Kome smetaju križ i zastava?

Društvo za obilježavanje grobišta žrtava komunizma na području Međimurske županije na mjestima masovnih stratišta (Gornji Hrašćan, Šenkovec, Štrigova i Kotoriba) postavilo četiri križa u spomen na nevine žrtve komunističke represije.
Svi ti križevi postavljeni su na mjestima na kojima je prema izjavama svjedoka nepobitno utvrđeno da je na tom području izvršena masovna likvidacija te se tu nalazi jedna ili više masovnih stratišta.
Tvrdnja općinske vlasti Kotoribe da za grobište “leš” ne postoje čvrsti dokazi krajnje je licemjerna pa zar oni doista misle da su ondašnji likvidatori ili njihovi nalogodavci ostavili popis likvidiranih, te vrijeme i mjesto egzekucije. Zar izjave više desetaka svjedoka nisu dovoljno čvrsti dokaz?
Koga se to boje vladajući u općini, možda se boje istine da se počinje pitati što su to radili njihovi očevi u to vrijeme, ili pak im je svako jutro odlaskom na posao teško gledati križ koji se nalazi u njihovoj blizini, križ koji je simbol patnje. Gospodo, prošećite do križa zapalite svijeću, te kao baštinici ideologije koja je učinila toliko zla i patnje zamolite za oprost, te ako je slučajno koja dogorjela svijeća ili stručak suhog cvijeća slobodno ga maknite. Tvrdnja da su dogorjele svijeće, vijenci i suho cvijeće tamo još od Dana državnosti naprosto nije istina. Članovi našeg društva sjetili su se tih nesretnika te zapalili svijeće i položili cvijeće povodom Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih komunističkih režima, a svijeće i vijence položili su i povodom Dana mrtvih. Što pak se tiče Hrvatske zastave točno je da se ona na donjem dijelu potrgala od udara vjetra te je ista prije desetak dana zamijenjena. Zapamtite, zastava ne može nagrđivati mjesto na kojem je postavljena, ona mu samo daje dostojanstvo, a normalno je da se zastave istroše, potrgaju. Ovih dana konačno nakon dugih 20 godina je Vlada Republike Hrvatske odlučila procesuirati nalogodavce tih gnjusnih zločina, pa predlažemo ministru Karamarku da počne od Kotoripskog područja te da se konačno sazna istina o ulozi Jože Horvata i Marka Tišljara u ratnim i poslijeratnim zločinima.
Nadalje tražimo da se istraži kako i na koji način su nestajali ratni zarobljenici (Nijemci) koji su gradili most preko rijeke Mure. O ovome treba upoznati i Njemačko veleposlanstvo. Na kraju Kotoripčani moraju znati i drugi mračniji dio biografije Jože Horvata. Kada će se konačno završiti pokrenuti postupak protiv Jože Horvata, a koji ga tereti za ratni zločin likvidacije 200 zarobljenih domobrana 1944. u okolici Čazme.
Koja je bila njegova uloga u likvidaciji župnika iz župe Svibovec rođenog u Pribislavcu. I na kraju zašto je u svojoj biografiji izostavio da je napisao knjigu pod nazivom “Dokumenti” koja govori o zločinačkoj djelatnosti svećenika. Za one koji ne znaju ta je knjiga bila jedan od glavnih dokaza na montiranom suđenju protiv kardinala Stepinca. I ono najstrašnije, četnici su tu knjigu preveli na ćirilicu te je ona bila jedan od argumenata Hrvatske krivnje i napada na Vukovar i razaranje Hrvatske.
Josip Kolarić
Društvo za obilježavanje grobišta žrtava
komunizma