Ria i Majkl z Međimorja

Ovih dana dobih pismo iz zagrebačkog Jaruna od gđe Ružice Jukić, «Sobočanke» kako se potpisala, o temi koja je, nažalost, odveć poznata ali , još žalosnije, neprestance aktualna. Mislim zato da privatno (pismo) treba i mora postati javno te ga prenosim bez ikakva komentara jer mu on nije niti potreban.
«Pošto ne znam bolju i kompetentniju osobu kojoj bih iznijela svoj «problem» pišem Vama.
Nedavno smo dobili unučicu(petu) i kad me snaha (Dalmatinka) upitala koja su uobičajena ženska imena u Međimurju, ja sam joj na brzinu izrekla nekoliko, a onda sam uzela naš list «Međimurje» i iz rubrike umrlih pročitala još pregršt. Snaha je bila iskreno zadivljena, a ja sam je onda nažalost spustila na zemlju, pokazavši joj imena novorođenih. Nije mogla vjerovati jer umjesto Katarine, Marije, Elizabete, Štefanije, Matilde, Rozalije, Franciske, Terezije… ili Antuna, Josipa, Franje, Stjepana, Ivana, Petra…, u rubrici rođenih čitale smo: Vanesa, Adisa, Tijana, Rebecca, Ria, Misa, Patricija Olivera, ili Kevin, Patrik, Elvis, Dušan, Alen, Saša, Siniša, Robert, Majkl, Benjamin… Katastrofa!
Kad smo čuli da se netko zove Roko ili Jure, znali smo da su iz Dalmacije, Štefek i Francek su kajkavci, Mata i Stipa Slavonci, a sada? Poštovani profesore, što nam je činiti? Mene srce boli od te «devastacije» i možete li Vi barem išta učiniti – barem upozoriti, ukazati?»
Eto, ja bar nešto činim, šaljem «Međimurju». Nadam se samo da ga budući roditelji čitaju.
Stjepan Hranjec