Josip Balog iz Lončareva kod Podturna tvrdi da zna formulu za sretan suživot Roma i Hrvata

U Općini Podturen Romi čine znatan postotak stanovništva, zato ima Vijeće romske nacionalne manjine kojem je na čelu Josip Balog, stari aktivist u pitanjima romske zajednice. Pred četvrt stoljeća među osnivačima i čelnicima prvih romskih udruga i stranaka, Josip je danas i vijećnik u Općinskom vijeću Podturna. Javnosti je poželio iznijeti aktualnosti i - zamjerke: - Bojim se da od svih tih organizacija i udruga nije bilo puno koristi, ali ne našom, nego krivicom društvene zajednice koja nam je trebala pomoći, odnosno lokalne samouprave, a najviše regionalne, županijske samouprave i uprave. Da su prihvaćani programi koje smo nudili, sadašnje problematike vezane uz Rome, puno krađa i nasilja, gotovo da ne bi bilo. A velika stihija tek dolazi i nitko ju neće moći zaustaviti, svakako ne ako se nastavi neaktivnošću i izostankom suradnje s romskom zajednicom. Mi nudimo rješenja, ne tražimo samo prava, spremni smo prihvatiti i obveze, ali za to moramo biti uključeni u rješavanje problema.

Ključ je obrazovanje, svi problemi kojima naša zajednica opterećuje većinu, sve više i zbog demografije, velikog broja djece kojem je razlog i običaj preranog stupanja u brak, posljedica su toga što je ona neuka i ne može si pomoći. Ali kad smo upozoravali na probleme baš u obrazovanju Roma, na pojave segregacije, bili smo kažnjavani tako što su pred nama zatvarana vrata, ništa od onoga što smo predlagali nije ni saslušano. Formulirao sam program za djecu najmlađe dobi, od 2 do 7 godina. Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je za posjeta Međimurju u svibnju prošle godine primila i predstavnike Roma, a ja sam izložio program koji je ona pohvalila, a podržao ga je i župan Matija Posavec. Predškole za male Rome su prije nekoliko godina radile ovdje u Međimurju i dale odlične početne rezultate, ali umjesto da ih se razvija one su zamrle. Ovim programom nastojim ih oživjeti. Pretpostavke su dobre, pedagoškog kadra ima, ljudi koji su u njima radili i imaju iskustva. I novca bi se moralo naći, pa sve škole u mjestima gdje ima Roma su proteklih godina dobile velika sredstva baš za programe socijalizacije i edukacije Roma, ne samo školske djece.

No, najvećim su dijelom potrošena nenamjenski i nije bilo rezultata. Nije ni moglo biti jer uopće nismo bili uključeni u provođenje programa, da možemo predlagati što treba učiniti. I ovaj program čeka, jedna pedagoška godina je već izgubljena. Potvrdu njegove valjanost zatražio sam i dobio od Ministarstva prosvjete, obrazovanja i sporta i Agencije za obrazovanje, inače ga ne bih ni spominjao pred Predsjednicom. Htio sam početi kod nas u Lončarevu i za to iskoristiti prazan prostor našeg vrtića. Morao sam pribaviti niz potvrda o njegovoj primjerenosti, od one o ispravnosti električnih instalacija do one o zdravstvenoj ispravnosti vode. Ali još zapinje na zahtjevu koji postavlja pročelnik županijskog Ureda za društvene djelatnosti Branko Sušec. Zahtjev ne mogu nazvati drugačije nego zanovijetanjem – traži da se još oliči prostor. Nije ni to upitno, samo što je to već trebalo napraviti, jer i župan zna za taj detalj, pa je za to odobrio i novac, dakle to ne može biti izlika za zastoj. U nastojanju da nešto napravimo za svoju zajednicu, a time i za Međimurje, koči nas, dakle, ono što zovem „lex pročelnik”, činovnička nezainteresiranost i samovolja.