Kako su Zvonko Horvat i Milena Jelenić ostali bez kune prihoda i pomoći?

Jedna od odredbi Zakona o socijalnoj skrbi donesenog prije nekoliko godina čiji je cilj bio sprječavanje zlouporaba socijalnih pomoći jest ona da pomoć, odnosno formalnim izrazom – zajamčenu minimalnu naknadu, ne može primati osoba koja je ( ili u kućanstvu ima člana) koji je vlasnik osobnog automobila. No, što ako ste kupili osobni automobil po cijeni od 1.000 kuna da bi teško bolestan član vašeg kućanstva mogao do čakovečke bolnice, ako ste pronašli posao na kojem ste zarađivali manje od svega 500 kuna mjesečno, u međuvremenu ponovno ostali bez posla, a Centar za socijalnu skrb ukine vam zajamčenu minimalnu naknadu od 960 kuna mjesečno?

Takvu sudbinu doživjeli su Zvonko Horvat i Milena Jelenić iz Murskog Središća, odnosno romskog naselja Sitnice te ionako siromašni, ostali bez ijedne kune prihoda. I to jednostavnim potezom pera predstojnice središćanske podružnice čakovečkog Centra za socijalnu skrb Alenke Bilić. Institucije ih, kažu, ne žele čuti pa su o svojem problemu putem našeg tjednika odlučili progovoriti javno.

Minimalnu naknadu počeo sam primati jer sam trajno nesposoban za fizičke poslove. 2010. godine pretrpio sam srčani udar, ugrađena mi je srčana premosnica, dvije godine kasnije umrla mi je supruga, a 2014. godine upoznao sam sadašnju partnericu Milenu Jelenić te je doselila k meni u Sitnice. Sam sam jako teško preživljavao. U međuvremenu mi je dijagnosticiran i zloćudni tumor na plućima koji se ne usudim operirati jer su mi u bolnici na zagrebačkom Jordanovcu rekli da je tumor blizu premosnice pa bi operacija bila jako rizična. Minimalnu naknadu mi je Alenka Bilić prvi puta ukinula kad je saznala da Milena živi sa mnom. Tada smo nekako preživljavali sakupljanjem sekundarnih sirovina i plastičnih boca. Dok sam ležao u bolnici, Milena je otišla u Centar za socijalnu skrb tražeći pomoć te joj je dodijeljena jednokratna pomoć od 400 kuna, ali uz opasku Alenke Bilić da – zašto je došla živjeti kod cigana. Kad sam se vratio iz bolnice s medicinskom dokumentacijom i ja sam došao u središćansku podružnicu moleći da mi se ponovno da pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, no čim me Alenka Bilić vidjela počela se derati da je Milena dobila 400 kuna i da više nemamo prava, ispričao nam je Zvonko Horvat.

Pravo na naknadu s vremenom je ipak ostvario te je 960 kuna mjesečno primao od listopada prošle godine. No, samo do listopada ove godine. Centar za socijalnu skrb je, naime, utvrdio da je Milena Jelenić postala vlasnicom osobngo automobila (Ford Fiesta)  te da se zaposlila, a što – kako se navodi u rješenju Centra – kućanstvo Centru nije prijavilo u zakonskom roku. Činjenice Centra su točne, no realnost je ipak nešto drukčija.

Zar auto vrijedan 1000 kuna predstavlja luksuz? Kupili smo ga jer mi je trebao radi prijevoza do posla i da Zvonko može na preglede u čakovečku bolnicu. Nedavno sam ostala bez posla. Radila sam pomoćne poslove u jednoj auto praonici dva sata dnevno te u ispostavi Fine po sat vremena dnevno i za to mjesečno dobivala ukupno 552 kune - 352 kuna na jedno, 200 kuna na drugome poslu. Sada više nemamo ni kunu prihoda, a računi se gomilaju. Ostat ćemo i bez struje, nemamo drva za ogrjev, a zima je pred vratima, zabrinuta je Milena.

Eventualno vraćanje prava nakon medicinskog vještačenja

U odgovoru na našu zamolbu za očitovanjem, ravnateljica čakovečkog Centra za socijalnu skrb Antonija Canjuga skreće pažnju na zakonsku odredbu po kojoj pravo na minimalnu naknadu ne može imati samac ili član kućanstva koji je vlasniik osobnog automobila te iznosi činjenice i to  da je kućanstvu Zvonka Horvata 13. rujna ove godine prekinuta zajamčena minimalna naknada iz razloga što je po službenoj dužnosti utvrđeno da se njegova izv. supruga zaposlila te da je postala vlasnica osobnog vozila.

Činjenice o zaposlenju ili kupnji vozila niti jedan član kućanstva nije prijavio Podružnici Mursko Središće. Rješenje je doneseno sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi. Zvonko Horvat je u zakonskom roku podnio žalbu na rješenje o prekidu zajamčene minimalne naknade, žalba je 23. rujna poslana na rješavanje u Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Canjuga međutim navodi i ono što bi moglo predstavljati kakav - takav spas za Zvonka i Milenu. Zvonko Horvat je upućen na vještačenje u Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom u Varaždinu gdje će se utvrditi stupanj oštećenja njegovog zdravlja te se razmotriti priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu.

Tek nakon što navedeni Zavod utvrdi oštećenje zdravlja radi kojeg je nekom potrebna pomoć i njega druge osobe, može se nekom kućanstvu priznati pravo na zajamčenu minimalnu naknadu i uz vlasništvo osobnog automobila, naglašava Canjuga.