Savska Ves - selo po mjeri čovjeka?!

Savska Ves, selo u kojem bi mnogi željeli zasnovati dom i obitelj, tako blizu međimurske metropole, ali i dovoljno daleko da se uživa u tišini i prirodi, naselje u kojem cvrkut ptica i zelena livada nisu samo pusta želja, već svakodnevnica.
Međutim, kako medalja uvijek ima lice i naličje, postoji i drukčija realnost i slika od one koju stvori subjektivni promatrač. Poslovica „Ne zna se tko tu pije, a tko plaća“ idealna je za opis situacije. Ustvari, zna se, kao i uvijek, tko plaća, vrijedni i pošteni ljudi koje traže malo zauzvrat, a ne dobiju ni mrvice. Selo stagnira već godinama. U mjesnom odboru sjede ljudi koji ne žive u selu, nogometni klub je u rasulu, društveni (vatrogasni) dom služi za povremene „skupštine“ i privatne zabave po ključu podobnosti, povlastice uživaju samo lokalni šerifi, dječja igrališta su uništena pa zjape prazna, mladi i djeca su prepušteni sami sebi, čovjek je čovjeku vuk. Vrijeme je da se kaže DOSTA! Dosta nam je ne igranja nogometa da se ne uništi trava na igralištu kluba za koji uredno plaćamo članarinu, dosta nam je da rođendane slavimo po društvenim domovima u drugim selima jer netko ima dvostruka mjerila, dosta nam je da se djeca nemaju gdje igrati i družiti, dosta nam je nesposobnih kvazi političara koji gledaju svoje interese, a najviše od svega nam je dosta da nas smatraju huliganima i propalitetima usprkos našim diplomama i ljudskim vrijednostima. Želimo ljepšu i bolju Savsku Ves koja će biti selo svih nas, želimo da odgovorni u nama vide saveznike, a ne kamen spoticanja, želimo da isti shvate kako su izabrani od nas i zbog nas.
Želimo svoja prava, ali ne bježimo od obaveza i odgovornosti!
Ogorčena mladež
Savske Vesi