Gradovi i općine 19.01.2011. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 11:13.

BESKUĆNICA ZDENKA HORVAT IZ ČAKOVCA DANIMA NIJE NIŠTA JELA

Nekoliko dana prije Božića Zdenku Horvat (51) iz Čakovca stanodavac je izbacio na ulicu. Prije toga, njezinog 17–godišnjeg sina Centar za socijalnu skrb smjestio je u đački dom u Čakovcu kako bi normalno mogao nastaviti pohađati treći razred Graditeljske škole. Ona već tri tjedna tumara ulicama grada kao beskućnica. U trenutku u kojem je nazvala rekla je da pet dana nije ništa jela. Božić je dočekala pred crkvom, pružala ruku, no ljudi gotovo ništa nisu dali.
- Počela sam se skrivati po napuštenim podrumima, spavam na klupi sjedeći, sram me ući u neku trgovinu i moliti kruh – rekla je Zdenka koja je stjecajem okolnosti postala beskućnica. U takvoj situaciji prijatelja više nema, a muž Stjepan prije pet godina umro je od posljedica tumora na mozgu.
- Udala sam se iz Slovenije u Dunjkovec i odmah smo bili podstanari. Muž je radio kao pekar, a ja sam bila domaćica. Godinu dana prije njega oboljela sam i ja od raka dojke, lijevu dojku su mi odrezali. Tom rukom gotovo više ništa ne mogu – kroz plač govori beskućnica koja ima pravo na 700 kuna obiteljske mirovine, ali zbog kredita koji je uzela da bi obnovila tuđu kuću, sada nema niti lipe.
- Živjeli smo neko vrijeme kod jednog čovjeka u Nedelišću koji je obećao da će mi dati pola kuće, zato sam je obnovila. Ubrzo, on se propio i završila sam s djetetom u stanu muževe tete u Čakovcu. Ona je umrla, a grad je uzeo stan jer je bio gradsko vlasništvo. Tako smo dospjeli na Jug Čakovca, odakle sam izbačena prije Božića. Postala sam prosjakinja… - zaplakala je  51–godišnja žena koja u očaju traži neko rješenje. Ljudi svašta pričaju - da se druži s klošarima, da pije…Zavapila je da joj netko pomogne jer joj ne preostaje ništa nego da se ubije, rekla je. Za Božić je posjetila sina koji je, dirnut njihovom situacijom, kroz plač rekao:
- Mama, snađi se…
Što god da je posrijedi, može li se, nekako, ovoj ženi pomoći?
Zinka Čižmešija

ZDENKA: Nakon što su dijete odveli, stanodavac je pričekao da izađem iz stana. Zatim je promijenio brave i otišao u Zagreb. Stvari koje imam još su tamo, nosim samo ovo što imam na sebi…

SUZANA BELOVIĆ, ravnateljica Centra za socijalnu skrb:
- Mi smo postupili po zakonu. Dijete smo smjestili u dom i platili njezinu stanarinu koju je bila dužna. Ona nema papire o radnoj nesposobnosti, zato nismo ništa poduzimali. Što se događalo između stanodavca i nje dalje, mi ne znamo.

Izvor: 2908