Bio je živ, a ne polumrtav!

Nakon pročitanog članka u listu »Međimurje« od 2. veljače s odjela infektologije (“Nismo ili ne smatramo se odgovornima za smrt Ivana Grabara!”), u meni se opet uzbrkao revolt.
Prvo, u članku je navedeno niz laži. Kao što već znate, u toku dva tjedna, kako je moj brat I.G. bio na infektološkom odjelu, bilo mi je dozvoljeno da ga “samo jedamput vidim”. Ostale dane kontaktirala sam putem telefona. Odgovor je već nakon trećeg dana bio isti: “Nema temperaturu, jede, pije, i potrebne su mu pelene.” Zašto, pitala sam se, i zaključila. nam da je teško hodao i vjerojatno nije mogao do WC-a, stavili su mu pelene. Mada je možda bio i drugi uzrok, što ne znam.
Dobro ste opisali njegovo stanje kod prijema. Pitam se, da li mu je u ta dva tjedna od medicinskog osoblja, pružio žlicu ili dvije hrane, pošto se prilikom gutanja gušio od vode, a da ne spominjem hranu. Pišete, bio je živ, nije bio polumrtav prilikom otpusta. Koja ironija.
Dalje pišete, prije otpusta, nekoliko sati gledao je TV. Koliko sati otprilike? Molim vas, ovo je najveća budalaština koju ste napisali. Kad ga je hitna dovela doma, nije bio svjestan ničega. To mogu potvrditi susjedi i socijalna radnica.
Drugo, prije njegovog otpusta, ja nisam odnijela njegove osobne stvari, jer u bolnici nisam ni bila, već ih je hitna dovela zajedno s njim. Opet laž. I zato, molim vas, nemojte prebacivati krivnju na socijalnu službu ili skrb, jer su se jedino oni pobrinuli istog dana tj. 5. siječnja za smještaj. S obzirom na njegovo stanje, kad ste ga otpustili, blagorečeno izbacili kao psa na cestu. Krasno ste ga njegovali.
Poboljšanje nije i izlječenje
Na čemu vam trebam biti zahvalna? Zar to nije bila vaša moralna obveza? To što je nakon otpusta umro za manje od 48 sati, za to vam moram biti zahvalna? Ako vi imate medicinsku dokumentaciju, ja imam “otpusno pismo”. Pišete da ste mu učinili uslugu, te ga zadržali preko praznika na odjelu. I za to bi vam trebala biti zahvalna? Da li ste polagali doktorsku zakletvu? Kako ona glasi? Nadam se da znate. Međutim, ja kao laik, mogu ustvrditi da vam je dužnost, kao i svakog drugog liječnika, boriti se za svaki ljudski život, bez obzira na status oboljelog pacijenta.
Prema tome, ako ste smatrali da je liječenje Ivana Grabara na vašem odjelu završeno, trebali ste ga poslati na drugi odgovarajući odjel. Kao što ste napisali u otpusnom pismu, “poboljšanje”, oprostite, nije i “izlječenje”.
U nastavku vašeg članka tvrdite, to više nije vaša briga, a najmanje propust. Ne smatrate se odgovornim za smrt. Normalno, zašto bi se i smatrali odgovornim. Vi ste uvijek u pravu. Operacija uspjela, pacijent umro.
Moja javna optužba ima itekakvu osnovu, gospodo, i nije bila krivo usmjerena. Pa, moj brat nije bio upućen veterinaru. Možda bi i on imao više razumijevanja i humanosti, pošto se radi o čovjeku a ne o životinji. Zato, budite sretni što vas nisam tužila. Bilo bi to gubljenje vremena i novaca, jer znam da bi izgubila parnicu, pošto ste vi uvijek u pravu, bez obzira tko je i kako vašim propustom napustio ovaj svijet. “Ruka ruku mije, a lice obadvije”.
I na kraju, što se tiče vaše medicinske dokumentacije, molim vas još jednom, od čega je umro moj brat? Uzrok smrti? Da li mi možete na to odgovoriti? Samo to želim znati. Toliko!
Katarina Rajnović