MANIPULANTI I NEZNALICE HRVATSKE POVIJESTI (3.)

Jest da je hrvatski narod heterogen zbog posljedica ostatka ostataka kolona koje su od prve seobe naroda prije 4.000 godina prolazile današnjim prostorom Hrvatske - od Štrigove do Prevlake i nekadašnje Panonije. Kroz osam stoljeća otkako smo ujedinjeni od 12 plemena izrodili su se, ili bi trebali nestati, pojedini interesi i uvjerenja poglavica naših predaka. Po djevojačkom prezimenu majke, Tomašić, grančica sam jednog od stabla tih plemena - Mogorovići. Kao član Udruge Josip Broz Tito Čakovec, građanin Hrvatske, Hrvat, uvređen sam i oklevetan insinuacijama od Hrvatske stranke prava Međimurske županije u članku pod nazivom “Manipulatori ili neznalice hrvatske povijesti ?!”, (“Međimurje” 26. srpnja o.g.), u kojem, između ostalog, stoji da smo člani spomenute Udruge, dakle Hrvati, “grupa ljudi težih kompleksa i primitivizma”, “neznalice i manipulatori hrvatske povijesti”,”anarhoidi”, “stari, senilni s bolesnim potezima”, itd. Narodna izreka kaže: “Čega je previše ni s kruhom nije dobro”. Naime, takvim objedima, umjesto programa i vizije za budućnost i razvoj Hrvatske, hrane nas pojedine stranke u predizbornim danima naše “demokracije”. Te i druge nepodopštine izrekli su Hrvati Hrvatima. A zašto?
Zato što nismo svi članovi HSP ili neke druge opcije postjugoslavenske desnice koja je narasla kao rijeka poslije kiše, bolje reći ustala od mrtvih, u posljednjih 20 godina, a sa ciljem da blate i prikazuju Tita i društveni sustav koji je stvorio u revoluciji kao zločince, odnosno zato što ne mislimo kao oni. Ne bi analizirao riječi uvrede za koje bi mogla dati obrazloženje medicinska, psihološka, sociološka i povijesna struka. Međutim, moram reći, odgovoriti gospodi, braći Hrvatima da, između ostalog, nisam neznalica s bolesnim potezima, a unatoč nadolazećoj 70. godini najmanje.”senilni” jer sve to mogu dokazati medicinskim nalazima. Rođen sam 1942. god., dakle, za II. svjetskog rata kada su povijest Hrvatske krojili fašisti i nacisti uz pomoć ustaša i domobrana, a onda su došli i partizani - pravi domoljubi koji su u AVNOJ-skom mozaiku postavili temelje Hrvatske, kao nitko u povijesti do tada. Zahvaljujući tom temelju Hrvatska je 1991. god. postala samostalna država, najprije zaslugom branitelja, zatim trenda globalizacije i, priznali ili ne, mnogih nikada i nigdje imenovanih niti spomenutih Hrvata koji su u prošlosti Hrvatske, pa i za vrijeme petokrake, radili na tome, odnosno na određen način dali doprinos u izgradnji puta hrvatske samostalnosti. Da li smo poskrbeli za taj dio naše bogate povijest? Vjerojatno ne! Ne bi rekao da je i to tajna kao što su i branitelji države. S ponosom mogu reći na temelju povijesnih činjenica, a ne proizvoljnih i paušalnih istupa, da nije bilo Tita i partizana ja i mnogi Međimurci i Međimurke danas ne bi bili Hrvati jer sam rođen za mađarske okupacije Međimurja koje je s Hrvatima na veliko zadovoljstvo predao tuđincima veliki vođa hrvatskog naroda. Tko je to bio svima je znano, i povijesti, osim desne opcije hrvatske programske orijentacije za budućnost koja svake godine kada su izbori akcentirano i ciljano aktivira programe za budućnost hrvatskog naroda u blaćenju Tita i svega što je stvorio s naglaskom o zločinstvo. Mi “neznalice i manipulatori povijesti” znamo za istinsku povijest i sreću što smo ostali Hrvati, a simptomatično je da li to znaju Međimurci i Međimurke
sveznalice u HSP-u Međimurske županije. Možda su neke druge narodnosti pa ih položaj u prošlosti i povijest Hrvata Međimuraca ne zanima ili su totalni neznalice svoje povijesti, a što konotiraju drugima.
Glede kamena smutnje - fotografije djeteta s posjete Kumrovcu u pionirskoj kapi - kao “neznalica”, primjerice, povijesti koju iole načitan čovjek može prepoznati i uočiti u sljedećoj činjenici. Da li su djeca i mladež s poklicima “Za dom spremni” i sa raznim obilježjima u rukama i na glavama iz vremena prohujalih vjetrova na raznim mitinzima diljem Lijepe naše “dovoljno zrela za rasuđivanje” i da li su “stekla dovoljno izobrazbe da bi na temelju vlastitog iskustva  i znanja znala razlučivati da li je simbol primjeran ili ne.”? Što ti Hrvati i Hrvatice rođeni od 1991. god. znaju o Titu, partizanima, ustašama, domobranima, fašistima, okupatorima hrvatskog naroda,
Narodno oslobodilačkoj borbi i stvarnoj povijesti Hrvatske, odnosno Hrvata? Znaju ono što im govorimo i kakvom manipulirajućom povijesti ih hranimo i bistrimo mozak, a to je neistinita, neobjektivna, nerealna i nestvarna naša povijest.
To potvrđuje činjenica da smo unatrag 20 godina za vrijeme predizbornih aktivnosti svjedoci izjava, pisanija i govorancija  o zločincima - Titu, partizanima i Komunističke partije. Ne branim i ne opravdavam bilo koga tko je počinio zločin, ali zašto ne čujemo rekapitulaciju o svim zločincima na prostoru Hrvatske za vrijeme II. svjetskog rata? Isto tako unatrag 20 godina nisam čuo ili pročitao, dakako, od desne opcije ni jedno riječ o dobrim stvarima Hrvata Tita, hrvatskih partizana i Komunističke partije Hrvatske. Ako ne za nas barem za one koji danas nose pionirske kape u Kumrovcu ili se kite i mašu raznim oznakama na mitinzima od rive nadalje. Da li se kod toga prepoznaje tko, kako i s kim manipulira, ne samo s hrvatskom poviješću već i nevinim hrvatskim naraštajem.
Neoborivo su bile i dobre stvari blatenih “zločinaca” za koje mi suvremenici tog razdoblja hrvatske povijesti znamo, iako smo stari, a ne “stari”, odnosno “neznalice”, “manipulatori”, “primitivci”,”senilni i s bolesnim potezima”. Stoga ćemo imati i što odgovoriti na pitanja naših unuka: Kako ste imali stalni posao, službu? Kako ste mogli imati penziju? Kako ste imali ta i ta prava?, itd., itd. Bilo kako da bilo ali je povijesno i neoborivo da je Tito i peterokraka nešto stvorio i ostavio u nasljeđe generacijama, a što ćemo mi ostaviti našim naraštajima?.
Bez razlike na sve okolnosti, uvrede i opise  kakvi smo u uvodno citiranom članku, nameće se nekoliko pitanja. Zašto smo Hrvati, ako smo istinski Hrvati, tako oštro podijeljeni na tolerantne i netolerantne? Tko nas i za čiji interes unatar Hrvatske tako dijeli? Zašto mi Hrvati trebamo ljevicu i desnicu, umjesto mojeg i tvojeg programi rada? Zašto mi Hrvati na početku 21. st. kojih je najviše, nakon što su sa scene nestali ustaše, partizani i domobrani, ne kažemo što nas briga što su oni imali 1941. - 1945. Mi se okrenimo sebi, svojoj i budućnosti naših hrvatskih naraštaja, koji uživaju ili će sutra uživati, odnosno doživljati samostalnost koja je stvarana ne samo mojom već i tvojom zaslugom. Zašto i na temelju čega, za čiju korist ili interes, bi hrvatski naraštaj mogao, morao ili smio samo izgovarati, pozdravljati s “Za dom spremni” ? Zašto mi koji nismo sudionici zbivanja 1941. -1945. govorimo i sudimo o tome? Drugim riječima zašto se opterećujemo bezveznim i nikome korisnim stvarima umjesto da se trgamo, nadmudrujemo, za budućnost naše Domovine i naših potomaka. Jedna Njemačka se danas ne pita za umrlog vojnika u Hrvatskoj, a Hrvatska troši zadnje atome energije i sredstva za negdje, pitaj Boga čije, iskopane kosti. I za kraj pitanje zašto i na
temelju čega krstimo novorođeno dijete? Je li ono “zrelo za rasuđivanje i razlučivanje da li mu je simbol primjeran ili ne”?
U nedavnoj nedjeljnoj emisiji na HTV ugledni hrvatski teolog koji radi u Bostonu je rekao - ja nemam pravo neshvaćati i nepoštivati stav i mišljenje drugog čovjeka jer je to osnov demokratskog društva...
Antun Novak