KUĆICE UZ DRAVU: Rušiti svima, bez iznimki!

Na IV. sjednici Sabora usvojen je Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (nakon tzv. drugog čitanja). Rasprava je zaključena 10. srpnja, a na crni petak za mnoge vlasnike bespravno podignutih zgrada, 13. srpnja, Zakon je usvojen s 85 glasova ZA, a 50 se sabornika suzdržalo od izjašnjavanja. Zakon kojim se pokušava popraviti neuspjela provedba prethodnog zakona i zarezati u trulo tkivo bespravne gradnje omogućava zapravo ozakonjenje većeg broja zgrada, pa i legalizaciju nekih zgrada na površinama izvan građevinskog područja. No, za veliku skupinu uživatelja prostora koji se u Međimurju ističe kao najizrazitiji primjer bespravne gradnje za vlasnike kućica uz vode Drave uzvodno i nizvodno od Mosta bana Josipa Jelačića, tamo gdje počinje akumulacija HE Čakovec, te na otočićima, što prirodnim, nastalim na sprudovima, ili umjetno izgrađenim, izbrisana je svaka prilika da svoje objekte za odmor na bilo koji način legaliziraju.

IZRIJEKOM: NE MOŽE TU

Pokapa im tu priliku, naime, članak 6. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama kaže: - Nezakonito izgrađena zgrada ne može se ozakoniti ako se nalazi na području... koje je prostornim planom ... određeno kao... površine izvan građevinskog područja u nacionalnom parku, parku prirode, regionalnom parku, park šumi, strogom rezervatu, posebnom rezervatu, spomeniku prirode i spomeniku parkovne arhitekture...
Štoviše – zakonom se određuje da se na spomenutim površinama ne može legalizirati niti sklop trajno povezan s tlom (kamp-kućica, kontejner i sl.), dakle, niti građevine od materijala i podignute načinom kojim se ne osigurava dugotrajnost i sigurnost korištenja (baraka).

Ministar graditeljstva i prostorniog uređenja Ivan Vrdoljak za radnog posjeta Međimurju proljetos jasno je najavio: - Što se neće moći po zakonu legalizirati, u jesen krećemo rušiti. Ljudi, jednom moramo krenuti! Postoji tek jedna iznimka od oštrog reza Zakona: na vodnom dobru legalizirati se mogu zgrade izgrađene uz suglasnost Hrvatskih voda, odnosno pravne osobe za upravljanje vodama, što je najbliže primjeru sporazuma između HEP-a koji upravlja prostorom pod objektima HE Dubrava i Grada Preloga o uređenju odnosnog prostora (Marina Prelog).

DOLAZI REZERVAT BIOSFERE

No, i taj bi sporazum (jednom) moglo ugroziti proglašenje Prekograničnog rezervata biosfere Mura - Drava - Dunav između Mađarske i Hrvatske (sjednica UNESCO-a 11. srpnja o.g. u Parizu) koji se najvećim dijelom proteže u Hrvatskoj u okviru Regionalnog parka Mura – Drava, a očekuje se da taj prekogranični rezervat preraste u širi, s pristupanjem Austrije, Slovenije i Srbije u uspostavljanje najvećeg jedinstvenog zaštićenog područja prirode u Europi s obuhvatom riječnog ekosustava Mura - Drava – Dunav. To bi bilo prvo jedinstveno zaštićeno područje u pet država Europe.

JE LI MOGLO DRUGAČIJE?

Kad se sve nabrojeno uzme u obzir, jasno je da nema više šansi da se kućice na Dravi legaliziraju, a razgovor vođen s nekima od vlasnika tih kućica netom prije izglasavanja Zakona prvo kristalizira pitanje – je li moglo drugačije, a zatim i – ako je sve nedopustivo i bespravno, koje su službe spavale desetljećima, a divlja gradnja cvjetala? Većina je sugovornika zapravo pomirena sa sudbinom:

PARK NA NEGDAŠNJEM SMETIŠTU

Supružnici Perenc iz Čakovca, umirovljenici, od 1996. godine su uz Dravu, a Marija Perenc kaže: - Znate, mi smo tu došli na gustiš i smetište, kao i većina drugih vlasnika kućica. Ovdje su uglavnom ljudi koji su uz Dravu došli potražiti svoj mir, pobjeći u prirodu iz stanova u zgradama... Znamo da smo u nelegalnim objektima. Naša je kućica samo 18 kvadrata, drvena je, lako je možemo ukloniti. Ovamo dolazimo na roštilj, provesti vrijeme s unučicama uz labudove... Godinama smo svi skupa predlagali da se to uredi s koncesijom s HEP-om ili na neki drugi način... Ali sad je kako je - bude li se moralo, uklonit ćemo kućicu.

Tomislav Boltek iz Varaždina čudi se statusu područja: - Po čemu je ovo park prirode?! Pa to je početak jezera hidroelektrane, ogromne građevine, a mi smo tu došli na smetište. Tu gdje mi je kućica bilo je 16 kamiona smeća! Sad je park, mi smo ga napravili! I godinama smo nudili - platit ćemo koncesiju, najam prostora, što god treba. Ali nitko nije znao što s nama niti nam je ponudio ideju što napraviti. Sad čujem da će se objekti uklanjati o trošku vlasnika za 15.000 kuna po objektu? Kako se zna čiji je objekt ako nije legalan, nema ga u papirima, a ja nemam pojma čije je ovo?! I 2006. se krenulo s nekakvim rušenjima, pa se opet poslije gradilo... Mi smo tu sve uredili - puteve, raslinje, čistimo u redovitim radnim akcijama, skupljamo i odvozimo smeće... Ako se bude rušilo, onda molim: svima i sve, do zadnje letve, bez izuzetaka!

A OBZIRNOST I BAR RAZGOVOR?!

Miroslav Matušina, također iz Varaždina, pita: - Da, sirotinji je najlakše nešto srušiti, kao nama ove naše kućice, a što je s viletinama bespravno podignutim uz more s kojima se zgrću tisuće eura zarade?! Znate tko je tu? Branitelji liječeni od PTSP-a, hrvatski ratni vojni invalidi, mi s varaždinske strane, naši suborci s međimurske strane, svi oni kojima je potreban mir... Mislim da bi zakonodavac trebao voditi računa o tome. Mi nećemo praviti nered, ali jesmo li zavrijedili – nakon svega što su mnogi dali za svoju domovinu - da se s nama barem postupa obzirno i makar – razgovara! U donošenju zakona s nama se nije niti razgovaralo niti pružilo priliku da mi nešto predložimo.

NE RUŠITI, NEGO SVIMA NA KORIST

Čedomir Valjak iz Pušćina predsjednik je Udruge branitelja Međimurske županije liječenih od PTSP-a i vlasnik jedne od kućica: - Imam kućicu na Dravi već preko 25 godina... Na istom terenu sad se gradi IPA-centar dečki iz policije... Sve je to skupa čudno. Godinama smo inicirali da se nešto napravi, da plaćamo koncesiju, bilo što, ali taj se problem gurao pod tepih. Gdje je bila neprohodna šikara i smeće, mi smo napravili šetališta i omogućili svima doći i uživati uz vodu. Moja je kućica nezaključana, otvorena svima kao planinarski dom! Nek dođe tko želi, nek ostavi za sobom red i neka pazi da na odlasku vatra roštilja bude sigurno ugašena! To je sve! Tako bi se mogle koristiti sve kućice, a ne rušiti. Uvijek sam bio protiv betoniranja temelja, obale... Drvo je dosta i ekološki je prihvatljivo. Organiziramo čak i dolaske djece najteže narušenog zdravlja, pružamo gostoprimstvo svima i za svima čistimo, uređujemo, održavamo taj okoliš... A ispadamo ne znam kakvi remetitelji javnog reda!

ŠTO S LEGALNIM OBJEKTOM?

U specifičnom je položaju Zlatko Vrbanec, ugostitelj, vlasnik Restorana Vrbi na zapadnoj obali akumulacije HE Čakovec: - Ovamo sam došao na prijelazu 1994. na 1995. godinu. Sjećam se - prva su rušenja bespravnih objekata bila već ‘96. ili ‘97. godine, pa onda i kasnije, ali čini mi se da desetljećima ne znamo što hoćemo. Objekt sam otkupio od Uniona, imam lokacijsku i građevinsku dozvolu jer ne bih mogao poslovati bez toga. Do sada, onako u grubo, ugostio sam oko 8.000 organiziranih skupina izletnika ili svatova, obiteljskih svečanosti... To pokazuje koji je potencijal ove lokacije. Ne znam što će biti ako se ovdje zakonom izbriše mogućnost zadržavanja bilo kakvih objekata. Tko će nadoknaditi ulaganje u ovaj objekt, platiti štetu? Sad to izgleda drugačije nego pred petnaest ili dvadeset godina. Tu smo došli na gustiš i smeće i uredili okoliš. Čudi me: kome sad smetaju parkići i red koji je uspostavljen?

A OBJEKTI UDRUGA?

Na kraju: uzvodno i nizvodno od Mosta bana Josipa Jelačića, uz lijevu obalu voda Drave i na otočićima nitko ne zna točno koliko je objekata. Procjene govore - više od 500 (?!). Među njima su i objekti (uglavnom nekadašnje barake gradlišta hidroelektrane) koje su preuzele udruge, kaže Zvonko Špiranec iz Strahoninca koji nema kućicu, ali je na tom terenu dnevno kod prijatelja i kao vatrogasac uz objekt koji tamo ima DVD Strahoninec:
- Većina vlasnika kućica udružena je u Udrugu Labud, a svoje objekte tu imaju UHVDR-a, HVIDR-a, Udruga hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a, HEP ima svoj objekt (nekadašnju preuređenu gradilišnu baraku), a mi vatrogasci Strahoninca tu imamo svoj edukativni centar za obuku i natjecanja mladeži, za druženje u prirodi uz društvene igre, natjecanja... Pogledajte koliko je tu uređenih igrališta za odbojku na pijesku, badminton, mali nogomet, otvorenih roštilja i klupa sa stolovima dostupnih svima, kako je uređen okoliš... Mislim da smo pred problemom većim nego se čini. Zakon je bilo lako donijeti, pitam se – tko će ga i kako provesti?