Poštovani gospodine Dino Blažeka...

Od čega zapravo da počnem? Pa eto… pošto sam bio potpuno nespreman za rad pod pritiskom, kao i prekovremeni rad (osim ako nije pošteno plaćen) nisam si mogao dozvoliti da me netko iskorištava. Iskreno me zaboli za ciljeve vaše firme, ako plaćom nisam mogao pokriti svoje tekuće troškove, plus da mi ostane za pristojan život. I da, da ne zaboravim… govorim o plaći koju do današnjeg dana niste isplatili. Funkcioniram po principu koliko para – toliko muzike. Također, uopće me ne zanima što ste u problemima jer ja nisam sudjelovao u dobiti u vašoj firmi, već sam radio za plaću i očekivao da izvršavate i to vrijeme. Baš kao što ste vi od mene očekivali da izvršavam svoje i da budem na poslu radnim danom. Pa naravno da sam vas napustio, bez obzira na to što nisam našao bolji posao.
Da ponovim, ja sam radio za plaću a vi za dobit. Komunikativan sam s pristojim i ljubaznim svijetom, a za neplatiše imam kratak fitilj. Nepristojan sam na nekoliko svjetskih jezika, ali ozbiljan razgovor vodim samo na hrvatskom. Nemam neke visoke škole, ali smatram da je uspjeh završiti bilo što u ovoj zemlji, ovakvoj kakva je. Preživjet ću ja i bez vas, jer sam radoznao i mislim da život ima smisla bez umiranja na poslu koji, ponavljam, nije bio plaćen.
Čuo sam i kod vas par zapadnjačkih fora, al to prolazi samo u slučaju kad bi ponudili i zapadnjačke plaće, ali i uvjete rada. Nažalost, daleko ste vi od toga. Dapače, mislim da nikad nećete biti ni blizu. I da, postoje stvari koje bih u životu radio iz čistog entuzijazma, besplatno ali nažalost to nije posao koji ste vi nudili. Počnite razmišljati glavom i zapitajte se… koliko će vam vremena još prolaziti vaš način rada? Da ne isplaćujete ljude koji su radili ili koji rade za vas… tj. za plaću kojom bi prehranili svoje obitelji. i na kraju, što je zapravo svrha ovog pisma? Bez obzira što ste na početku spomenutu vi, to pismo zapravo nije ni upućeno vama jer bi to bilo uzalud potrošeno vrijeme. Upućeno je građanima isključivo radi toga da ne nasjedaju kao što sam nasjeo ja i nekolicina drugih. Iako, zna vas već cijelo Međimurje. Nažalost, ne po dobrom. Ostat ćete sami… a što onda?
Darko Leskovar