Glas javnosti 21.04.2010. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 10:37.

Križni put stazama moga djetinjstva i moje mladosti

Kad je župnik Župe sv. Juraj na Bregu Ivan Puškadija najavio Križni put po svojoj župi odlučila sam i ja poći. Oduševila me ta ideja i s nestrpljenjem sam očekivala taj dan. Lopatinec, Brezje, Mali Mihaljevec, Zasadbreg, Frkanovec, Pleškovec, Dragoslavec, Okrugli Vrh, Vučetinec, ukupno devet sela i negdje oko dvadeset i četiri kilometra. Izazov za sve nas.
Te subote, 27. ožujka kad sam se probudila rominjala je proljetna kišica. Odlučila sam ići putem križa bez obzira na vrijeme. Ali dok sam se ja spremila kišica je prestala i sunce je stidljivo provirivalo iza rastrganih oblaka. Biciklom sam krenula u Lopatinec, svoje rodno selo. Sve je odisalo svježinom, jutarnjim mirom i radošću. Okupili smo se u pastoralnom centru Sv. Jurja na Bregu. Izmolila se krunica, održana je i sv. misa i nakon blagoslova krenuli smo za križem. Ispred nas Isus, iza nas Isus i čega da se bojimo, pred čime da strepimo? Bili smo uzbuđeni, radosni i spremni na avanturu. Mnogo je mladih, djece, pa i starijih prisutno na samom početku.
Neki će odustati na drugoj, trećoj postaji, dok će se neki priključiti i kasnije nakon posla. Svi žele ići za Isusom. Tu je i mnogo m nogih dragih ljudi. Sve ih volim, prihvaćam i poštujem.
No, nešto najljepše je moja draga prijateljica iz djetinjstva, Ljubica. Njezino prisustvo me veoma obradovalo. Pred nama je bio cijeli dan i mogle smo razgovarati, prisjećati se djetinjstva, školskih dana pa i naše mladosti. Danas često čujemo kako prijatelji loše utječu na našu djecu. Naprotiv, moja je prijateljica na mene djelovala veoma pozitivno. Ona je mene vodila k Isusu i na tome joj hvala. Ne mogu a da s ponosom ne spomenem podatak kako je ona već u prvom razredu primila sv. pričest i krizmu. Župnik Mirko Gojnik ju je nagradio jer je ona svojim znanjem nadmašila sve one koji su se te godine pripremali za sv. sakramente. Ove godine obilježavamo i četrdeset godina od završetka osnovne škole pa sam usput podijelila i pozivnice za druženje.
Prolazeći putevima moga djetinjstva susrela sam i mnogo dragih ljudi gotovo u svim selima. Na svim postajama dočekivali su nas domaćini i nudili nam piće, kavu, klipiće, kolače pa čak i nešto konkretnije za jelo. Nekako smo se nadali da ćemo usput izgubiti koju kilu, a ono mi smo još nešto i nadodali, osim onih koji su dosljedni. Pratilo nas je sunce, lagani povjetarac a i kišica nas je putem malo osvježila. Svu ljepotu viđenoga, sve divne susrete i mnogo radosti pohranila sam u svoje srce. Već se počelo mračiti kad smo stigli do posljednje postaje. Pomalo umorni, iscrpljeni ali radosni i obogaćeni za novo iskustvo.
Na kraju, u pastoralnom centru, odakle smo i krenuli zahvalili smo Bogu za sve milosti. Sve je to posebno emotivno doživio i župnik čija je to ideja i bila. Zahvalio je svima na odvažnosti, strpljivosti i izdržljivosti s nadom da je to tek početak i da će taj Križni put biti tradicionalan i da će dogodine poći neki novi ljudi.
Marija Sklepić

Izvor: 2869