Lovački trofeji ili ubijanje nedužne divljači?

Kupil sam »Međimurje« i odma sam se sav smrznul od zavisti međimurske. Svaki ljubitelj prirode bi se trebal zapitati: kakav je to junak sa 25 godina, nagledal se ubijanja nedužnih životinja i nemoćnih. Kod svoje familije. Pa zbilja sjeme ne pada daleko od stabla. Nema cure u Kotoribi koja ga nebi štela kad ju on uzme na nišan. Ne znam.
Znate da u Međimurju nema jelenske divljači. To što slučajno dođe k nama preko Mure više se nema šanse vratiti u svoj zavičaj. Uništili smo sve. Prođeš cijelo Međimurje, ne vidiš jednog zeca. Prije dvije godine ste pisali veliki članak o kormoranima da love ribu. Ta ptica je uvijek tražila hranu kad su mirne rijeke smrznute. Trebalo je pisati da pastrva nije naša domaća riba. Pa ste već nekoliko puta pisali za onog iz lovačkog društva iz Domašinca što je ubil jelena. Pa onog isto iz donjeg Međimurja, koji je rekel da će ih biti još. 
Pitam se dal ćete taj članak uvrstiti u novine? Ne usudim se potpisati da me netko ne – upuca!

Čitatelj