Glas javnosti 16.01.2013. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 11:20.

Poslije blagoslova - praznina...

Eto, završeno je i ovo božićno vrijeme. Kupili smo jelke s ushićenjem i radošću zbog nadolazećih blagdana a sada se raspremaju pomalo sa sjetom, tugom a pomalo i ogorčenjem zbog neispunjenih očekivanja. Uz dolazak Božića od pamtivijeka ide i blagoslov obitelji - ne kuća (kuću, dvorište i ostale objekte blagoslivlja vlasnik svetom vodom na dan Sveta tri kralja). Ponavljam, posveta OBITELJI. Ta riječ OBITELJ, toliko prisutna u medijima ovih dana, bila je veoma aktualna i u propovijedi župnika u crkvama. I kad je došao taj dan, tih pet najočekivanijih minuta u godini za konkretnu obitelj - blagoslov, kojeg donosi župnik, umjesto zadovoljstva, sreće, ushićenja zbog tog događaja (jer sa župnikovim blagoslovom u obitelj ulazi Krist) - nevjerica, razočarenje na granici gorčine. Nakon protokolarne ceremonije, umjesto da se župnik posveti obitelji (starca da pita za zdravlje, dijete za božićne darove koje je dobilo, ukućane - kako su), da iskaže bilo kakvom gestom da mu je I TA OBITELJ VAŽNA, on se posvećuje administrativno-birokratskim stvarima - prikupljanjem podataka koji već ionako postoje u župnim papirima. Dakle nije bitna obitelj, nego podaci, a sve ostalo je onako, usput.
Da, razočarana sam. Poslije blagoslova ostala je praznina, ostala je “prazna flaša” koju ste velečasni, spominjali u svojoj propovjedi. Spominjali ste da postoje ljudi koji su kao prazna flaša, koji ne razabiru u određenom momentu bitno od nebitnog. Sada se ja pitam tko je ispao “prazna flaša”, kome je bilo bitno ono što je tog momenta nebitno.
Da, razočarana sam. U crkvi iskazujete fantastično umijeće govorništva (pravi orator) i pokušaja komuniciranja s vjernicima, zato sam bila nemalo iznenađena takvim postupkom prilikom blagoslova. To je još jedan dokaz da onaj tko umije dobro govoriti ne mora znati i dobro komunicirati, pogotovo “licem u lice”. (Pavao Brajša, “Umijeće razgovora”).
Prilikom jedne propovjedi spomenuli ste da Bog ne traži od čovjeka previše, samo da mu se posveti od tih 10080 minuta u tjednu barem 45 minuta koliko traje misa. Pa ako upotrijebimo matematiku - pretvorimo godinu u minute, poželjne minute na misi i usporedimo s vaših pet minuta u godini posvećenih obitelji (ali ne administrativnih) - NEUSPOREDIVO. Kod sljedećeg blagoslova obitelji stvarno se posvetite obitelji. Pokažite da vam je I TA OBITELJ važna iako niti jedan njezin član nije u crkvenom zboru, crkvenom odboru, ne čita u crkvi niti slika u crkvi. Na ovakav istup sam se odlučila jer sam i druge mještane čula slične reakcije ili pak skoro identične. Sa željom da sljedeći blagoslov obitelji bude stvarno blagdan za obitelj
V.S. iz Kotoribe

Izvor: 3012