Isprika čitateljima, ne Horvatu

Najskrušenije se želim ispričati čitateljima «Međimurja»! Dok se ova zemlja i njeni ljudi, dakle i Međimurci grčevito bore za egzistenciju, ispunjenu otkazima, stečajevima i poskupljenjima, na stranicama ovoga tjednika već se u nekoliko nastavaka razvlači i raspinje «Hrvatski kajkavski kolendar» (ne «Kajkavski kolendar», kako Horvat uporno navodi) poradi jednog članka. Upravo zato htio sam odšutjeti ove orkestrirane napade iz razrađene, provjerene ropotarnice partijske povijesti – jer najprije započinje M.Marđetko, izvlačeći Pavelića pa Mrazovića, onda nastavlja Horvat Josipovićem, Mačekom i nekim zadarskim desničarskim glasilom – ali, nažalost, na takve etikacije izvan svake zdrave pameti moram reagirati. Da ne bih zlorabio strpljenje čitatelja očitovat ću se tek s dvije napomene.
U ovogodišnjem Kolendaru Uredništvo je uvrstilo članak Lojza Buturca «Još o žrtvama u Međimurju 1945. godine». Autor je prenio podatke iz knjige «Dokumenti o partizanskim i komunističkim zločinima» (Zagreb, 2008.), one koji se odnose na Međimurje. A Horvatu je to još jedan «ultradesničarski napad»! Buturac završava članak tvrdnjom da je pisao o žrtvama Hrvatima čija je krivnja bila jedino ta što su Hrvati i što su htjeli imati svoju samostalnu državu. A Horvatu je to nepobitan dokaz da je autor filoustaški nastrojen, a tad i Uredništvo Kolendara, jer je tako govorio Pavelić! Koje li «logike»! Svaki autor ima slobodu ali i odgovornost za javno napisanu riječ i bilo koje uredništvo ne mora se slagati s njegovim stavovima ali poštuje slobodu riječi. To je demokratski standard, naprosto abeceda javnoga ophođenja. Uredništvo Kolendara je, međutim, itekako suglasno sa žalosnom činjenicom koju autor navodi na početku članka da je u Međimurju «utvrđeno preko 700 žrtava ubijenih bez suda i bilo kakve dokazane krivnje», navodeći poimence njih dvadesetak. Ma, naravno da je endehazija u svojoj operativi bila – zlo, naravno je isto tako da protiv antifašizma nitko razuman nema ništa protiv, ali je, nažalost, točno i to da se taj antifašizam prometnuo u jedan drugi –izam koji je za sobom ostavio žrtve kojima nikad nije suđeno! Pa i nacistima u Nürnbergu je suđeno! To da je i u Europi «došlo do masovnih osveta» nad kolaboracionistima pa se od toga «ne pravi politika» kao u Hrvatskoj, ta je vaša misao, g.Horvat, naprosto strašna! Morbidna! Prvo, u Europi su im sudili i drugo, ta ista Europa javno je osudila komunističke zločine. U Hrvatskoj je, objavljeno je nedavno u jednom tjedniku, 500 jama a niti jedan egzekutor nije do danas odgovarao! I kada kažete ove dvije činjenice to je onda filoustaštvo! Prepisujem iz knjižice «Ratni zločini 4» (Večernji list, 2012.): «1.Pri sepu,G Hrašćan: Strijeljani i pokopani u svibnju ili lipnju 1945., pripadnici vojnih formacija NDH, 800-100 osoba (3 kamiona), počinitelji nepoznati, pripadnici partizanskih snaga; 2. Ksajpa, Šenkovec: Strijeljani i pokopani u lipnju 1945., žrtve civili, oko 30 osoba, počinitelji nepoznati, pripadnici OZN-e; 3. Repova jama, Štrigova: Uhićeni i ubijeni tijekom ožujka ili travnja 1947., žrtve civili, oko 30 osoba, počinitelji nepoznati, pripadnici UDB-e.» Ovim navodom ja sam, dakle, postao sada ultradesničar!
Uredništvo Kolendara se, jasno, ne želi igrati državnoga odvjetnika niti suca nego svojim glasilom nastoji tek da se memoriraju žrtve, da se zna i da se zapiše. Nije to zbog politike niti nekakvoga filoustaštva nego zato što u ovoj današnjici želi da budemo – ljudi, s određenim civilizacijskim i moralnim načelima; o tome sam nedavno prigodno govorio pred spomen-obilježjem u Štrigovi što je vrlo profesionalno zabilježio novinar M. Belčić u prošlom «Međimurju». A s takvim ćemo svjedočanstvima i dokumentima i dalje nastojati. Ali, isto ćemo tako objavljivati i svaki članak o antifašizmu, jasno, bude li stilski i dokumentacijski korektan.
U «Kajkavskom kalendaru» za 1972. objavljena je pjesma Željka Sabola «Kad izgovorim tvoje ime», pjesma o napaćenoj Hrvatskoj, umjetnički vrijedna te je zato i objavismo u ovom jubilarnom, 20. Kolendaru. To godište bilo je tada zabranjeno a preostala, zaplijenjena naklada spaljena!!! Pri koncu 20. stoljeća! Da je danas ‘72. i ovaj bi Kolendar sigurno doživio istu sudbinu nakon spomenutih «drugarskih» kritika dvojice dežurnih.
I sad ja Vama da se ispričavam, g.Horvat? Zbog čega? Čitate li Vi uopće «Međimurje», recimo ono od 21. veljače o.g., str. 48? A ako je već o isprikama riječ netko bi se, zapravo, trebao debelo ispričati rodbinama bez suda likvidiranih žrtava…
I drugo, što mi se čini bitnijim. Ovogodišnji HKK tematski je bio posvećen 20. obljetnici proglašenja i priznanja demokratske i neovisne Republike Hrvatske. U spomenutom serijalu «drugarskih kritika» poštovanih Horvata i Marđetka NITI JEDNOM RIJEČI ova činjenica nije spomenuta, kamoli komentirana. Ništa čudno, zapravo vrlo tipično. Riječ je o specifičnom mentalnom sklopu, sklopu koji je zastao u vremenu, koji ne želi prihvatiti ili mu nije jasno da juge više nema, da se 91-95. rodila - u krvi, barutu i suzama – posve nova država koju zovemo Republika Hrvatska.

P.S. Mogao bih o još mnogočem. Ne ću, prvo zbog strpljenja čitatelja a i zato što ste, g.Horvat, u časnim godinama te što je Vaš «lik i djelo» vrlo precizno osvijetlio B.Vukšić u jednoj od svojih nedavnih kolumni. Naravno, vaše je demokratsko pravo da i dalje upućujete ideološke naftalinske filipike o Ogranku ili pak o meni osobno. Mi ćemo i dalje kako nam savjest nalaže. A ja Vam doista nemam više što reći, niti sada niti ubuduće. Ne bi imalo svrhe.