Ja sam iznenađena i uvrijeđena!

Budući da su u dva posljednja broja (br. 2.873 i br. 2.874) vašeg tjednika Međimurje objavljeni tekstovi u vezi s događajima u Meisu d.d. Goričan u kojima je iznesen cijeli niz neutemeljenih tvrdnji, objeda i dezinformacija na moj ali i na račun Sindikata TOKG kojemu sam na čelu, upućujem ovaj demanti i pojašnjenja. Direktoricu Meisa d.d., Snježanu Dominić prozvala sam utemeljeno i s nizom argumenata, prije svega zbog toga što je ona cijeli niz godina aktivna u Nadzornom odboru Meisa d.d., a u posljednja dva mandata kao radnička predstavnica, no djelovala je i u mandatu prije toga. Poznato je da su neuspjehom završili čak pet privatizacijskih ciklusa, koje je amenovao Nadzorni odbor te tvrtke. Dakle, gospođa Dominić je godinama na najodgovornijem mjestu, dobro je upoznata s problemima Meisa, pa ne bi smjela ponavljati neuspjehe.
Upravo na njezin poticaj i signal radničkom vijeću i sindikalnoj podružnici o radu bivšeg direktora, radnici su pokrenuli postupak njegovog razrješenja i pomogli da upravo Snježana Dominić bude imenovana za njegovu nasljednicu, premda ne zadovoljava uvjet stručne spreme propisan Statutom Meisa d.d. Dakle, Snježana Dominić dobro je upućena u poslovanje Meisa d.d., pa su je radnici zbog toga doveli na čelo tvrtke te s pravom od nje očekuju da ne ponavlja pogreške te da tvrtku počne izvlačiti iz problema.
Umjesto da surađuje sa sindikatom i radničkim vijećem Snježana Dominić se okrenula protiv njih, pouzdajući se u povezanost s Leom Begovićem. Sama mi je rekla da iza svih njezinih poteza stoji Leo Begović, bivši član Nadzornog odbora, a sada direktor HEP-a. U članku u listu Međimurje Snježana Dominić naziva ga tek „Leo“, što nije beznačajno. Izbor je dobar, jer je stručnost Lea Begovića neupitna, pa zato direktorici ne treba stručna pomoć sindikata ili radničkog vijeća. Imam dokaze i da je Leo Begović intervenirao kod Vedrana Duvnjaka u HFP-u da pozitivno riješe ponudu direktorice Dominić i radnika kao ortaka u ovom zadnjem krugu privatizacije.
Neistinit je navod iz tekstova objavljenih u Međimurju da sam se sa suradnicima pojavila u prostorima Meisa d.d. 21. svibnja, jer od 14. svibnja nisam uopće bila u toj tvornici.
Neistinito je i to da smo moji suradnici i ja bilo koga pozivali da se vrati u TOKG, jer su mi iskaznice predane 14. svibnja, a nakon toga više nismo bili u tvornici. Tema sastanka 14. svibnja nije bila povratak članova u Sindikat, jer i nismo znali da će se isčlaniti, već traženje odgovora na pitanje što dalje nakon ponovnog neuspjeha u privatizaciji Meisa. Predaja iskaznica dogodila se je namjerno na početku sastanka, pri čemu su nositelji ove akcije odmah ustvrdili da time više nema uvjeta za njegovo održavanje, jer da sindikalno povjereništvo nema kvoruma. Kako su na sastanak bili pozvani i članovi radničkog vijeća, sastanak je nastavljen kao sjednica radničkog vijeća. Očito je sve bilo inscenirano da me se spriječi da radnicima kažem istinu o svemu što se događa u Meisu. Naime, dva dana prije toga radničko vijeće je zatražilo da direktorica Dominić dostavi završni račun za 2009. i financijsko izvješće od siječnja do ožujka 2010., ali im je ona odbila dati te dokumente time što nije htjela odgovoriti na njihove telefonske pozive (uobičajene do tada), pa su morali uložiti pisani zahtjev. Na početku sastanka 14. svibnja direktorica je pokušala manipulirati tvrdnjom da su informacije o privatizaciji koje mi imamo neslužbene i preuranjene, no njezina je prava namjera bila odgoditi saznanje te za radnike loše vijesti na što je moguće duže vrijeme.
Neistinit je navod da smo sjedili sami s Katarinom Lisjak i Josipom Zadravcem, jer je radničko vijeće imalo propisani kvorum, tj. na sjednici je bila i Biserka Šestak. Ispostavilo se je da smo održali prevažnu sjednicu, jer su tek tada, čitajući završni račun, članovi radničkog vijeća shvatili koliko se je s njima i ostalim radnicima manipuliralo, osobito tijekom pripreme privatizacijske ponude. Prva njihova reakcija, izrečena u nevjerici, bila je „Radnici ne bi nikada potpisali ortački ugovor da su ovo znali! Predsjednice, uvjeravamo te da radnici u proizvodnji o ovome nemaju pojma!“
Neistinit je navod da su nas radnici dočekali s transparentima. Vidjeli smo tek nekoliko listova A4 formata u prostoru portirnice, ali oni ne ostavljaju osobit dojam kada se zna da je to carstvo sestrične supruge Lea Begovića, koja me je nazivala i hvalila direktoricu, govoreći da nije navedena nazvati me. Na pitanje što je potpisala u ortačkom ugovoru odgovorila je „ne bih sada o tome“.
Uvredljiv je i neistinit navod u tekstu vaše novinarke „da sindikati TOKG djelatnosti mlate praznu slamu“. Primjerice, upravo su ovi sindikati pri Vladi RH prvi zaslužili da MINGORP i poslodavačka udruga s nama prošlog mjeseca sklope Sporazum o utemeljenju sektorskog socijalnog vijeća, jer smo najdalje otišli u unapređivanju sektorskog socijalnog dijaloga.
To je prvi sporazum takve vrste u Hrvatskoj. Ili drugi primjer: Sindikat TOKG je bio prvi i ostao jedini sindikat u Hrvatskoj koji je sustavno od 2000. organizirao cijeli niz aktivnosti, uključujući i tripartitne radionice s poslodavcima s ciljem unapređivanja konkurentnosti TOKG sektora. I ne manje važno, za sve ove aktivnosti nismo trošili članarinu naših članova, već smo osigurali inozemno financiranje za sve sudionike i predavače. Aktivnosti smo popratili odgovarajućim izdanjima, koja su trajan dokaz o poduzetom. Svjedočiti o nekim našim aktivnostima može i Snježana Dominić, koja je kao članica našeg Sindikata sudjelovala u njima. Treći primjer može biti činjenica da smo rado posjećena adresa za znanstvena istraživanja, zbog pouzdanosti naših podataka i primjerenosti metoda interpretacije te visoke razine stručnosti kojom pristupamo obavljanju svoje djelatnosti.
Netočan je i navod da direktorica Dominić u sindikatu nema partnera kako bi očuvala proizvodnju i mir. Njezin je osobni odabir bio da od prvih tjedana mandata počne kršiti Zakon o radu, zaobilaziti radničko vijeće, nadomjestiti ga s oglasnom pločom na koju stavlja obavijesti, misleći da je time odradila svoj dio obveza u socijalnom dijalogu. Međutim, Zakon o radu traži da ona sjedne sa radničkim vijećem, iscrpno ih informira i odgovori na sva njihova pitanja. Završni račun za 2009. predala je FINA-i još 30. ožujka, a radničko vijeće ga je dobilo tek 14. svibnja, i to zato što sam osobno došla u Meiso d.d. I tada smo ga dobili uz izrazito negodovanje direktorice, kao da nam daje nešto što nije dužna dati, a u suštini je takvim ponašanjem napravila jedan od težih prekršaja iz Zakona o radu. I ne samo ovog puta, teži je prekršaj napravila svaki put kada je na oglasnu ploču stavila odluku o promjeni rasporeda radnog vremena, koju prethodno na savjetovanje nije dala radničkom vijeću u roku propisanom Zakonom o radu.
Dakle, autorica teksta pogrešno navodi da je tu riječ o izostalim konzultacijama s naše strane. Direktorica je imala Lea Begovića, dakle politička rješenja na koja je računala, zbog čega joj mi uopće nismo trebali. No, ta su joj se rješenja očito poskliznula, a jasnu poruku s tim u vezi poslao je Hrvatski fond za privatizaciju, kada ih već ona sama nije ozbiljno shvatila 22. prosinca 2009. godine.
Da smo surađivali i gurali stvari u privatizaciji i više nego je to naša dužnost ili briga, govori i to da je upravo taj sastanak 22. prosinca 2009. dogovoren i održan samo zato što je Josip Zadravec o tome brinuo i to uspio organizirati uz pomoć sindikalnog predstavnika u Upravnom odboru Hrvatskog fonda za privatizaciju. Pomoć smo ponudili i 2. travnja 2010., ali nas je direktorica odbila, imputirajući nam da ćemo sve odati kupcu konkurentu koji će se javiti na taj isti javni poziv i da su zato za nas sve informacije zabranjene.
Nakon svega, uvažavajući potrebu očuvanja radne discipline i dinamike obveza prema kupcima, dakle djelujući suradno, nisam održala sastanak s radnicima koji su ostali naši članovi, već sam im se obratila pismom, kako bih ih obavijestila o svemu što trebaju znati i kao radnici, ali i kao mali dioničari te možebitni ortaci u postupku privatizacije.
Svjetlana Šokčević,
predsjednica Sindikata