Ivan Hajdarović: Neću posustati dok ne dobijemo liječnika

Najmanja hrvatska općina, općina Dekanovec koja se 1997. godine odvojila od općine Domašinec, u svibnju će proslaviti dvadeseti rođendan. Na čelu Općine je jedan od najdugovječnijih međimurskih načelnika na toj funkciji, Ivan Hajdarović (60) iz redova HDZ-a. U sastavu općine je samo Dekanovec koji se proteže na šest kilometara kvadratnih, a u kojem danas, prema riječima načelnika, živi oko 1.000 mještana.

Funkciju načelnika obavljate gotovo dva desetljeća. Na koje ste rezultate najponosniji?
- Vrijeme je proletjelo, no, svaka je godina bila posebna. Puno je ambicija, a čovjek iza sebe želi ostaviti rezultate. Veseli me što sam na neki način bio izabranik očeva sela kao jedan od onih koji se isticao kao mladi predsjednik omladine, tajnik nogometnog kluba i dugogodišnji igrač, predsjednik Ferijalnog saveza... U malom mjestu najviše veseli kada netko vanjski primijeti da je napravljen velik iskorak. Mnogi koji dođu i ostanu u Dekanovcu. Sa suradnicima sam našao zajednički jezik i uspjeli smo s projektom Ljudi jer smatram da je uzalud urediti objekte i ulice, ako ljudi odlaze iz naše sredine. U općini je trenutno oko 220 djece i mladih što nas najviše raduje. Stanovništvo nam nije u opadanju. Uspjeli smo izbrendirati ime jezeromeštra Florijana Andrašeca. Žalosti me što priču o kantoru većinom promoviramo sami, iako se posljednjih godina uključila i Županija.

Kako ocjenjujete suradnju s vijećnicima?

- Početak je bio jako težak jer smo svi bili bez iskustva, učili smo i s vremenom i naučili. Volonterskim radom smo uredili prostor vijećnice, uveli grijanje, promijenili stolariju... Sastavi vijeća su bili raznoliki, a ključno je što su svi podržali istu perspektivu razvoja, jer u suprotnom ne bismo uspjeli u brojnim projektima. Uvijek sam u različitosti pokušavao saslušati svaku stranu i odvagati težinu argumenata. Ambicije su bile velike, novca je bilo malo, no, shvatili smo da treba raditi korak po korak. Rezultati se mogu očekivati jedino ako su glave vijećnika zajedno. Nije prošla ni jedna godina, a da nismo imali barem desetak spremnih projekata i uvijek uspijemo osigurati barem neka sredstva za razvojne projekte.

Čime niste zadovoljni?
- Priču o razvoju započeli smo na temelju podataka o lošoj demografskoj slici. Od malena me vuklo da pokušam biti pokretač napretka u ovoj sredini i nuditi smjer razvoja. Ostvareno je gotovo sve što smo zacrtali. Ono što nismo uspjeli je otkupiti kuću kantora Andrašeca i urediti je u muzej.

Tu je i pitanje liječnika. Imamo dokumentaciju za rekonstrukciju postojećeg objekta i građevinsku dozvolu za preseljenje vatrogasnog doma i prostora za društvene namjene u poduzetničku zonu. Time bi zgrada pokraj Općine postala dom zdravlja u kojem bi radili stomatolog, liječnik i ljekarna, dok bi u gornjem dijelu bili stanovi. U povojima je i kanalizacija koja bi u Dekanovcu u sklopu aglomeracije mogla biti završena do 2023. godine.

Niz godina bili ste načelnik volonter...

- U početku je zapravo bila i obaveza da budemo volonteri jer proračunska sredstva nisu bila dostatna za plaće. Bez naknade sam radio više od 10 godina. Mislim da bi bilo dobro da svi na takvim pozicijama, barem neko vrijeme, probaju raditi kao volonteri, da vide i osjete što znači voljeti jednu sredinu i nuditi svoje vrijeme, znanje i iskustvo, a za to ne primati naknadu.

Dekanovec ima malu stopu nezaposlenosti, no, većina ljudi na posao odlazi izvan mjesta. Kakve su mogućnosti za intenzivniji razvoj gospodarstva i otvaranje novih radnih mjesta?

- Imamo gotovo najveću stopu zaposlenosti među općinama, a nedavno smo, pomalo nerealno, proglašeni i najbogatijom međimurskom općinom prema prihodima po broju stanovnika. Imamo riješenu kompletnu infrastrukturu u poduzetničkoj zoni pa sada očekujemo da će na tim preduvjetima rasti broj tvrtki koje će i zapošljavati naše mještane, što bi moglo za sobom povući i nova doseljavanja. Vrtovi Dekanovca su spremni za dolazak novih obitelji. Imamo vrijedne poljoprivrednike koji mogu proizvoditi, ali proizvodnju nemaju kako kapitalizirati, jer plasman proizvoda na tržište nije na nivou. Napravili smo projekt proizvodnje zdrave hrane koji bi uz brend Florijana Andrašeca i razvoj turizma mogao biti zaokružena priča.

Još jednom ćete na izborima tražiti povjerenje mještana. Što želite ostvariti u idućem mandatu i do kada se vidite u politici?

- Mandat bih želio završiti s riješenim pitanjem doma zdravlja, time bi bila stavljena točka na i moje vizije iz sada već davne 1997. godine. Za to nam treba pomoć države i Europske unije. Cestom do rijeke Mure pokazali smo da se znamo nositi s velikim projektima. Budući da svih ovih godina imam veliku podršku obitelji, te još uvijek vidim prostora za napredak, imam znanja i volje, od politike bi me mogla razdvojiti jedino bolest.

Godinama čekamo otvaranje ambulante

Mještani s kojima smo razgovarali zadovoljni su kvalitetom života u najmanjoj međimurskoj općini, no, još uvijek s nestrpljenjem išćekuju dom zdravlja. Također, smatraju da ne bi bilo na odmet kada bi na raspolaganju imali još jednu trgovinu.

Vesna Rob, domaćica: "Jako sam zadovoljna životom u našem mjestu. Pogledajte oko sebe i vidjet ćete da je sve lijepo uređeno. Imamo pješačke prijelaze, javnu rasvjetu, asfalt sve do Mure, prometne znakove... Posao se odrađuje jako pedantno pa bih za uređenje naselja dala čistu peticu. Još da dobijemo dom zdravlja, baš nam ništa drugo ne bi trebalo."

Biserka Pintarić, domaćica: "Moja se obitelj dugi niz godina bavi uzgojem golubova. Stoga nam iz drugih zemalja često dolaze zainteresirani kupci koji uvijek imaju samo riječi hvale za našu općinu. Drago mi je što se njeguje uspomena na Florijana Andrašeca jer se sjećam da su nekada moji roditelji plesali i pjevali u nastojanju da se očuva njegova ostavština, a danas to isto rade najmlađi stanovnici."

Ana Magdalenić, umirovljenica: "Nekada sam radila u Njemačkoj pa znam kako izgledaju male sredine u inozemstvu. Zadovoljna sam jer imamo sve što nam treba- poštu, trgovinu, kafić, a sve nam je nadohvat ruke. Bilo bi dobro da napokon dobijemo ambulantu pa da nam liječnik može posvetiti više vremena. Ponekad se dogodi da je na groblju viskoa trava, ali to se onda brzo odradi."

Mirjana Kos, domaćica: "Mislim da imamo sve što nam u selu treba. Jedino što već duže vrijeme čekamo dom zdravlja pa naši ljudi liječniku moraju odlaziti u Domašinec. Tamo je gužva i dugo se čeka pa su neki time nezadovoljni. Priča se da bismo u idućih nekoliko godina trebali riješiti i pitanje kanalizacije, a kad se te dva važna projekta ostvare, ništa nam neće nedostajati."