Deficiti u programu Hrvatskih laburista

“Hrvatske građane nitko od podivljalog kapitalizma ne štiti” - tvrdi Branko Vukšić u prvom ponovnom javljanju u tjedniku »Međimurje« 6. svibnja. Kako bi to ona, država, trebala činiti? “Kažnjavanjem!” - uzvraća Vukšić. Potrebno je, dakle, više inspektora koji bi nadgledali taj “podivljali kapitalizam”, potrebna je jaka država, iza nje, zna se, jaka partija, dakako Lesar - Vuljanić - Vukšićevi laburisti. Zaključak je ovakvih laburističkih ocjena očigledan: status quo u društvenim odnosima što rezultiraju neoliberalnim kapitalizmom, potrebna je tek njegova veća kontrola. A u spontanim prosvjedima hrvatsko radništvo, kao što vidimo, traži korjenite promjene upravo takvog sustava. Ali za to se traži adekvatna idejna platforma i doraslo vodstvo.
Što se tiče koaliranja laburista sa SDP-om, Nikola Vuljanić kaže: “Ako jednoga dana oni izađu s autentičnim socijalnim pristupom, onda bismo mogli razgovarati” (Globus, 9. svibnja). Da, SDP bi se zaista morao reformirati i potvrditi kao uistinu lijeva socijal-demokratska partija, a ne lutati u tuđim vodama.
Ali zašto se laburisti, umjesto što dijele lekcije drugima, kad se već nazivaju Strankom rada, sami ne opredijele za autentičnu socijaldemokraciju, za istinski program hrvatske ljevice? To Vuljanić, koji je neki dan posjetio Čakovec agitirajući za izbore za EU-parlament, ne kaže.
I to je osnovna značajka hrvatskih laburista: kritizirati sve i svakoga, jučer hadezeovce, danas esdepeovce, a sami ne nude nikakav cjelovit program na liniji bar europske ljevice, a mogli bi i mnogo više.
Prije par godina Lesarova je osnovna parola bila: neposredna demokracija, koja bi se, vjerojatno, temeljila na razvoju lokalne i radničke samouprave. Tako se od njih očekivalo. Danas od toga ništa. S takvim deficitom u programu laburisti ne mogu daleko stići. Zar se sva njihova politika danas svela na Lesarov poziv: “Bez nas neće se moći formirati ničija vlada.” Zar se Lesar sada nudi i HDZ-u? Zar su važne samo fotelje?
O, kada ćemo, s obzirom na cjelokupno stanje u našem društvu, moći radosno uzviknuti u stilu velikog Krleže: “Puca led na rijekama, stiže pramaljeće”?
Ivo Horvat,
Zagreb