Jad, bol i sramota?!

Što to ima u ljudima ružno, da ulaze u tuđe živote, a da pritom kod “dodjele” (socijale) ne prezaju od svoje sramote. Ovim sam uvodnim riječima želio odmah u sažetku dati na uvid što zapravo o čemu ću pisati. Ja spadam u romsku nacionalnu manjinu. Ali moje socijalno-zdravstveno stanje je poražavajuće (100% invalid). Već dugi niz godina se nalazim u invalidskim kolicima, ali me stalno prate zdravstvene tegobe. Stradao sam u saobraćajnoj nesreći, pa te i takve bolesti svih vrsta u koje se ubrajaju operacijski zahvati i slične liječničke intervencije i liječenja, a kojima se ne nazire kraj. U tom i takvom stanju nalazim za shodno da obilazim MOLITI za moj oporavak i liječenje. Obišao sam mnoge poduzetnike i druge ustanove kao i u svoje mjesto u Općinu. Moje se molitve nisu sastojale samo na usmenim sadržajima, već sam ispoštovao svagdje to isto pismenim putem i to osobno. Svugdje gdje sam predao zamolbu, rečeno mi je da ću dobiti odgovor. Nakon određenog vremena odgovora ni od kud. Zar je moguće, da nitko više ne želi u sebi imati tu ljudskost, to ljudsko dostojanstvo, zar je to sve bačeno u provaliju i samo se poštuje materijalizam i karijerizam. Da, sadašnjost je nemoguća poslije one strašne pljačke svoga naroda - pretvorbom i privatizacijom. Polagao sam nade u ljude tj. gdje sam ostavljao zamolbe, ali naišao sam na zid. Najviše me pogodilo i ne znam si objasniti zašto mi neće pomoći moje mjesto, moja Općina? Nekoliko puta sam pismenim putem to učinio, ali ni lipe mi nisu udjelili, a odgovor je bio negativan - nemamo. Moram, ovim putem, da dam neke od tih i takvih “poslova” za koje ima, a za invalida (100%) da se mu pomogne - nema. Susrećem ljude i sam uviđavam što su ti i takovi vladajuće garniture uradili u mjestu, za godinu dana ništa. Nisu platili struju, plin, vodu, navodno 4 mj. za klub “Polet”.
Nadalje pričaju ljudi, da se socijalna dodjela daje “svakome” - da nema nekih razlika. To ću prokomentirati ovako, nas najtežih invalida što u kolicima što po drugom zdravstvenom određenju ima nas sedmero i sve nas gotovo podjednako djele sa onima koji vise svaki dan u kafiću i tu pomoć-dodjelu odmah tamo ulože. Molim vas lijepo, da li taj i takav odbor za socijalnu skrb ima oči, ima nekog znanja, neku spoznaju ili neko saznanje? To su apsurdne situacije i nemoguća podjela bez ljudskog dostojanstva.
Nadalje slično radi navodno, a i vidilo se i komunalni redar, a u jedan i drugi su ušle i za Općinu rade familije. Prema pričanju, a i bilo je za vidjeti radove na vjerskom objektu, tko je izvodio? Pitam se, da li za vjerske objekte odgovara za njihovo stanje i okoliš i “mora” brinuti Općina? Zar vjerski objekti nisu u nadležnosti naše Župe i njihovog odbora. A i postavlja se pitanje, zašto se od njih petero koji se nalaze u selu a ima njih i u polju, pa postavljam pitanje tko je taj i u čije ime i zašto, kojim povodom? Poznato mi je i to, da taj i takav rukovodeći kadar odvaja za Crkvu-Župu također nekoliko tisuća, pa zar vjernici to dobrano ne financiraju po već dobro poznatom i ustaljenom načinu i ophođenju od strane vjerskih organa, koji se rukovode time.
Također moram istaći i to, da je ponovo počela otpadati žbuka sa Doma kulture, ta ista koju su pred koju godinu kao i cijeli Dom obnovili i dotjerali, ali to ruglo nitko ne vidi, ali prije treba dotjerati vjerski objekat nego općinski ili selski, a to je samo pokazatelj, tko što i kako je to uradio taj posao od strane izvođača, a i ondašnje vladajuće garniture, mislim da znate u čemu je poanta svega. Isto tako su kao počeli uređivati jedan prostor da bi ga iznajmili za prodavaonicu. Pa molim vas za ta i takva iznajmljivanja prostora se jako dobro zna način. Jeste ta i takova vladajuća garnitura sa tim svojim komunalnim odborom nije u stanju (nema tko i ne zna) da to prenamjeni i na koji način, pa da se i tu dobiju neki novci. Kako sam već prije naveo u tim dvjema odborima nalaze se negdje roditelji negdje djeca, a negdje svi od kuće. A prinapomenuti ću i ovo, da je i u vladajućoj strukturi došlo do razmimoilaženja i pregrupiranja jer ne funkcioniraju i ne slažu se i ne podnose. Koliko je meni poznato u tom i takovom komunalnom odboru djeluju osobe pune sebe i porodično vezane, a rezultat njihovog rada ne samo da je nikakav već poražavajući, jer mještani su kivni na njih, a isto se to može reći i za odbor za socijalnu skrb. Postavljam pitanje, kuda vodi sad sve to? Ima ljudi u mjestu koji su daleko sposobniji od tih i takvih, ali za njih nema mjesta pokraj ovih “lumena”!
Na kraju bih samo istakao i zapitao se: Što to ima u ljudima ružno i nesposobno, a da ulaze u tuđe živote ne uvidjevši svoju sposobnost u vidu svoje sramote!
Slobodan Lalić, romsko naselje Pribislavec