Glas javnosti 06.03.2015. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 13:03.

Još jednom o istini, svjetlu, mraku, privilegijama…(III.)

Na početku ovog mog napisa htio bi napomenuti da moja namjera za pisanje nije bila, kako neki misle, skretanje nekakve medijske pozornosti na sebe za nekih pet minuta slave. Dokaz za to može se dobiti u uredništvu.

U ovom svom pismu htio bi se osvrnuti na pismo Stjepana D. iz Čakovca i njegovo reagiranje na moje prvo pismo. Najprije da raščistimo što sam ja napisao u prvom, naime ja sam se u njemu osvrnuo na dva konkretna slučaja. Prvi slučaj je višemjesečno, konstantno, neobjektivno a neki put na granici osobnog vrijeđanja pisanje protiv K.G.K. Drugi slučaj je osvrt na kolumnu B.V. nakon proslave 5.8. u Kninu koju je on napisao kao reakciju na prosvjed šibenskog biskupa. On je tu propovjed ocjenio kao neviđeni govor mržnje s oltara i tri puta je u njoj upotrijebio riječ popovi i popovi s oltara. G. Stjepane, zar sam to ja napisao? Zar bi se zbog toga trebao plašiti? (Hvala bogu ipak nisu danas takva vremena da bi se morao radi tih riječi plašiti.) Gdje je istina, a gdje mržnja ja neću odlučivati, o tome neka prosuđuju drugi. U tom kontekstu ja sam spominjao godine iza 1945. u kojima se tako napadalo crkvu i svećenstvo. G. Stjepane vi ste u svom pismu debelo promašili metu jer gdje sam ja u svome pismu tvrdio da nije bilo svega onoga o čemu vi pišete i nemojte mi stavljati u usta o čemu ja nisam rekao ni riječi. Ja nisam daltonist ali bi vama preporučio naočale ali sa dioptrijom jer vidite stvari kojih nema. Također ste teško promašili tvrdnjom da sam ja uživao u “dobrom” društvu s ratnim privilegijama. Ono malo imovine što sam stekao u životu stekao sam svojim žuljevima, marljivim i poštenim radom s mnogo svakakvih odricanja bez ijedne jedine lipe bilo kakvih privilegija i zaista vas može biti sra što čovjeku o kojem ništa ne znate lijepite takvu etiketu. (Ako vam proradi savjest lako ćete se informirati o meni.) G. Stjepane, sve ono što vi dalje u tekstu navodite ja znam i prihvaćam jer je tih žrtava bilo i previše i ja svaku žrtvu duboko poštujem. Josip kako me vi nazivate čuo je i zna za te tragedije dosta toga učili smo u školama ali taj isti Josip za sve vrijeme svoga školovanja nije čuo u gradivima iz povjesti niti jednu jedinu rečenicu o Blajburgu, Križnim putevima, bezbrojnim jamama punih ljudskih kostiju. A bilo je i toga zar ne? Možda se razmišljalo zašto djecu opterećivati još i s tim nepotrebnim gradivom a možda se o tome razmišljalo na način kako je o tome razmišljao naš eks-ekspredsjednik koji je prije nekoliko godina izgovorio jednu stravičnu rečenicu da je među njima bilo i krivih. Tu istu rečenicu prošle godine ponovila je jedna saborska zastupnica. Sumnjam da ona to pamti od kad je izgovorena, vjerojatno je pročitala u njegovim sabranim djelima. I na kraju - ja nisam nikakva medijska ličnost, ne služim se nikakvim modernim dostignućima komunikacije, posjedujem samo dobri stari telefon pa su me ugodno iznenadile brojne poruke odobravanja i podrške i ja im se ovim putem svima zahvaljujem. Iako se kaže nikad ne reci nikad, ali ova tema je, što se mene tiče, završena a sud o njoj prepuštam čitateljima.

Josip F.

Izvor: 3123