Djetelina s četiri lista!

Narod ipak ne kaže uzalud da je pronaći djetelinu sa četiri lista sreća, koja će kad-tad nalazniku donijeti nešto dobro u životu, neku sreću ili neki lijepi događaj. Nisam u to nikada vjerovao, ali sam ipak, kao neki vjernik, postupio potpuno suprotno. U gradu u kojem sam živio više od pedeset godina, imao sam običaj skoro svaki dan prošetati obalom uz more, gdje je uz aleju crnice bila  prekrasna zelena livada s djetelinom po kojom sam vrlo rado prelazio do kamenom popločanoga šetališta uz samo more.
Vrlo se dobro sjećam, prije oko  15  godina, bila je nedjelja, devet i trideset, prelazio sam preko te djeteline do obale i u tom trenutku rekao u sebi: bilo bi dobro da nađem djetelinu sa četiri lista. Napravio sam dva, tri koraka i zaista ugledao djetelinu sa četiri lista.
Ubrao sam je i pažljivo složio u novčanik. Djetelinu sa četiri lista  pokušao sam naći još taj dan, drugi dan i ne znam koliko još dana, ali više je nisam našao. Kod kuće sam djetelinu složio između dva lista papira, posušio je i zatim  stavio između prozirne folije.
Od tada mi je visila na zidu, uz radni stol. Sa mnom je stigla i u Čakovec i ovdje mi visi uz radni stol, ali nikada nisam, gledajući je, pomislio da bi bio red da se konačno obistini narodno vjerovanje. Jer ja u to jednostavno nisam vjerovao.
   Ne sjećam se više u kojem me je  mjesecu u prodavaonici novina i drugih potrebština kod željezničke stanice Buzovec u Čakovcu prijazna prodavačica Sandra, nagovorila da uzmem kartončić za lijepljenje markica, koje je kupac dobivao ako kupi novina i drugoga za  više od  20 kuna.  Dvoumio sam se i nećkao, nisam htio uzeti taj kartončić,  rekao sam da nikada nisam ništa igrao osim lota koji put,  ali da nikada nisam ništa dobio i da ja neću lijepiti te markice. “Uzmite vi kartomčić, imajte ga uvijek kod sebe a mi ćemo lijepiti markice”, rekla je. Tako je i bilo.
Drugi kartončić uzeo sam da se više ne suprostavljam prodavačici, ali treći i ne znam koliko ih je još bilo, nisam više htio uzeti. Tako sam, ili bolje rečeno, tako su izlijepile dva kartončića prodavačice novina kod željezničke stanice ali i u gradu kod pijace..
Nagovarale su me da uzmem još kartončića, ali više nisam htio, jer jednostavno nisam vjerovao u mogućost ikakvog dobitka.
Na tu nagradnu igru potpuno sam  zaboravio, nisam znao ni kakve su nagrade, nisam znao kada je izvlačenje, jer me to jednostavno nije zanimalo.
Dva kartončića ispunio sam  samo zato da me prodavačice ne gnjave svakodnevno. Ispunjene kartončiće s mojim osobnim podacima predao sam njima i potpuno zaboravio na njih.
No jedno poslijepodne na kraju njezinog radnog vremena, nazvala me neka gospođa iz Zagreba, kao predstavnica firme u kojoj rade te prodavačice i provjeravala moje osobne podatke i adresu stanovanja te mi je rekla: “Jeste li  na internetu gledali izvlačenje u našoj nagradnoj igri, vi ste dobili prvu nagradu, osobni automobil. Pitao sam je kakvu sam ja to nagradnu igru igrao, i rekao da internet otvaram dva, tri puta godišnje.
Rekla mi je “Pa igrali ste one markice, koje ste lijepili na kartončić”. Jednostavno, nisam  se mogao sjetiti što sam ja to lijepio. Jer, prošlo je nekoliko mjeseci od početka ljepljenja tih markica. Drugi dan u prodavaoci novina i drugih potrebština kod Buzovca u Čakovcu rekao sam prodavačici da sam dobio auto ali ne znam kakvu san to igru igrao. Prodavačica me pitala tko mi je to javio, rekao sam “jedna  gospođa iz  vaše firme u Zagrebu”. “To su one markice koje smo vam mi lijepile”, rekla je.
  Osobni automobil podigao sam  u Zagrebu u  lipnju. Prekrasan auto, napunjen benzinom i s plaćenim svim pristojbama i sada se lijepo vozim po Čakovcu. Mnogi su rekli da je stvarno i bilo vrijeme da nekakvu nagradu dobije i netko tko je iz Međimurja, odnosno iz Čakovca. Ja sam iz Čakovca, tu sam rođen, najljepše mladenačke godine proveo sam ovdje, i to u srcu Čakovca koji je najprije srušen.
Eto, dogodilo se: djetelina sa četiri lista ipak donosi sreću. Kad-tad, zato vjerujte u nju. Ja nisam u to vjerovao ali obistinilo se, i sada jedino ne vjerujem da ću još koji puta naći djetelinu sa četiri lista.
Iz razunljivih razloga, naziv prodavaonice novina i drugih potrebština kao i vrstu osobnog automobila kojeg sam dobio, nisam naveo, jer bi to bilo zadiranje u reklamni postupak. Uostalom, za ovu istinitu priču ovi podatci nisu bitni.
I.T., Čakovec