimurju, npr., u koju spada i problematika romske populacije, vodila bi se drukčije nego danas, primjerenije vremenu, prostoru i posebnim uvjetima a ne kao sada - u okviru zakona koji se usvajaju u Zagrebu. MDS će, zajedno s još nekim regionalnim strankama, uskoro pokrenuti inicijativu za promjenama u Hrvatskoj koje smo radno nazvali Druga, drugačija Hrvatska. Mislimo da treba smanjiti moć centralne države jer je upravo ovako ustrojena centralna država jedan od uzroka duboke gospodarske krize.
Trebalo bi promijeniti i izborni sustav, kako bi birači mogli birati ljude, a ne samo stranke, a sama decentralizacija provodila bi se u nekoliko koraka. U prvom treba osigurati izvore sredstava za općine, gradove i županije, da prema postojećim zakonima mogu u cijelosti i kvalitetno provoditi svoje poslove. Drugi korak bio bi daljnja preraspodjela ovlasti i sredstava prema općinama, gradovima i županijama, a treći novi teritorijalni ustroj temeljen na racionalnosti, funkcionalnosti, geografskim i povijesnim specifičnostima i volji građana. Cilj je, dakle, stvoriti efikasnu i jeftiniju državu, vlast koja će biti što vjernija željama te bliža i dostupnija samim građanima.
Zašto je za Međimurje važno da sačuva autonomiju i u, mogućem, novom regionalnom ustroju?
- Već su se pojavile različite karte na kojima je Međimurje dio neke veće regije. Postoji opasnost da bi u takvom okviru ono bilo zapostavljano jer bi kao najmanja županija u okruženju imala i najmanji utjecaj na razvoj i raspodjelu sredstava te regije. Zapravo je i danas u takvom položaju prema centralnoj državi. Iz prošlosti Međimurja vidi se da ono više napreduje upravo onda kada samostalno raspolaže i upravlja sa što većim dijelom sredstava ostvarenih na svom području. Danas nije tako. Po nekim se podacima na području Međimurja, koje u stanovništvu Hrvatske sudjeluje s 2,4 posto, godišnje ubere više od 2 milijarde kuna poreza i doprinosa.
Država je u 2011. godini raspolagala s proračunom od 107 milijardi kuna, u čemu i nisu samo ti porezni prihodi. S druge je strane zbroj iznosa proračuna naše županije i svih međimurskih gradova i općina bio 318 milijuna kuna, dakle jednako 0,3 posto od onog državnog. Dio sredstava koji su prihod države vrati nam se i putem plaća službenika u državnim i javnim službama - oko 415 milijuna kuna godišnje za oko 4.400 ljudi.
Dio dođe preko programa koje sufinanciraju državne tvrtke i dotacijama države po raznim osnovama. Okvirno je to ukupno oko 750 milijuna kuna godišnje. Jasno da moramo solidarno financirati neke centralne funkcije kao što su obrana i visoko školstvo, ali je raskorak između onoga što iz Međimurja ode u državnu blagajnu i onoga što se u njega vrati ipak prevelik. No, ima prihvatljivih modela snažne i autonomne lokalne samouprave. U Europi su primjeri brojni, postoci udjela u javim prihodima lokalne samouprave idu i do 30 posto. Ali primjera ima i u našoj bližoj prošlosti.
Tu je iskustvo nekadašnjeg našeg komunalnog ustroja u kojem su mjesne zajednice imale pravnu osobnost i vlastiti žiro-račun. Samostalnost u odlučivanju i sigurnost financiranja omogućavali su ravnomjernost razvoja, a čelnici mjesne samouprave svoje su dužnosti obavljali volonterski, dakle uz minimalne personalne troškove.
U modelu financiranja obrazovanja, zdravstva, socijale, kulture i drugog posredstvom SIZ-ova većina sredstava prikupljenih u Međimurju iz različitih doprinosa ovdje je i ostala. To je rezultiralo, za ono doba, visokim standardima usluga i brojnim investicijama.
Dražen Kovač

Skeptik sam oko početka decentralizacije

Može li se očekivati skora decentralizacija? Najave prvih koraka fiskalne decentralizacije date su, ali neki kažu da se u sadašnjem stanju Hrvatske nema što decentralizirati, da država jedinicama lokalne i regionalne samouprave može dati samo skromne izvore prihoda kojima ni sama ne može pokriti sve potrebe.
- U procjeni kad će početak decentralizacije prilično sam skeptičan. Vladajuća koalicija u izbornom programu Plan 21 u zadatak si je dala da ozbiljno krene u decentralizaciju, ali konkretnih poteza zapravo nije bilo. Vlada je osnovala Nacionalno povjerenstvo za provođenje decentralizacije koje je do sada održalo samo dvije sjednice, bez ikakvih konkretnih rezultata. Nacionalne stranke imaju svoje prioritete, a regionalne svoje. Decentralizacija sigurno nije čarobni štapić, ali bi sigurno pomogla bržem izlasku Hrvatske iz krize. Treba se zapitati je li za Hrvatsku korisnije da u jednu investiciju, kao što je npr. TE Plomin, uloži milijardu kuna, a ona neće imati gotovo nikakav utjecaj na zaposlenost na državnoj razini, u Međimurju da i ne govorimo, ili da se ta sredstva decentraliziraju, kako bi naše općine, gradovi i županije mogle ostvariti neke, makar i male, projekte na kojima bi zaposlile svoje brojne obrtnike i male poduzetnike?

Još ne znamo kako ćemo na izbore
Da bi MDS ostvario svoje ciljeve, mora se potvrditi kao barem lokalno značajan politički čimbenik. Ali pripreme za izbore još su u početnoj fazi, kaže Pavlic.
- Na prošle lokalne izbore (a i na zadnje parlamentarne izbore) izašli smo samostalno, po čemu smo bili među rijetkima, i osvojili smo 2 mjesta u Županijskoj skupštini. Sada nas čekaju razgovori s našim sadašnjim partnerima na županijskoj razini: SDP-om, HNS-om, HSS-om i HSU-om o mogućoj predizbornoj koaliciji, a konačnu odluku o načinu izlaska na izbore donijet će naša stranačka tijela.