Crna kronika 08.06.2020. 07:58. Zadnja izmjena: 08.06.2020. 08:00.

Nerazjašnjene okolnosti

Roditelji pokojnika Verica i Josip Toplek: Mogli su spasiti Alena, nije zaslužio otići kao pas!

- Mogli su spasiti našeg sina Alena da su ga uzeli, da su ga pregledali odmah kad je došao do Bolnice. Žao nam je što je tako otišao i sad leži u grobu uz baku i strica u Pleškovcu. Ni cvijeće mu nismo mogli odnijeti na grob za vrijeme koronakrize... nije zaslužio otići tako... kao pas - ispričali su za list Međimurje slomljeni roditelji nesretnog Alena - Verica i Josip Toplek iz Brezja - jedva susprežući suze. 

Njihov sin Alen Toplek preminuo je 4. travnja u čakovečkoj Bolnici... imao je samo 45 godina. Je li mogao biti spašen? Ožalošćeni roditelji smatraju da jest. Gospođa Toplek otvoreno govori o svemu, ne krijući ništa.

- Alen je branitelj, mlad je bio u vojnoj operaciji Oluja. Bio je psihički bolestan i tražio je pomoć, odlazio je doktorima. Bolovao je na srce, boljela ga je kičma, često je krvario i rušio se. Imao je PTSP koji dugo nije želio priznati sam sebi. No, nije sve krenulo odmah nakon rata. Oženio se dobio šestero djece. Najviše ga je pogodilo kad mu je sin, naš unuk, prije nekoliko godina imao prometnu nesreću. Alen je bio u Njemačkoj, a unuk je vozio njegov automobil. U toj strašnoj nesreći poginuo je unukov prijatelj s čijim je ocem Alen bio na ratištu. Unuk je završio u zatvoru na dvije i pol godine. Znao je i da je moj brat Zvonko Fučec nestao tijekom rata u Baranji te ga je i to mučilo. Bilo je i nesloge u obitelji, ljudi vam pogriješe u životu. Supruga je na koncu otišla od njega. Jadnik je patio za djecom i rušio se, a ljudi su ga ismijavali i svašta na internetu pisali za njega. Inače je bio zidar i keramičar, ali na kraju više nije bio sposoban za rad. Klonuo je, rekao mi je: 

- Mama, samo mrvica mozga mi još radi, ja budem puknul! Sve je izgubio, pa je znao i popiti, ali nije se svaki dan opijao. Nije bio loš. Kad se oženio, znao je i kuhati, prati, čistiti i djecu kupati. Bio je brižan otac, duša od čovjeka. Sve ovo počelo se u njemu odvijati u posljednjih nekoliko godina  - pričala nam je Verica Toplek uz jecaje.

ALKOHOL I NORMABEL

Tako je došao i travanj. Prvog dana u mjesecu uz tablete za smirenje (Normabel) popio je alkohol. Našla ga je kako leži u voćnjaku. Možda se želio ubiti, kaže ... nije sigurna. No, kad je došla pokušao je ustati. Ona je majka pozvala hitnu pomoć.
- Odvezli su ga, ali je navečer po njega otišao brat Marijan. Budili su ga i još omamljenog poslali kući. Mislimo da je morao taj dan ostati u bolnici i nije ga trebalo odmah pustiti. To nam je poslije potvrdila i jedna doktorica - kažu supružnici Toplek. 
Prošla su tri dana, Alen Toplek vratio se kući, ali u lošem stanju. Osvanuo je 4. travnja, dan njegove smrti. 
Toga je dana pokosio imanje i naoštrio motike. No, tada je doznao da njegova dva najmlađa sina (u dobi od 6 i 7 godina) ipak neće moći doći kod njega zbog epidemije, te je rekao  majci:  
- Mama, samo da zagrlim ove dva male i onda mogu umrijeti. Očito se slomio. Majci je još kazao da će joj doći policija i da je uzeo osobnu iskaznicu za slučaj da ga pronađu. Bilo je oko 18:30. Toplekove je nazvala susjeda i rekla im da se nešto događa. Gospođa Toplek pronašla je Alena na autobusnom stajalištu kod zgrade vrtića... 

POZIV U NOĆI

- Sjedio je nagnut na klupici, poluotvorenih očiju, kao da je u komi. Polegla sam ga i pozvala dva mlađa susjeda. Mislili smo da je pijan i da bi ga mogli vratiti kući. Ali, jedan od njih rekao mi je da je ipak bolje da ga odvezu u bolnicu. I tako su ga polegli straga u Caddy, gdje ima dosta prostora, jer nije mogao sjediti. Kad smo ga stavljali unutra već su mu se okretale oči, vidjele su se bjeločnice. Dovezli su ga do šatora pred Županijskom bolnicom, no... tamo ga sat i pol nisu željeli uzeti. A, u međuvremenu, za pet minuta su primili čovjeka kojem se nešto gnojilo na palcu. 

Tek kad je došla doktorica koja je pamtila Alenov slučaj od 1. travnja i vidjela da je o njemu riječ, rekla je da ga odvezu na odjel. U 0:30 primili smo poziv kojim nas obavještavaju da je Alen preminuo u 23:30... da mu je srce stalo. Još nemamo obdukcijski nalaz - opisala nam je gospođa Toplek kobnu noć. Sama nije išla do Bolnice sa susjedima koji su prevezli njezinog sina jer kod kuće ima i kćerku koja traži posebnu skrb.

Smatra da joj je sin mogao biti spašen pravovremenom reakcijom. Ne shvaća zašto ga nisu željeli odmah pregledati, kao ni zašto nije zadržan na promatranju tri dana ranije. 

SVJEDOK DOGAĐAJA

Tehničar se trudio, ali ta doktorica!? Sramota!

Verica Toplek povela nas je do jednog od dvojice mlađih susjeda koji su njenog sina te večeri odvezli do čakovečke Bolnice. Zamolili smo ga da nam opiše što su tamo doživjeli. 

- Kad je gospođa Verica pozvala u pomoć, bratić i ja sjeli smo u Caddy. Kad smo došli do autobusne stanice, Alenove su oči već bile okrenute prema gore. Nije bio pri svijesti i naslonili smo ga u kut Caddyja. Dovezli smo se do bolničke porte i rekli da trebamo hitnu. Rekli su nam da se javimo u kontejner pored šatora. Bila je tamo jedna mlada sestra i muškarac za kojeg mislim da je medicinski tehničar. Objasnili smo da je Alen prije nekoliko dana popio tablete, te da ne znamo što je sad uzeo, ali da uopće ne reagira. Nisu ga pogledali, prvo smo morali ispuniti papire. Tehničar je tad spazio doktoricu, mislim da iz hitne, pušila je vani; rekao je da je ona tamo glavna. Ona pak je rekla da nemaju veze s time. Rekli su i da smo ga morali ostaviti negdje vani pa bi tada hitna došla po njega... Doktorica je bila arogantna i rekla je da nemaju veze s alkoholičarem, te neka ga vozimo doma. Jednom tehničaru koji je htio prići rekla je: 

- Nemoj se rivati gdje ti nije mjesto. 

I tako smo čekali dobrih sat vremena. Onaj prvi tehničar se trudio. Nije mu bilo svejedno. Borio se i cijelo vrijeme nazivao doktore. Nakon skoro sat i 15 minuta stiglo je odobrenje da Alen ide u bolničku zgradu i tek tad ga je tek došla pogledati liječnica. Rekla je: - Dobro, diše

Rekla je i da ga zna, da je bio tamo nekoliko dana ranije. Sjeli smo u automobil i vozili za kolima hitne do ulaza kod patologije. Tamo je čekao krevet na koji smo ga položili. Jedva sam ga nosio jer je bio potpuno opušten, a i sam imam velike probleme s kralježnicom. Još iste noći su došli policijski inspektori i pitali koliko smo tamo čekali i kako su se ponašali prema nama - ispričao nam je susjed moleći da ne objavljujemo njegov identitet. 

ŠTO KAŽE RAVNATELJ NOVINŠČAK?

Proveli smo izvanredni nadzor

Od ravnatelja Tomislava Novinščaka zatražili smo pojašnjenje uloge i režima rada trijažnog šatora. Potvrdio nam je da je riječ o šatoru Županijske bolnice Čakovec.
- U njemu se provodi epidemiološka trijaža da se vidi može li neka osoba ući u Bolnicu.

Riječ je o mjerenju temperature i provođenju epidemiološke anamneze. No, u njemu se ne vrše pregledi. Upoznat sam sa slučajem smrti gospodina Topleka. Čim smo čuli da se u našoj ustanovi dogodila nagla smrt  pokrenuli smo propisani postupak. Naša jedinca za kvalitetu o "neočekivanom i neželjenom događaju" bila je dužna u roku od 72 sata obavijestiti Ministarstvo zdravstva; to je i napravljeno. Također, proveden je izvanredni unutarnji nadzor. Utvrđeno je da je postupanje zdravstvenih djelatnika Županijske bolnice Čakovec u danim okolnostima bilo u skladu s propisima medicinske struke. Želim demantirati izjave da Državno odvjetništvo provodi izvide u Bolnici; valjda bih bio obaviješten - kazao nam je Novinščak. Što ne znači da je priča zaključena i da neće biti  'obaviješten' o eventualnoj istrazi.

U detalje nije ulazio, pa tako ni u vezi s tijekom događaja kod šatora te noći, kao ni tko se od liječnika i iz koje ustanove u tom trenu tamo našao. Što se tiče nadležnih institucija, policija je obavila određene obavijesne razgovore, a Državno odvjetništvo naložilo je sudsko-medicinsku obdukciju čiji se nalazi još čekaju. (Izak Vrtarić)

  • Kako će se odmotavati klupko krivnje i odgovornosti, pratite u narednim brojevima tiskanog izdanja lista Međimurje

Uskličnik

Je l vam se sledila krv u žilama?

Ako ste pročitali tekst s druge i treće stranice prošlog broja lista Međimurje (od 1. lipnja) sleđena vam je krv u žilama... ako ćete ga tek čitati na portalu... da vas pripremimo: sadržaj ne ostavlja prostora nadi. SAT I POL ležao je čovjek bez svijesti i - umirao. Na bolničkom pragu. Nekoliko metara od čakovečkog Zavoda za hitnu medicinu, iza kojeg - tek tri, četiri metra dalje - radi 'druga hitna služba' - bolnička.

Unutarnji nadzor - proveden u Bolnici nakon smrti nesretnog čovjeka - neka objese mačku o rep: kadija te tuži, kadija ti sudi. SAT I POL nitko nije pogledao čovjeka. Ravnatelj Bolnice se usudio u javnost iznijeti rečenicu:

- Proveden je izvanredni unutarnji nadzor. Utvrđeno je da je postupanje zdravstvenih djelatnika Županijske bolnice Čakovec u danim okolnostima bilo u skladu s propisima medicinske struke.

Usudio se to izjaviti nakon što SAT I POL nitko nije pokušao pomoći čovjeku. Citirao je očigledno ono što se nekoliko liječnika (koji su provodili 'unutarnji nadzor') usudilo potpisati. Nakon što SAT I POL nitko nije ni pogledao čovjeka.

Nekad smo imali samo jednu 'hitnu', a sad pored dvije - čovjek umire na njihovom pragu!? SAT I POL.

Događaj je uzburkao struku: manji dio liječnika žvače mantru da 'mi laici nemamo što procjenjivati je li čovjeku bilo spasa ili nije, jer nemamo pojma'. No, ovdje se ne radi o tome. Za dokazivanje je li bilo spasa ili nije, ova zemlja ima učinkovit pravosudni aparat koji će - dođe li do toga - "82 godine" nizati vještačenje za vještačenjem da bi se dokazalo ili opovrgnulo. SAT I POL je ključ. SAT I POL sramote. SAT I POL neizvjesnosti, nemoći. SAT I POL jada i smrada.

Čitava ustanova, rekla bih dvije, umrljane su (za samo SAT I POL) neizbrisivom i teško zaboravljivom ljagom. Je li sve puknulo na jednoj osobi? Kojoj? Sve je dokazivo. Sve se zna.

Osluškivala sam reakcije liječnika iz drugog korpusa: korpusa zgroženih i ljutih. Tvrde - moglo se čovjeku pomoći. Čak i da nije - moralo se pokušati. Odmah! Ne za SAT I POL.

Ne raskopaju li i osvijetle okolnosti u kojima se tragedija odigrala - oni kojima je to posao - tamni oblak nad Bolnicom prosut će nečist po svim bijelim odorama.

TO NIJE NASLIJEĐE

Ima zdravstvenih radnika koji su udarali temelje međimurskog zdravstva, ima ih živih koji slušaju o ovom - nijemi od užasa. Jer to nisu ostavili u naslijeđe kad su završavali karijere. Međimursko zdravstvo ne gradi politika hvaleći se novim zidovima i opremom. Politika najčešće samo zamuti vodu. Ironijom je armirana činjenica da je u ovoj tragediji politika - s ciljem da zamuti vodu - 'pomogla' da slučaj izbije u javnost. Nakon MJESEC I POL dana. Jer posvađani bolnički klanovi pokušavaju napakostiti jedni drugima - ne zbog žudnje za istinom, pravdom i dostojanstvom, već zbog revanšizma i bitke za fotelju. Na sjednici županijske Skupštine vijećnik-liječnik (hadezeovac) dotaknuo se ove tragedije ne bi li time vratio na tron Bolnice svrgnutog kuma. No, ova je sramota veća i od njega i od kuma.

Članovi obitelji nesretnog čovjeka svake noći liježu u besanu postelju od križa. Imaju pravo znati. Javnost mora znati. Ljudi koji svaki dan svoj posao u zdravstvenim ustanovama obavljaju predano, moraju znati. Tko je kriv? Onaj tko jest, ne može računati samo na Božji sud. Jer... Bog je, kažu, milostiv. (Piše Željka Drljić)