Sedamdeseta obljetnica odvođenja u Šarvar

Za koji dan, početkom listopada, navršava se 70 godina od masovnog uhićenja i odvođenja oko tri stotine Međimuraca u mađarski logor u Šarvaru, sjeverno od Balatona i Bakonjske šume. Prigoda je da se toga prisjetimo.
I osobno sam, zajedno s bratom Lenekom, to proživio u Goričanu gdje sam se privremeno sklonio. Bilo je sunčano jutro kad su se mađarski žandari nenadano pojavili u pratnji domaćeg suradnika okupatorske vlasti, mađarona, koji im je služio i kao prevodilac. Tako i kod petnaestak drugih obitelji u selu. Dognali su nas u dvorište žandarmerije kod škole na početku sela. Oko podneva sproveli su nas u Donji Kraljevec gdje su nas na željezničkoj postaji čekali pripremljeni teretni vagoni. Tijekom dana stizale su skupine uhićenika iz Preloga i ostalih mjesta. Predvečer je iz Čakovca stigao posebni vlak s uhićenim ljudima u Čakovcu i ostalim selima. Naše su vagone prikopčali uz taj vlak.
Vožnja je trajala cijelu noć. Nagykanizsa, skretanje prema sjeveru, dugo čekanje u Sombathelyju, vicionalnom prugom prema Sarvaru i Veszpremu. Budni, ležeći na slami, oskuškujemo glasove na postajama.
Crne misli i strepnja u nama. Ujutro - Sarvar. Iz brojnih vagona izlaze stotine ljudi. Odvode nas do obližnje napuštene tvorničke hale. Internalo tabor! Visoko na postolju stražar nas motri s uperenom puškom. Duga hala s troredom drvenih prični. To su nam ležajevi.
U dvorištu ograda spram drugog kompleksa zgrada. Sve pusto. Poslije nekog vremena čujemo glasine da je tu bilo zatočeno pet tisuća ljudi iz okupirane Vojvodine. Sudbina im je nepoznata.
• Ima nas različitih - ima nas različitih po profesijama i školovanju: seljaka, radnika, skupine intelektualaca, radićevaca, ljevičara, sindikalista... Svi jedinstveni u otporu mađarskoj okupaciji. Uz brata i mene, studenata prava i filozofije, tu je i Štef Petković, student agronomije. Odmah smo se zbližili. Otac mu je bio zastupnik HSS-a za preloški kotar. Za tajnika kotarske organizacije HRSS-a izabran je već 1921. od početaka djelovanja radićevaca u Međimurju. Odmah je 1941. uhićen. Bolestan i slomljen od zatvorskih mučenja, umro je ubrzo.
S nama u logoru našao se i poznati radićevac iz Preloga odvjetnik dr. Matek Slaviček, inače porijeklom iz Goričana. Na poznatim petosvibanjskim izborima 1935. bio je zamjenik kandidata Ivana Petkovića. Mađarske okupacijske vlasti uhitile su ga već 19. travnja 1941., par dana nakon dolaska okupatorske vlasti. Sjećam ga se kad je jedne večeri u zimu 1937. došao na sastanak Seljačke sloge k nama u Goričan i počeo oduševljeno govoriti o nedavno izašlim Krležinim “Baladama”. Citirao je pojedine stihove. Pred nama se otkrio svijet patnji i seljačkog bunta, bunta hrvatskog čovjeka, izrečen jezikom bliskim i međimurskom seljaku i radniku. Slaviček je umro 1954. shrvan bolešću zadobivenom po mađarskim zatvorima.
• Jesen u sjećanju - ta mi je logorska jesen u Sarvaru ostala trajno u sjećanju, a živo bih je se prisjetio kad bih se kasnijih 60-ih, 70-tih godina vozio brzovlakom uz Balaton prema Pešti: u daljini preko jezera nazirala se Bakonjska šuma, zastirući pogled na daleki Sarvar. Intenzivno žutilo lišća breza i jablana pokraj ceste kojom su nas vodili na posao i vraćali u napuštene hale, a mi stupamo kao roblje, lišće oko nas u drvoredu u punom cvatu. Nebo bez oblačka. Nijemo, beskraj svemira. O, kako ta sjećanja još žive u meni.
Sjećajući se danas tog tragičnog razdoblja u našoj povijesti - odvođenja u logor međimurskih Hrvata, ne mogu a da ne upitam: je li još netko, osim mene, od tadašnjih logoraša još živ? Morti bo se nešči javil.
Ivo Horvat,
Zagreb