Noćni klub preko puta gradske uprave u Čakovcu?

U tjedniku »Međimurje« od 5. ožujka 2013. izašao je članak pod gornjim naslovom o kojem su između ostalog raspravljali gradski vijećnici na svojoj sjednici. Neki su stavljali primjedbe na noćni klub, na sadržaj njegovog rada i na noćni mir i red. Prema običaju gradonačelnik je odgovarao na primjedbe.
Lijepo je da se brinemo i o noćnim klubovima i noćnom životu kao i o radu tog budućeg kluba, no smatram da još nije vrijeme za otvaranje takvog kluba u jeku velike ekonomske krize, uz velik broj nezaposlenih, kao i velik broj zaposlenih građana, ali s niskim primanjima koji jedva proživljavaju ovo krizno vrijeme, te (mlađih) građana s kreditima i dugovanjima, koji ih teško otplaćuju. S druge strane otvaraju se humanitarne kuhinje za sirotinju, koja gotovo gladuje. A u isto vrijeme naša lokalna samouprava bavi se i pitanjima noćnog kluba nepoznatog sadržaja rada, koji bi radio noću do 4 pa čak i do 6 sati ujutro. I prije dvadesetak godina bilo je sličnih pokušaja za mlade, osnivanjem noćnih disko-klubova u kojima se kasnije konzumirao i alkohol pa ponegdje i droga i gdje su se događali kojekakvi ekscesi, a njihovi klijenti bili su čak i maloljetnici. Neki od njih nerijetko su u sitne jutarnje sate između subote i nedjelje, vraćajući se kući usput razbijali po gradu klupe, sanduke za smeće i sl., te su mirne građane koje su susretali na ulici, bez ikakvog povoda napadali i maltretirali. Jedan od takvih agresivnih susreta doživio sam u blizini stana, na sreću bez posljedica. O sličnim događajima i o nesigurnosti građana ne samo po noći, već i po danu u samom centru grada bilo je pljački i otimanja ženskih torbica i sl. U parku je još nesigurnije gdje je bilo i razbojničkih napada o čemu su pisale i ove novine.
Odgovorni iz Grada Čakovca u ovo krizno vrijeme, ne bi se trebali baviti nevažnim pitanjima o noćnom životu, te o mrtvilu grada i sl., dok se drugi gradovi i općine Međimurske županije bave otvaranjem novih proizvodnih radnih mjesta, otvaranjem tvornica i poduzeća kao što to rade Grad Prelog i Općina Donji Kraljevec. Zbog toga se pomalo gospodarsko središte seli iz Čakovca u Donje Međimurje, odnosno u Prelog i Donji Kraljevec. Već sada odavde ide više ljudi na posao u poduzeća tih općina, nego što je to nekad bilo obratno. I ne samo to, već su i neka Donjomeđimurska poduzeća iz spomenute općine i Grada poznata ne samo u Hrvatskoj, već i u Europi.
Kada pak je riječ o mrtvilu Grada Čakovca, napose centra, takva tvrdnja je netočna i neistinita. Jer upravo u tom dijelu grada, mnogobrojni kafići (i restorani) pobijaju navedenu tvrdnju. U ulicama kralja Tomislava, Štrosmajerovoj ulici, Franjevačkom trgu, Novakovoj ulici, Ulici Katarine Zrinski i Trgu Republike radi 13 kafića i restorana. Kafići rade na otvorenom prostoru od proljeća do zime i svojim stolovima i stolcima zauzimaju polovicu tog uličnog prostora. Oni su puni gostiju od prijepodneva do noći. Kroz njih dnevno prođe više stotina klijenata, većinom mlađih. Zar je to mrtvilo?
Osim toga, u Ulici kralja Tomislava, Štrosmajerovoj i Trgu Republike posluju četiri banke, toliko kao nekad u čitavom gradu, te nekoliko mjenjačnica i 5 do 6 zlatarna koje legalno otkupljuju zlato i srebro od građana, pa se i oko tih novčanih ureda i lokala okuplja dosta ljudi, ali ne kao proizvođači, već radi poslovanja s novcem i prodajom obiteljskog nakita. U bankama građani se zadužuju kreditima uz velike kamate, pa ih mnogi radi nesigurnih radnih mjesta nisu u mogućnosti otplaćivati, te se to rješava ovrhama i sl.
Zbog čega se u Čakovcu postavlja pitanje i za koga je potreban noćni klub i da li će korisnici noćnog života (do 4 ili 6 sati u jutro) biti sposobni nakon toga za rad na radnom mjestu? Ili se taj klub planira za one koji u zimi imaju mogućnost otići u inozemstvo na skijanje i nekoliko puta s čitavom obitelji otići na Jadransko more i na odmore u inozemstvo. A poznato je da velik broj (siromašnih obitelji) građana i djece nije niti vidjelo naše more.
Čakovec i društveni (noćni) život
No uz sve ono što je rečeno i skepticizma oko osnivanja noćnog kluba, potrebno je napomenuti, da je Čakovec u prošlosti pa čak i prije 1. svjetskog rata bio nadaleko poznat po društvenom životu s bogatim sadržajima. Iako je tada Čakovec bio trgovište, a nakon 1934. gradić s oko 5 do 6.000 stanovnika, u njemu se odvijao dinamičan društveni život kroz razne oblike, a najpoznatije okupljalište je bilo “Trgovački kasino” (danas zgrada Sindikata) u kojem su se u slobodno vrijeme okupljali trgovci, činovnici banke i štedionice i još neki. U njemu se odvijao društveno-zabavni život uz plesove, igranje šaha, domina, kartanja, biljara. Uz muške bili su i ženski članovi. Klub je radio dnevno do 24 sata i naplaćivala se članarina. Sličan društveni život odvijao se i u nekoliko kavana. On se nastavio i nakon 1. svjetskog rata sve do 1940./41. uz amaterska kazališta “Zrinski” i Učiteljske škole, te tri kina. K tome od 1934. i novi Katolički dom u Čakovcu bio je okupljalište omladine u društvu KROM-a i starijih, većinom obrtnika u društvu “Branimir”. I u njima se odvijao društveni život kroz amaterska kazališta i kroz druge oblike druženja.
Iako su se promjenama državnih režima mijenjali i oblici društvenog života (u SFRJ), zadržale su se mnoge od nabrojenih aktivnosti. Mladež se okupljala u sportskim objektima na uvježbavanju i održavanju masovnih gimnastičkih sletova, a radnici na radničkim sportskim igrama i sl. Teško je (i nepotrebno) nabrajati razne oblike i sadržaje okupljanja i druženja građana u prošlosti našega grada. No potrebno je spomenuti i to, da je i u ono doba, godine 1931. bila svjetska ekonomska kriza, koja je zahvatila i Čakovec, ali bez ukidanja radnih mjesta, bez pljački pa su građani lakše prebrodili tu krizu.
Jedan od najvećih razloga, da u gradu vlada mrtvilo i da nema noćnog života, je velika promjena u načinu života. Prije nekoliko desetljeća u naša domaćinstva počela su ulaziti suvremena dostignuća: televizija, telefoni, kompjutori, motorizacija i dr. i time korjenito izmijenila naš način života. Sva ta tehnika je građane toliko zaokupila, da njima ostaje malo vremena za (nekadašnje) druženje, pa i za noćni život. Taj novi način života traži i mnogo veće izdatke od domaćinstva. S takvim novim načinom života teško se nosi velika većina građana, pogotovo onih koji su ne svojom krivnjom ostali bez radnih mjesta i bez sredstava za normalan život.
Zbog toga sam protiv otvaranja noćnih klubova u ovo krizno doba sve dok i većina građana može biti korisnik tih klubova.
Josip Črep,
umirovljenik, Čakovec