Čakovčanin Sandro Papić boravio na Tajlandu

U potrazi za poslom, mnogi Međimurci, posebice mladi ljudi, ne ustručavaju se otići ni na drugi kraj svijeta. Neki ostaju duže vrijeme, neki probaju, pa se iz različitih razloga vrate u rodni kraj, nekima već i navika postane mijenjanje posla i sredine. Čakovčanin Sandro Papić, dečko iz Martana, prošle je godine u dva navrata boravio na egzotičnom Tajlandu na kojem je u jednoj privatnoj školi podučavao engleski jezik. Na put u daleku azijsku zemlju odlučio se, kaže, zbog monotonije života, želje za avanturom, ali i nezadovoljstva na poslu u vlastitom zavičaju.
- Preko interneta saznao sam za mogućnost odlaska na Tajland. Nije mi dugo trebalo da odlučim. Riješio sam papire i krenuo na put. Tamo sam bio predstavnik europske kulture u jednoj privatnoj školi. Mlade Tajlanđane, iz imućnijih obitelji koje svojoj djeci mogu priuštiti privatnu školu, učio sam engleski jezik te bio asistent u nastavi, priča Sandro.
Dojmovi podijeljeni
Podijeljen je, kad je riječ o dojmovima koje je donio s Tajlanda.
- Primjerice Bangkok. Užasno je prljav i prometno začepljen, no, s druge strane, neopisivo bogat svakakvim sadržajima, zaista grad u kojem se život odvija 24 sata dnevno. Taksi je bagatela, a na svakom koraku može se vrlo jeftino kupiti i hrana, poput minijaturnih banana i drugog svakakvog voća, živih rakova i škampi koji još doslovno skaču po tanjuru, pečenih skakavaca, rižinog vina… Tijekom boravka proputovao sam cijelu zemlju. Zaista je lijepa i egzotična. Na sjeveru su džungle, a na jugu rajske plaže, tirkizno more.
Ističe i kako se na Tajlandu ne radi baš mnogo.
- Svako malo pa neki praznik, i to dani koji kod nas nisu neradni, kao što su dan policije, dan glazbe, dan učitelja, sportski dani. Ne radi se ni dok tamošnji kralj ili netko od članova njegove obitelji slavi rođendan. Uz to, kako je riječ o budističkoj zemlji, mnogo neradnih dana odnosi se i na različite vjerske blagdane, mislim da ih je tijekom godine čak devedeset. Općenito, život je opušteniji i po rijetko se čemu može usporediti s onim u Hrvatskoj ili bilo gdje na zapadu. Ipak, Sandro priznaje kako ni tamo nije lako doći do posla, osobito stalnog, zato je i boravio tek na određeno vrijeme.
- Konkurencija je velika. Kao i drugdje, ima mnogo podmetanja pod noge, bez posla se može ostati zbog sitnice. Kad ste stranac, sve to još više dolazi do izražaja, ističe. Dodaje kako je za boravka sreo dvojicu Hrvata. Jedan, kaže, živi u staklenoj vili u elitnom dijelu Bangkoka. Bavi se uvozom proizvoda poznatih tekstilnih i obućarskih marki iz Europe koje kupuju bogatiji Tajlanđani, ali istodobno izvozi na zapad, odnosno preprodaje tajlandsku i kinesku robu. Drugi Hrvat živi mnogo skromnije, u selu. Bavi se prodajom putem e-baya…
Sandro Papić zasad ne razmišlja o povratku na Tajland, no, niti ne isključuje tu mogućnost.
- Privlače me i Južna Koreja, Filipini, Japan. Ako se nađem u prilici, radio bih i tamo jer ovdje u Hrvatskoj doista je gotovo nemoguće pronaći posao, zaključuje mladi Čakovčanin.
Velimir Kelkedi