Črečan će imati jedinstven konjički centar

Svoju je osobu stavila u službu rada s konjima, konjičkim sportom i terapijskim jahanjem, pa je već i samo druženje s njom poput terapije. Osječanka Ema Prokeš pršti mladenačkom energijom, idejama, entuzijazmom, upravo zaraznim pozitivnim odnosom prema svemu što je okružuje. Nakon što je život u srcu Slavonije zamijenila onim u Črečanu, na imanju za koje je zajedno sa svojom majkom Jadrankom “odmah znala da je to to”, danas u funkciju polako stavlja obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo u službi seoskog turizma.
Za Emu je ovaj angažman prirodan slijed stvari. Pogotovo ako znamo da je diplomirana inženjerka zootehnike, da su životinje, dominantno konji, dio njezina života od djetinjstva i da s mladenačkom strašću uvjerljivo govori o onome što želi stvoriti u Črečanu. Turistička zajednica Općine Nedelišće njezin je projekat već okarakterizirala kao novi turistički proizvod.
- Već sada na našem imanju imamo sve uvjete za terapijsko jahanje. Držimo devet konja, a kako imamo dovoljno štala, na pansionu imamo jahaće konje drugih vlasnika. Profesionalno se bavim konjarstvom i konjičkim sportom već godinama, od čega sam tri godine bila “stable manager”, dakle upravljala sam sustavom za držanje konja, u Irskoj i Njemačkoj. Pedagoško iskustvo, koje je nužno želite li raditi u području terapijskog jahanja, stekla sam kao trenerica i instruktorica jahanja od 2000. godine. Svih ovih godina imala sam puno rezultata na natjecanjima i zadovoljnih klijenata - kaže Ema Prokeš.
Zapravo vrlo skromna u obrazlaganju svog dosadašnjeg rada, gotovo je zatajila da je specijalist u uzgoju i obučavanju konja, aktivna sutkinja u preponskom i dresurnom jahanju. Koliko žarko želi biti stručna i u predstojećim projektima na kojima radi, poput spomenutog seoskog turizma, govori podatak da na osječkom Ekonomskom fakultetu polazi studij marketinga posebnih područja.
- Kroz zadrugu Animalogic radim na projektu koji će u Črečanu ujedno biti i atrakcija. To će biti jedinstven konjički centar čiji ćemo sadržaj obogatiti izložbenim postavom kovačnice, nekadašnje seoske trgovine, kušaonice hrane, objedinjavat ćemo i ponudu drugih obiteljskih gospodarstava. Surađujemo s uzgajivačima stoke, ratarima koji uzgoj baziraju na ekološkoj proizvodnji, vlasnicima ribnjaka u Črečanu, svima koji dijele naše ideje i način života i rada - kaže naša sugovornica kojoj u svakodnevnom poslu pomaže Pero Čurčija.
- U mirovini sam i imam dovoljno vremena da svaki dan malo pomognem. Volim konje, znam kako brinuti o njima, ali Ema zna puno više. Mislim da je ovo na čemu radi sjajno i da će zaživjeti u pravom svjetlu - kaže Pero koji volontira ne želeći ni kunu naknade zauzvrat.
Da nije recesije
Uređenje i opremanje ovog specifičnog imanja dugotrajan je posao kojem treba i, pretpostavljate, financijski podstrek. Iako se to naoko ne vidi, već je dosad u drenažu, adekvatno opremanje i održavanje platoa za terapijsko jahanje uloženo mnogo. Pitali smo - izlaze li poslovne banke ususret ovakvim projektima?
- Investicije koje smo dosad odradili doista se izvana ne vide, a uvjet su da adekvatno radimo s polaznicima terapijskog jahanja. Kredit je teško dobiti i na tome radimo već neko vrijeme, no paranoja recesije kao da je zablokirala sve oko nas. Neka, sigurna sam u ovo što će u Črečanu zaživjeti i mislim da ćemo biti jedan od oglednih primjera za terensku nastavu i studijske izlete. Majka i ja imanje smo kupile u stanju koje je doista tražilo puno rada, tako da smo najprije morali ukloniti suvišne stvari i otpad, očistiti sve objekte i dalje ih uređivati, na čemu još uvijek svakodnevno radimo - kaže Ema Prokeš i dodaje da će se stanje u dvorištu s vremenom bitno promijeniti. Samo im treba vremena i povjerenje onih koji posreduju između štednje i investicija.
A. Ličanin